U nizu članaka planiram elaborirati istraživanje o percepciji EU-a koje je naručila stranka ECR, čiji su široki rezultati prethodno sažeti ovdje .
Često se navodi da su konzervativci općenito skeptični kada je Europa u pitanju. Njihova svijest o nacionalnom interesu doživljava se kao prepreka svakom europskom konstruktu. Pa ipak, kao što ovo istraživanje jasno pokazuje, stvarnost je sasvim drugačija. Ideja konzervativaca o Europi daleko je više artikulirana od onoga što se ponekad prikazuje.
Ono što proizlazi iz istraživanja jest da konzervativci pokazuju višeslojne poglede na Europu koji se ne daju pojednostavljeno prikazati. Ispitanici su, kada su ih natjerali, našli prednosti u europskom modelu; također su naglasili frustraciju u vezi s određenim politikama na snazi. To sugerira da konzervativni stavovi ovise o politici.
Stoga ne čudi da većina ispitanika (52 posto) priznaje da se osjećaju ponosno što su Europljani, dok nešto više od trećine (35 posto) priznaje negativne osjećaje. U prvom slučaju, kada su zamoljeni da elaboriraju svoja pozitivna stajališta, simpatizeri ECR-a (44 posto) u velikoj mjeri naglašavaju ekonomske i kulturne veze između zemalja, mnogo više od svojih kolega koji nisu simpatizeri ECR-a (41 posto naspram 33 posto onih koji nisu ECR simpatizeri).
Osim toga, simpatizeri ECR-a s pozitivnim stavom o Europi ističu ekonomske mogućnosti koje Europa nudi u smislu života i rada u drugoj zemlji, iako u manjoj mjeri od simpatizera koji nisu ECR (38 posto naspram 45). Simpatizeri ECR-a također cijene jednak tretman – uključujući zaštitu radnih standarda – na koji imaju pravo. Ostali aspekti koje hvale uključuju prednosti jedinstvenog tržišta, uključujući mogućnost prodaje roba i usluga te dostupnost financiranja infrastrukture.
Jednako je poučno ispitati odgovore onih koji su izražavali negativne osjećaje prema Europi, od kojih su simpatizeri ECR-a činili gotovo polovicu. Kada su zamoljeni da se objasne, simpatizeri ECR-a ukazali su na prekomjernu birokraciju (38 posto u odnosu na 29 posto među onima koji nisu simpatizeri ECR-a), strah da će pojedine zemlje izgubiti svoj kulturni identitet (37 posto naspram 24) i porast kriminal koji proizlazi iz otvorenih granica (23 posto, odnosno 16 posto).
Drugim riječima, konzervativci cijene prednosti većeg lokusa koji povezuje europska društva, te kulturne i ekonomske prilike koje iz toga proizlaze. Međutim, oni su skloni biti oprezni prema bilo kakvoj povezanosti koja razvodnjava njihove jedinstvene kulturne identitete ili nameće pretjerana regulatorna i administrativna opterećenja, oprez koji se rađa iz bolje definiranih prioriteta.
Vrlo slična slika javlja se i u pogledu povjerenja u Europsku uniju kao instituciju. Među onim ispitanicima koji su osjećali “puno” ili “prilično” samopouzdanje (45 posto), simpatizeri ECR-a čine nekih 43 posto – značajan dio, ako ne i većina. Među onima koji izvještavaju o negativnom stavu prema Europi (41 posto), simpatizeri ECR-a su u većem omjeru (50 posto), što vjerojatno odražava negativnu percepciju birokracije EU kakva danas postoji.
To, međutim, ne znači da se konzervativci protive ideji Europe per se; nego predviđaju različite europske prioritete i politike, one više u skladu s potrebama i interesima prosječnog europskog građanina. Za konzervativce, ti prioriteti moraju postaviti temelj za raspravu o europskim reformama.
Domenico Lombardi
The text was translated by an automatic system