Subscribe
Ovo su ključni sati za sukob Rusije i Ukrajine koji traje već više od tri godine. Posredovanje Donalda Trumpa tek treba dati opipljive rezultate, a isto se može reći i za Europu koja i dalje podržava Zelenskog i njegove ljude te čak razmišlja o mogućem izravnom angažmanu. ReArm Europe preimenovan je u Readiness 2030, ali suština se ne mijenja: to je utrka za oružanu obranu, a 800 milijardi koje je predložila von der Leyen i dalje je predviđeno. EU je, između ostalog, također “senzibilizirala” građane na mogućnost posjedovanja pribora za hitne slučajeve, nagovještavajući mogućnost neposredne opasnosti. Još uvijek nema znakova detanta među stranama, dapače, Rusija se koleba oko Trumpovih prijedloga i obraća se planovima EU-a nazivajući ih lažnima. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova je tijekom proteklih nekoliko sati istaknula kako je, sa stajališta Kremlja, spremnost na raspoređivanje “zapadnih mirovnih snaga u Ukrajini – posebno od strane Londona i Pariza – zapravo transformacija vojne intervencije”. Dakle, klima je daleko od opuštene.
Sastanak u Rijadu
Prošlog utorka, 25. ožujka, SAD i Ukrajina sastali su se u Rijadu kako bi pregovarali o prekidu vatre. Trumpov cilj je postići sporazume korisne za američko gospodarstvo, ali i osigurati da se poduzmu koraci prema kristaliziranju rata. Razumije se da je riječ o privremenom prekidu vatre, a ne o dugotrajnoj intervenciji na kakvu poziva predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Tijekom razgovora postavljeni su neki temelji, poput mogućnosti dobivanja sigurne plovidbe Crnim morem. U praksi, u bilješci koju je cirkulirao SAD, čini se da je uvjet eliminacija upotrebe sile i prekid upotrebe komercijalnih brodova u vojne svrhe. Kijev potvrđuje, ali i tvrdi da bi i najmanji prekršaj, odnosno isplovljavanje ruskih vojnih brodova iz zapadnog dijela Crnog mora, bez sumnje predstavljalo prijetnju ukrajinskom narodu koji bi se tada osjećao punim pravom braniti, kako je objasnio ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov. Ukratko, to je poput hodanja po žici. S druge strane, Rusija bi zahtijevala, u dogovoru sa SAD-om, ponovno uvođenje na svjetska tržišta i tako ishodila “da se ukinu ograničenja sankcija Rosselkhozbank i drugim financijskim institucijama, koje obavljaju poslove međunarodne trgovine hranom i gnojivima, te da se također izvrši njihovo očekivano povezivanje sa sustavom Swift”, kako je izjavila Maria Zakharova. Ostaje otvoreno i pitanje vezano uz energente: u objavljenim bilješkama, dakle i onim o zahtjevima Ukrajine i onim o Rusiji, stajala bi i obveza da se ne pogađaju energetski objekti obiju zemalja. Na kraju, točka o oslobađanju talaca: Zelenski i njegovi su pozvali na razmjenu ratnih zarobljenika, posebno djece koja su protiv svoje volje prebačena u Rusiju. Trump ustraje u želji da se “zaustavi ubijanje, da se postigne trajni mir”, ali unatoč razgovorima i potrošenim riječima, ruski napadi posljednjih dana ne prestaju. Dakle, morat će proći dosta vremena prije nego što počnemo govoriti o pravim pregovorima i vremenskom miru. Ne samo zato što je, u vezi s pregovorima koji bi se trebali voditi između Moskve i SAD-a, glasnogovornik Kremlja već istaknuo da će se oni odvijati iza zatvorenih vrata i da neće biti moguće imati uvid u sadržaje dana. U svakom slučaju, čak i ako uzmemo u obzir sve što se događalo proteklih tjedana, mogućnost da vidimo Putina i Zelenskog za istim stolom nikada se nije ni pomišljalo.
Europska strana: sastanak od 27. ožujka i Macronove izjave
U međuvremenu, Europa također korača vlastitim koracima, ali ne uvijek na kohezivan način. Postoje neslaganja među različitim državama članicama EU o tome što učiniti, posebno o slanju trupa u Ukrajinu. Francuska je preuzela vodstvo time što je bila domaćin summita 27. ožujka, ali i time što je, uz Englesku, zagovornica mogućeg raspoređivanja mirovnih snaga i pune podrške Ukrajini. Cilj je, Macron je uvijek jasno govorio, postizanje trajnog mira. Dakle, 30-dnevno primirje koje pretpostavljaju SAD očito bi bilo dobro, ali postoji potreba, prema riječima francuskog čelnika, da se postave temelji za ponovno uspostavljanje čvrste međunarodne ravnoteže putem trajnog primirja. Težak ishod, s obzirom da Rusija ni na koji način ne odobrava slanje EU vojnika u Ukrajinu, niti je EU sklona ukidanju sankcija; upravo suprotno. Posljednji summit u Parizu rezultirao je jednoglasnim “ne” zemalja EU-a i NATO-a ukidanju sankcija nametnutih Moskvi, kao i razvojem strategije koja bi omogućila Europi da se brani bez Amerike, ako dođe do prekida odnosa povjerenja među stranama. Iako je Marcon na konferenciji za novinare SAD nazvao pouzdanim saveznikom. Francuski predsjednik je dodao da bi englesko-francusko izaslanstvo moglo uskoro biti poslano u Ukrajinu da podrži trupe. Nadalje, Francuska i Britanija planiraju snage za uvjeravanje s ciljem pomoći Ukrajini koje će “djelovati u zraku, kopnu i moru”. Po ovom pitanju, međutim, još nema jednoglasja. Italija je, uz Njemačku, među zemljama koje su od prvog trenutka jako kočile slanje trupa u Ukrajinu, makar i samo u mirovne misije. Tijekom proteklih nekoliko tjedana i premijerka Meloni i ministar vanjskih poslova Tajani u nekoliko su navrata ponovili da će Italija čvrsto stajati uz ljude koje vodi Zelenski, ali da neće slati vojsku, niti smatra da je primjereno govoriti o toj temi u ovom trenutku. U bilješci koju je Palazzo Chigi objavio u posljednjih nekoliko sati, doznajemo da je talijanski premijer, tijekom summita u Parizu, potvrdio predanost svih europskih i zapadnih partnera da žele postići pravedan i trajan mir, a također je jasno dao do znanja da su “čvrsta i vjerodostojna jamstva sigurnosti” koja nalaze “utemeljenje u euroatlantskom kontekstu, također na temelju modela koji djelomično može pratiti ono što je predviđeno u članku 5. Washingtonskog sporazuma”. Ugovor”, mora se raspravljati. Još jednom, premijer je inzistirao izjavom da Italija ni pod kojim uvjetima neće slati trupe na ukrajinski teritorij i pozvao na svaki mogući prekid vatre posebno u školama i bolnicama: ukratko, na civilnu infrastrukturu. Međutim, trenutačno je odgovor SAD-a na obrambeni proces koji je pokrenula Europa još uvijek nejasan. Carinski rat, svakako, ne daje nadu za rješenje kojim bi EU i SAD krenuli jedni uz druge, ali kako je istaknuo Macron tijekom svog govora, još uvijek postoji nada da će se Trump, s obzirom na geopolitički kontekst, odreći onoga što je o carinama izjavljivao posljednjih mjeseci. Ako ne, Francuska je rekla da je spremna blisko surađivati s “Europskom komisijom kako bi podržala sve gospodarske sektore koji će biti pogođeni i pružila rješenja. U svakom slučaju, ne vjerujem da će ova odluka povećati rast i prosperitet naših društava. Stoga se nadam da će nakon nekih najava predsjednik Trump preispitati ovu odluku.”