Subscribe
Sukob između Rusije i Ukrajine traje već tri godine. Osim neposredno opipljivih učinaka, postoje i oni kolateralni koji mogu rezultirati ‘informacijskim ratom’, ratom u ratu.
Novi i tradicionalni medijski narativi izloženi su ruskoj propagandi, u nekim zemljama više nego u drugima. U ovom konkretnom slučaju fokus je na Latviji, zemlji čiji 36 posto stanovnika govori ruski jezik. Prije nego što se zadubimo u to kako komunikacija funkcionira u zemlji poput Latvije, potrebno je napraviti korak unatrag i otvoriti zagradu o tome kako se već nekoliko godina prenose informacije.
Otkako su zavladale digitalne informacije, čovjek je neprestano izložen lažnim i ‘probranim’ vijestima: onima koje, ukratko, govore samo dio istine i pokazuju samo jednu stranu iste medalje. To je postalo očito tijekom pandemije, kada je širenje lažnih ili ‘odabranih’ vijesti bilo gotovo nemoguće kontrolirati. Još dva primjera koja bi se mogla uzeti u obzir su komplicirana situacija na Bliskom istoku i sukob između Rusije i Ukrajine.
Stoga je korisnicima bilo teško doći do potpunih informacija. Ogroman doseg ove vrste vijesti također je i prije svega posljedica inherentnog algoritma društvenih mreža; ako korisnik prati samo određene tipove računa, algoritmu je lakše predložiti mu određene teme, bez obzira na njihovu istinitost.
Komunikacija u Latviji: kako se zemlja bori protiv dezinformacija
Povratak u Latviju, gdje je glavni rizik mogao biti nacionalistički ustanak, s obzirom na veliki broj ljudi koji govore ruski i građana ruskog podrijetla koji tamo žive. Ovo se nije dogodilo. Latvijska vlada je od samog početka sukoba jasno izrazila svoje stajalište, oštro osuđujući napad Kremlja na Ukrajinu. To je rezultiralo, prošlog siječnja 2024., protjerivanjem iz zemlje više od tisuću Rusa s privremenim boravišnim dozvolama, protjerivanjem diktiranim nepolaganjem A2 jezičnog ispita.
Međutim, mora se uzeti u obzir da je pitanje jezika i dalje najvažnije: s obzirom na veliki broj građana koji govore ruski, mediji su prilagodili svoju komunikaciju tako da je sada moguće, osim jezične deklinacije per se, razmišljati io analizi sadržaja .
Od veljače 2022. oni koji su pratili rusku državnu televiziju ili međunarodno poznate informativne programe kao što je Russia Today, a nisu bili stanovnici Rusije, više nisu imali pristup takvoj vrsti širenja. Ostaje pitanje Latvije: suživot dvaju identiteta u istoj državi. Država koja je, treba se prisjetiti, odstupila od ruske invazije do te mjere da je u veljači 2024. zabranila ruske registarske tablice (zabrana koja se nije odnosila na automobile u tranzitu). Komunikacija je od strane Vlade uvijek bila pravovremena, kao što je često nailazila na razne poteškoće. Iako je izvršna vlast imala i ima jasne ideje, stanovništvo nije bilo i nije potpuno svrstano, gotovo isključivo zbog osjećaja pripadnosti i povijesnog sjećanja. Elementi koji mogu dati dosta prostora za mogućnosti za iskrivljenu komunikaciju.
Vijesti i mediji: moć društva i složenost kibernetičkog prostora
Meta, matična tvrtka Facebooka i Instagrama, objavila je zanimljive podatke o latvijskom medijskom krajoliku koji se 2023. uglavnom temeljio na online vijestima. Prije istraživanja brojeva koje je pronašla Meta, navedena je još jedna brojka (Kemp, 2022.): 78 posto stanovnika Latvije ima društveni račun. Vraćajući se na društvene medije, između 2022. i 2023. Facebook u Latviji imao je gotovo 875 tisuća korisnika, što je brojka od posebnog interesa jer dezinformacije, kao što je gore objašnjeno, dolaze od zlouporabe koja se može izvršiti u političke svrhe i mogućnosti širenja neistinitih vijesti ili mamaca za klikove .
Pojasnimo i još jednu stvar: u veljači 2022., uz kupnju prostora na društvenim mrežama i novinskim agencijama od strane ruske države preko prikrivenih tvrtki i trećih strana, po istoj su proceduri izrađene web stranice; izvor informacija koji bi, gledajući brojke, mogao doprijeti do tisuća pojedinaca. Ukratko, proširena je mogućnost unaprjeđenja propagande. Latvija se pridržavala ograničenja koja dijele Europa i NATO, također u pogledu komunikacije, kao i ekonomskih sankcija koje će biti nametnute zemlji koju vodi Putin.
Problem je u tome što je kontrola kibernetičkog prostora možda jedan od najvećih izazova za vlade u svijetu, jer još uvijek ne postoje potpuno definirani zakoni i propisi koji bi se mogli prilagoditi svim vrstama situacija. Budimpeštanska konvencija i njeni protokoli mogu biti referentna točka, ali ima još puno posla.
U svakom slučaju, Ministarstvo obrane Republike Latvije uspostavlja rutinske strategije kibernetičke sigurnosti, tako da je pozornost na to pitanje velika. Čak i na razini komunikacije, vlada je morala usvojiti vrlo precizan stav, govoreći o služenju vojnog roka – ako bude potrebno za potporu Ukrajini – i istovremeno jasno dajući do znanja da Latvija neće biti uključena, iako podupire mjere protiv Kremlja zajedno s NATO-om i Europom. To je dovelo do toga da stanovništvo ima neskladna stajališta o tom pitanju. Ako zatim uzmemo u obzir korijene zemlje, njezinu prošlost sa SSSR-om, prisutnost mnogih Rusa na teritoriju i ekonomske posljedice izazvane sukobom, pitanje postaje još kompliciranije.
Čimbenici koji mogu obuzdati zamke propagande
Istraživanje koje je provela agencija za istraživanje tržišta Kantar Latvija u listopadu 2022. otkrilo je koji čimbenici mogu biti odlučujući kada je u pitanju ruska propaganda i mogućnost da se ona može ili ne mora ukorijeniti u Latviji.
Istraživanje je uključivalo uzorak ljudi u dobi od 18 do 74 godine. Postavljena su im pitanja o tome kako se više vole informirati ili kakav pristup imaju vijestima. Utvrđeno je da mlađi ljudi manje prihvaćaju propagandu te da su etnički Latvijci i ispitanici koji kod kuće govore latvijski otporniji na ruske poruke. Ono što, međutim, odlučujuće određuje uspon ili pad ruske propagande je ponašanje latvijske vlade (gledaju se prilike koje su dostupne etničkim manjinama ili dobro korištenje javnog novca) i kvaliteta života. U ovom konkretnom slučaju, referenca je na modus vivendi u doba SSSR-a, koji mnogi smatraju superiornijim od današnjeg. To su najpretežniji elementi na kojima bi Vlada mogla strateški raditi kako mišljenje stanovništva ne bi bilo pod utjecajem polariziranih informacija.
‘Mi smo središte nezavisnih ruskih novinara.’ Poruka premijera Siline
Jedna nedavno usvojena inicijativa koja ide u tom smjeru je prijem nezavisnih ruskih novinara. ‘Europa’, rekla je latvijska premijerka Evika Silina u intervjuu za Newsweek, ‘ima dužnost reagirati na ono što se događa u Rusiji tako što će poslati više pomoći Ukrajini i dati neovisnim ruskim novinarima priliku da se slobodno izražavaju u inozemstvu. Politika koja ne demonizira Ruse u potpunosti, već samo propagandu koju provodi Kremlj. Doista, govori se o stvaranju ‘središta za ruske novinare u egzilu koji govore drugačijim jezikom od jezika režima, a također mogu prenijeti drugačiju poruku građanima Rusije’, dalje je objasnio Silina.