Subscribe
Od izbijanja sukoba u Ukrajini, Europska unija traži rješenja za nadomjestak uvoza ruskog plina o kojem su ovisile mnoge europske zemlje. S druge strane, Ruska Federacija također želi nastaviti prodavati svoju proizvodnju plina europskim zemljama koje više ne žele kupovati izravno od nje zbog ekonomskih sankcija EU na ruske proizvode. Međutim, da bi dobile plin po razumnoj cijeni, zemlje EU trebaju posrednika. U tom kontekstu, vrijednost Turske kao partnera u triangularnoj energetskoj suradnji s europskim zemljama i Rusijom nedavno je značajno porasla. Geostrateški položaj Turske učinio ju je idealnim kandidatom za uključivanje u projekt koji je pokrenuo Kremlj od kojeg će, barem na prvi pogled, sve tri strane imati koristi. Ali uspjeh ruskog plinskog čvorišta u Turskoj, koji je najavio ruski predsjednik Vladimir Putin, ovisi o ambicijama turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da postane “novi plinski car” dok njegova zemlja ulazi u novu “energetsku eru” s nedavnim turskim otkrićem ogromne naftna polja u Crnom moru.
Ubrzo nakon eksplozija koje su oštetile plinovod Sjeverni tok koji povezuje Rusiju s Njemačkom preko Baltičkog mora, ruski predsjednik Vladimir Putin predložio je u listopadu 2022. ideju o stvaranju plinskog čvorišta u Turskoj. Iako je potpredsjednik ruske vlade Aleksandar Novak nedavno najavio da se očekuje dogovor Moskve i Ankare “u skoroj budućnosti”. Za sada u ovom projektu nema konkretnih, službenih rokova.
Tko će kontrolirati upravljanje plinskim čvorištem u sjevernoj Turskoj?
Ruska strana daje jamstva da će se projekt nastaviti, rekavši da ruska Gazprom grupa i turska Botas grupa “usko surađuju i da su razgovarali o planu projekta”. Ranije je dužnosnik Kremlja tvrdio da je projekt složen i da će trebati vremena da se dovrši. Prema njegovim riječima, postoje pitanja koja treba riješiti, kao što su uspostava zajedničke radne skupine, izrada pravnog okvira i “sheme za trgovanje i prijenos kupljenog plina”. Iako službeno strane uključene u izgradnju plinskog čvorišta u sjevernoj Turskoj za kašnjenja okrivljuju razorni potres koji je pogodio jugoistočnu Tursku i Siriju 6. veljače 2023., međunarodni tisak izvijestio je, putem izvora, da je neslaganje oko nadležnosti krive su strane u projektu, točnije tko bi trebao kontrolirati upravljanje čvorištem.
Neke zapadne prijestolnice izrazile su zabrinutost da bi ovaj projekt mogao omogućiti Moskvi da izbjegne ekonomske sankcije za svoje vojne akcije u Ukrajini i da prikrije izvoz plina korištenjem turske države kao posrednika. Prema službenim objašnjenjima Moskve, plinsko čvorište u Turskoj podrazumijeva stvaranje elektroničke platforme za trgovanje plinom, koja bi mogla postati mjesto za određivanje konačne cijene plina za europske potrošače, što bi isključilo politizaciju pitanja. No neki energetski analitičari tvrde da bi projekt turskog plinskog čvorišta, stvaranjem platforme za opskrbu plinom i određivanje cijena na granici s EU-om, mogao postati alternativa drugim čvorištima za određivanje cijena plina u Europi.
Stvaranjem turskog čvorišta, Ruska Federacija namjerava u crnomorsku regiju prenijeti količine koje su ranije prolazile kroz plinovode Sjevernog toka i olakšati stvaranje opskrbne infrastrukture kroz Tursku za zemlje koje pokažu interes. Naravno, Bugarska, Srbija i Slovačka će imati važnu ulogu u ovom projektu. Rusija opskrbljuje Tursku plinom kroz Crno more preko plinovoda Blue Stream i TurkStream, od kojih je potonji također namijenjen izvozu u južnu i istočnu Europu, uključujući Mađarsku, Grčku, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku i Srbiju. Poznato je da je od 1. siječnja 2020. Gazprom počeo isporučivati plin preko Turskog toka, uključujući Bugarsku i Sjevernu Makedoniju, zamjenjujući isporuke preko Transbalkanskog plinovoda kroz Ukrajinu i Rumunjsku. Naftovod su 8. siječnja 2020. svečano otvorili predsjednici Putin i Recep Tayyip Erdoğan.
Do 2022. ukupni ruski izvoz plina iz cjevovoda gotovo se prepolovio na 100,9 milijardi kubičnih metara, što je postsovjetski minimum. Prošle su se godine mnoge zemlje, uključujući veliku većinu članica EU-a, obvezale prekinuti ili ograničiti uvoz nafte i plina iz Rusije. Cilj EU-a bio je dvije trećine uvoza u godini. Umjesto toga, Britanija ih je potpuno eliminirala.
Dok radi na projektu s Ruskom Federacijom, Turska promiče vlastitu agendu izvoza plina. U pozadini nestabilnih energetskih događaja, Ankara planira uspostaviti središte financiranja za projekte izvoza plina, po uzoru na financijska središta u Londonu i Hamburgu.
“Svjetska cijena prirodnog plina bit će određena u Turskoj. Oko 40-50% prirodnog plina koji dolazi u Trakiju pokrit će potrebe Turske, ali Europa sada očekuje prirodni plin od nas”, rekao je Erdogan sredinom rujna, prema grčkom Novinari EnergyPressa.
Turski predsjednik već je odredio gdje će se to dogoditi: poslovno središte u istanbulskoj četvrti Atasehir, koje bi postalo središte i energetskih izvora i trgovine metalima. Sredinom godine Turska je pokrenula proizvodnju prirodnog plina iz ogromne rezerve otkrivene u Crnom moru. Za zemlju koja je do jučer bila ovisna o uvozu plina iz Rusije, ovo je veliki korak prema neovisnosti i nižim cijenama za turske potrošače.
Turska bi mogla blokirati opskrbu kaspijskog plina Europi u bilo kojem trenutku
Turska je otkrila svoje prve velike rezerve prirodnog plina u Crnom moru 2020. Povrh toga, Turska se približava dovršetku svoje prve nuklearne elektrane i plutajućeg LNG terminala u zaljevu Saros te razvija brojne druge projekte zelene energije (hidro, vjetar) kako bi brzo smanjila svoju ovisnost o uvozu energije. Ali također je najavio ambicije u izvozu plina. Štoviše, Turska je pokazala da može blokirati isporuke plina iz kaspijske regije u Europu kad god poželi. Turska je u neposrednoj blizini zemalja proizvođača plina (Azerbajdžan, Iran, Rusija) i zemalja potrošača plina koje su članice Europske unije.
Kao i druge zemlje EU-a, Rumunjska je nakon izbijanja rusko-ukrajinskog rata tražila alternative uvozu plina iz Ruske Federacije. Jedno rješenje – plin iz Kaspijskog jezera, odnosno rutom Azerbajdžan – Gruzija – Turska – Grčka – Bugarska. Interkonektor između Grčke i Bugarske dovršen je prošle jeseni, a prvi neruski uvoz plina ostvario je Romgaz kroz ugovor sa Socarom, azerbajdžanskom naftnom i plinskom tvrtkom. No, ugovor je sklopljen s višemjesečnim zakašnjenjem jer ga je blokirala Turska, tražeći previsoke tranzitne naknade. Ankara je tako pokazala da u bilo kojem trenutku može blokirati isporuke plina iz kaspijske regije u zemlje EU nametanjem dodatnih naknada.
Tri tjedna nakon sastanka Putina i Erdogana u rujnu prošle godine u Sočiju, OMV Petrom je objavio da je potpisao ugovor s turskom tvrtkom Botas. Rumunjsko-austrijska tvrtka isporučivat će 4 milijuna kubičnih metara dnevno iz Turske, što je gotovo 10% rumunjske potrošnje tipičnog zimskog dana. Prema upravi OMV Petroma, “glavno odredišno tržište za plin je Rumunjska”. Valja napomenuti da je Rumunjska na trećem mjestu među članicama EU po rezervama plina.
Međutim, Turska već izvozi ne samo u Rumunjsku nego preko Rumunjske u Europu. Turska tvrtka Botas prvi je put ove godine potpisala ugovor s MVM-om u Mađarskoj o prodaji oko 300 milijuna kubika plina, što je prvi put da Turska izvozi plin u susjednu zemlju.