Subscribe
Većina zemalja u Europi bori se s islamističkim ekstremizmom. Francuska je teško pogođena terorističkim aktima, au Švedskoj simpatizeri Hamasa otvoreno demonstriraju na ulicama. Kad je riječ o intervenciji protiv rastuće prijetnje, Francuska prednjači s jasnim porukama koje prate akcije. U Švedskoj su Švedski demokrati (ECR) jedini koji žele učiniti isto.
U demonstracijama za Palestince u Göteborgu, drugom najvećem gradu u Švedskoj, sudjelovali su ljudi u punim uniformama Hamasa. Na traci za glavu pisalo je “Nukhba”, što je naziv elitnih snaga unutar Izz ad-din al-Qassama, vojnog ogranka Hamasa. Nukhba je predvodio napad 7. listopada kada su žene bile podvrgnute mučenju-silovanju prije nego što su ubijene po kratkom postupku. Nakon zločina, kolone su se vozile po švedskim gradovima. Trubili su i mahali palestinskim zastavama kako bi proslavili pobjedu Hamasa.
Nitko u Švedskoj nije uhićen ili čak ispitan o javnoj podršci nasilnom ekstremizmu i masovnim ubojstvima.
Većina Šveđana podržava zatvaranje ekstremnih džamija
Napad je potaknuo čelnika stranke Švedskih demokrata, Jimmieja Åkessona, da na stranačkom kongresu prošle jeseni iznese prijedlog da se zabrane džamije koje šire ekstremističke poruke.
To je naišlo na oštre kritike u švedskim medijima i većini drugih stranaka u Riksdagu. Smatralo se antireligijskim slobodama i ksenofobičnim. No, Šveđani stoje iza Åkessona. Anketa koju je objavio informativni kanal Riks pokazuje da otprilike 60 posto Šveđana smatra ispravnim zabranjivati i zatvarati džamije koje šire ekstremističke poruke. Samo su glasači koji se poistovjećuju sa strankom Zelenih i bivšom Komunističkom partijom imali malu prevagu za nezabranjivanje džamija koje šire ekstremizam.
Inače, u svim dobnim skupinama bila je jasna većina za zabranu, a samo 20-30 posto protiv. Odstupila je samo najmlađa dobna skupina, 18-29 godina, i tu je izjednačenije.
Izbacite one koji djeluju protiv švedskih interesa
U ožujku je Jimmie Åkesson nastavio svoju jasnu politiku u borbi protiv islamističkog ekstremizma s prijedlogom da se vlada ponovno ovlasti deportirati osobe sa stranim državljanstvom koje djeluju protiv interesa kraljevstva.
Švedske vlade imale su tu mogućnost sve do 1970-ih, kada su političari htjeli izbjeći donošenje kontroverznih odluka i prebacili proces deportacije na posebne migracijske sudove.
– Osoba koja ima dvojno državljanstvo i očito je lojalna stranoj sili, onda može biti zanimljivo pogledati može li deportacija biti relevantna, kaže Åkesson.
Za policajce je poznato da se bande kriminalaca ne boje završiti u švedskim zatvorima u kojima se održava vrlo visok standard života, naprotiv, boje se deportacije u staru domovinu.
Švedski demokrati su sami – zasad
Unatoč intenzivnoj raspravi koju je izazvala Åkessonova izjava, nijedna druga strana nije podržala njegove prijedloge. Čak ni vlada desnog centra (EPP/RE), koja ovisi o Švedskim demokratima (ECR) da bi dobila većinu u parlamentu, nije spremna poduzeti bilo kakve strože mjere protiv islamističkog ekstremizma. I to unatoč činjenici da je švedska sigurnosna policija od prošle godine podigla razinu terorističke prijetnje.
Francuska to radi drugačije
U Francuskoj su otišli mnogo dalje. Zemlju je pogodilo nekoliko krvavih terorističkih napada. Nedavno je imam Mahjoubi protjeran nakon što je opetovano propovijedao netolerantnu i nasilnu interpretaciju islama. Francuske vlasti napominju da takve propovijedi potiču diskriminaciju žena, mržnju prema Židovima i radikalizaciju džihadista.
A francuska vlada, unatoč tome što je liberalna (RE), spremna je ići i dalje. Ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin založio se za uvođenje posebnog statusa za imame, što znači da će oni biti prisiljeni proći posebnu obuku kako bi djelovali kao vjerski vođe u Francuskoj.
Razlika u političkoj spremnosti za intervenciju protiv vjerskog ekstremizma je stoga velika između Švedske i Francuske. Ono što je jasna i prisutna vladina politika u potonjoj zemlji, samo su Švedski demokrati ti koji to zastupaju u Švedskoj. Sve ostale stranke su protiv opipljivih i konkretnih napora da se zaštiti stanovništvo zemlje, unatoč činjenici da su simpatizeri terorizma sada vidljiviji na ulicama.
Pitanje je je li potreban teroristički čin istih razmjera kakav je pretrpjela Francuska da bi švedski političari shvatili opasnost od slijeganja ramenima pred ekstremizmom?