Subscribe
Farnesina se odvaja od namjera Pariza i Londona. Stajalište talijanske vlade prema Ukrajini ostaje isto: braniti slobodu i neovisnost Kijeva i, u isto vrijeme, diplomacijom graditi uvjete za mir. Italija se, ukratko, ograđuje od izjava Emmanuela Macrona i Davida Camerona, koje samo iritiraju Moskvu i raspiruju inherentno eksplozivnu situaciju na istočnoj fronti.
Kao i prije dva mjeseca, francuski je predsjednik ponovno govorio o slanju zapadnih trupa na frontu, prijedlogu koji nije odjeknuo u drugim europskim zemljama. Naprotiv, naišao je na prigovore i protivljenje Njemačke i Italije. Ministarstvo vanjskih poslova je, riječima ministra Antonija Tajanija, ponovilo da nijedan talijanski vojnik neće ići u Ukrajinu boriti se i da Italija nije u ratu s Rusijom. Ujedinjeno Kraljevstvo se činilo vrlo hladnim po pitanju mogućnosti slanja vojnika Njegovog Veličanstva u Ukrajinu, ali je bilo eksplicitnije u pogledu mogućeg korištenja britanskog naoružanja od strane kijevskih oružanih snaga za napade na ruske ciljeve. Ministar obrane David Cameron, naime, pružio je pomoć ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i čak otvorio kreditnu liniju. Osim povećanja i vojne i obrambene potrošnje, postupnog podizanja na 2,5 posto BDP-a do 2030., premijer Sunak i Cameron dodijelili su dodatnu pomoć Ukrajini. Brojka od 3,5 milijardi funti godišnje predstavlja najveći doprinos Kijevu koji daje jedna europska vlada. Od 24. kolovoza 1991., datuma nezavisnosti Ukrajine od Rusije, London se pokazao kao najvjerniji kontinentalni saveznik Kijeva.
Gospodarska pomoć, ali i streljivo i naoružanje. Ujedinjeno Kraljevstvo je prva zemlja koja je isporučila projektile dugog dometa snagama Zelenskog. Sjedinjene Američke Države odbacile su moguću uporabu balističkih raketa, sposobnih pogoditi metu udaljenu čak 500 kilometara – dakle na ruskom teritoriju. Washington ne želi da situacija izmakne kontroli; eskalacija bi bila štetna za sve, posebno nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora na kojima će se Joe Biden i Donald Trump ponovno natjecati.
Moskva, koja je Macronove i Cameronove izjave označila kao vrlo opasne, sprema se pokazati mišiće. Nakon što je zanijekala da će revidirati svoje morske granice, Putinova vojska se sprema izvesti taktičke nuklearne vježbe samo nekoliko kilometara od ukrajinske države.
Od Finske do Latvije, sve zemlje koje graniče s Baltičkim morem uskoro će ojačati svoje granice. Zemlje EU koje su stekle neovisnost od Rusije strahuju od širenja sukoba i doživljavaju istu situaciju kao Ukrajina. Oni oštro i formalno osuđuju kako invaziju na suverenu i neovisnu državu, tako i one ratne akte koji se nazivaju hibridima. Jer rat se ne vodi samo na fronti, nego ga oživljavaju i elektronička djelovanja, špijunaža, sabotaže i dezinformacije.
Talin optužuje Rusiju da vodi rat u sjeni protiv Zapada. U Vilniusu su, pak, uvjereni da je cilj Moskve širiti strah, neizvjesnost i sumnju među stanovništvom bivših sovjetskih republika koje će u lipnju glasati za obnovu Europskog parlamenta. Zato traži čvrst i primjeren odgovor NATO-a i Bruxellesa.
Hibridno ratovanje također je na različite načine prešlo granice Poljske, Češke i Njemačke. Ako je vlada u Varšavi uspjela spriječiti napade, napade i požare, Prag i Berlin su se teškom mukom suočili s nemilosrdnim ruskim hakerima. Njemačka je priznala da je prošlogodišnji napad na e-mailove članova Socijaldemokratske stranke koji su bili bliski njemačkom kancelaru Olafu Scholzu imao sovjetsku matricu.
Posljednjih mjeseci nastavljena je aktivnost Rusije na destabilizaciji država članica EU – i na drugim razinama. Jedna od njih je manipulacija informacijama. U rezoluciji usvojenoj 17. svibnja, Europsko vijeće suspendiralo je četiri medija koji su širili i podržavali propagandu u vezi s agresorskim ratom protiv Ukrajine. Portalu Glas Europe, agenciji RIA Novosti te listovima Izvestia i Rossiyskaya Gazeta, stoga, neće biti dopušteno obavljati aktivnosti emitiranja na europskom tlu i moći će raditi samo istraživanja i intervjue. Postupak Europskog vijeća osudila je Moskva, koja je odmah uzvratila označivši ga političkom cenzurom bilo kakvih alternativnih i suprotnih pogleda zapadnom narativu.
Sve se to događa kada je glasovanje o obnovi parlamenata u Strasbourgu i Bruxellesu vrlo blizu. Od 6. do 9. lipnja, naime, 360 milijuna građana 27 država EU izaći će na izbore kako bi ostvarili jedno od svojih prava i ojačali demokraciju na Starom kontinentu. Logično je da će o ishodu konzultacija ovisiti i strategije i prioriteti Europske komisije i Parlamenta. Kao što je Ursula von der Leyen već ponovila prošle veljače, obrana europskih granica bit će pitanje koje će se staviti na kontinentalni politički dnevni red. Stanarka palače Berlaymont također je dodala da bi, bude li potvrđena, mogla razmotriti uspostavljanje strateškog povjerenika posebno za obranu EU.
Neposredno nakon glasovanja za europske izbore, od 13. do 15. lipnja, održat će se summit G7 u Borgo Egnazia, Puglia, kojim će predsjedati premijerka Giorgia Meloni. Sastanak bi mogao biti najava akcija koje bi trebale oslabiti Rusiju i natjerati Vladimira Putina na razmišljanje o mogućem prekidu vatre. Sjedinjene Države vrše pritisak na saveznike da jednostrano zaplijene gotovo 300 milijardi dolara ruskih rezervi i imovine, zamrznutih prije dvije godine odmah nakon invazije na Ukrajinu. Ako se Washington zalaže za takvu odluku, Japan i Europa mnogo su oprezniji oko onoga što predsjednica ECB-a Christine Lagarde smatra opasnim presedanom. Bilo bi mnogo pravnih i tehničkih pitanja koja bi trebalo razmotriti u takvom slučaju. Mišljenja, možda i neobvezujuća, mogli bi dati ministri financija G7 odmah nakon pripremnog sastanka u Stresi.
G7 će, u svakom slučaju, olakšati dijalog i razgovore među raznim predstavnicima Italije, Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država, Kanade i Japana, kao i Europe koju za ovu priliku predstavlja sadašnji predsjednik Komisije, Ursula von der Leyen i Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća. Nema sumnje da je prioritet svakog šefa države i premijera zaustaviti neprijateljstva na ukrajinskoj fronti, koristeći prije svega diplomaciju. Čak i Macron, koji je samo u 2024. dva puta spekulirao o slanju zapadnih trupa na front, pokušava. Uoči Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu, koje su na rasporedu od 26. srpnja do 11. kolovoza odnosno od 28. kolovoza do 8. rujna, predsjednik Francuske Republike volio bi vidjeti usklađenost s Milenijskom deklaracijom Ujedinjenih naroda i tzv. Olimpijsko primirje, načelo koje je u staroj Grčkoj tijekom Igara jamčilo razdoblje mira za vrijeme trajanja događaja. U tom smislu, Macron je iskoristio diplomatski kapacitet Pekinga i njegov utjecaj na Moskvu. Predsjednik Narodne Republike Kine Xi Jinping, nakon što je uvjerio Francusku u svoju predanost jamčenju primirja na Olimpijskim igrama u Parizu, razgovarao je o tome s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Moskva je odugovlačila, niti je pristajala niti odbijala, i rezervirala je posljednju riječ. Dođe li do odluke Rusije o prekidu vatre, Kijev i dalje ne bi bio potpuno zadovoljan, s obzirom na to da je predsjednik Zelenski već dao do znanja da neće vjerovati obećanjima neprijatelja.
Put do mira i primirja ostaje u slijepoj ulici, ali u svakom slučaju jedino održivo rješenje ostaje ono koje nudi talijansko ministarstvo vanjskih poslova: diplomacija.