Subscribe
U velikoj geopolitičkoj šahovskoj partiji, Zapad je potencijalno pronašao novi gambit: korištenje vlastite zamrznute imovine Rusije za obnovu same nacije koju je želio razgraditi. To je potez koji kombinira poetsku pravdu s financijskim pragmatizmom, okrećući ploču prema Moskvi na način koji čak ni najiskusniji strateg Kremlja možda nije predvidio. No je li takav potez moguć?
Smrznute milijarde
Kada je Rusija 2022. odlučila nepozvana ući u Ukrajinu, Zapad je odgovorio režimom sankcija od kojeg bi pocrvenio ekonomist iz doba Hladnog rata. Među najznačajnijim od tih mjera bilo je zamrzavanje imovine ruske središnje banke u inozemstvu, ukupne svote od približno 300 milijardi dolara. Ta sredstva, sada imobilizirana u zapadnim financijskim institucijama, predstavljaju oko polovicu ukupnih ruskih deviznih i zlatnih rezervi. Europska unija drži lavovski udio, s procjenama u rasponu od 201 do 210 milijardi eura, dok Sjedinjene Države i Japan drže manje udjele.
Plan
U studenom su zemlje G7 skovale plan korištenja kamata prikupljenih od ove zamrznute imovine za financiranje zajmova za obnovu Ukrajine. Shema uključuje davanje Ukrajini zajmova od 50 milijardi dolara, pri čemu će Sjedinjene Države dati 20 milijardi dolara, Europska unija još 20 milijardi dolara, a preostalih 10 milijardi dolara dolaze iz Kanade, Britanije i Japana. Ovi se zajmovi trebaju servisirati i otplaćivati prihodima od imobilizirane ruske imovine, čime se učinkovito osigurava da se vlastiti novac Rusije koristi za obnovu zemlje koju je željela uništiti. To je potez financijske “karme” koji preusmjerava resurse agresora da zaliječi rane koje je nanio. Sredinom prosinca finski sud naredio je prodaju ruske imovine u vrijednosti od 34 milijuna eura u korist Ukrajine. No do sada je Finska jedina od zemalja EU-a koja je putem sudskog sustava trajno zaplijenila dio zamrznutog bogatstva.
Pravne akrobacije i dileme
Naravno, zapljena i prenamjena imovine suverene nacije nije tako jednostavna kao pronalaženje sitniša u jastucima na kauču. Međunarodno pravo, sa svojim bezbrojnim ugovorima i načelima, baš se ne smiješi konfiskaciji imovine druge države. Sporazumi o suverenom imunitetu i zaštiti ulaganja predstavljaju ogromne pravne prepreke. Kako bi zaobišle te prepreke, zapadne su se zemlje odlučile za nijansiraniji pristup: korištenje kamate generirane zamrznutom imovinom, a ne iznosa glavnice. Ova metoda, iako je još uvijek pravno složena, smatra se održivijim rješenjem, omogućavajući protok sredstava u Ukrajinu bez izravnog izvlaštenja. Međutim, 20. prosinca Valdis Dombrovkis, europski povjerenik za trgovinu, predvodio je promjenu tona po tom pitanju unutar Europskog parlamenta. “Sigurno moramo istražiti i raditi na svim opcijama”, rekao je Dombrovskis u intervjuu. “U međunarodnom pravu postoji utvrđeno načelo da je agresor odgovoran za štetu koju stvara, stoga moramo pronaći načine kako natjerati Rusiju da plati za štetu koju stvara u Ukrajini.” Diplomatska služba EU-a provodi nove procjene financijskog i ekonomskog rizika oduzimanja ruske imovine i predaje je Ukrajini, Bloomberg je ranije izvijestio . Rasprava ima novi zamah jer se blok suočava s rizikom smanjenja ili prekida američke pomoći Kijevu nakon što Donald Trump bude inauguriran. Odluka o prenamjeni ruske imovine nije dočekana općim pljeskom. Moskva je očekivano označila ovaj potez kao “potpuno bezakonje”, zaprijetivši mjerama odmazde koje bi mogle uključivati zapljenu zapadne imovine u Rusiji. Državna novinska agencija RIA izvijestila je da zapadne tvrtke drže imovinu vrijednu najmanje 288 milijardi dolara u Rusiji, što ih čini potencijalnim metama takvih mjera. Neke od najvećih vrijednosti mogu se pronaći u energetskoj i automobilskoj industriji. Unutar Europske unije plan je izazvao raspravu. Austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg upozorio je da bi bez “nepropusnog” pravnog opravdanja, konfiskacija mogla biti “ogromno nazadovanje i zapravo sramota” za EU. To je podsjetnik da u međunarodnim odnosima moralna uzvišenost može biti sklizak teren.
Koliko će rat koštati Ukrajinu?
Razaranje izazvano ruskom invazijom ostavilo je Ukrajinu s računom za obnovu procijenjenim na 411 milijardi dolara od ožujka 2023. Neke projekcije sugeriraju da bi ukupni trošak mogao premašiti 1 trilijun dolara, ovisno o putanji rata. Gore spomenuti paket zajma od 50 milijardi dolara, iako značajan, samo je predujam za šire napore obnove. To je kao da pokušavate zakrpati brod koji tone ljepljivom trakom—korisno, ali teško da je sveobuhvatno rješenje. Ipak, to je početak, i simbolično značajan, jer usmjerava ruske resurse u oporavak Ukrajine. Ukrajinske željeznice, autoceste i mostovi pretrpjeli su ozbiljna oštećenja, prekidajući životnu liniju koja povezuje gradove i mjesta. Željeznice, vitalne za prijevoz robe i ljudi, bile su posebna meta, s desecima uništenih stanica, pruga i teretnih skladišta. Autoceste i mostovi, bitni za evakuaciju civila i vojnu logistiku, bombardirani su kako bi se ometalo kretanje. Ponovna izgradnja ovih mreža zahtijevat će milijarde dolara, budući da obnova prometne infrastrukture nije samo popravak fizičkih struktura već i osiguranje sigurnosti i modernizacija kako bi se zadovoljili međunarodni standardi. Energetska infrastruktura također je bila glavna meta ruske agresije, gurajući milijune Ukrajinaca u mrak i hladnoću tijekom zima. Elektrane, trafostanice i dalekovodi više puta su napadnuti. Oslanjanje Ukrajine na svoju ogromnu mrežu nuklearnih, termo i hidroelektrana znači da šteta na tim objektima ima širok raspon učinaka na industriju, zdravstvo i svakodnevni život. Ponovna izgradnja energetskih sustava posebno je skupa zbog složenosti zamjene napredne opreme i osiguravanja otpornosti na buduće napade. Svjetska banka procjenjuje da bi samo obnova energetskog sektora mogla stajati desetke milijardi dolara. Štoviše, gradovi poput Mariupola, Kharkiva i Bakhmuta pretvoreni su u ruševine. Stambene zgrade, škole i bolnice su uništene, raseljavajući milijune ljudi. Ponovna izgradnja urbanih središta uključuje ne samo fizičku rekonstrukciju, već i oživljavanje lokalnih gospodarstava, ponovnu uspostavu usluga u zajednici i rješavanje problema zagađenja okoliša uslijed teškog bombardiranja. Razmjeri urbane devastacije čine ovaj pokušaj jednim od najskupljih u modernoj povijesti.
Zaključci
Iako je plan korištenja zamrznute ruske imovine za financiranje obnove Ukrajine inovativan, prepun je izazova. Pravne bitke naziru se na horizontu, a geopolitička šahovska ploča neprestano se pomiče. Nadolazeća američka administracija, pod novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom, signalizirala je moguće promjene u politici koje bi mogle utjecati na izvršenje plana. Još uvijek nije poznato kako će 47. predsjednik prevagnuti vagu. Ne treba zaboraviti da je Donald Trump pokazao neočekivanu srdačnost prema ukrajinskom predsjedniku Zelenskom, susrevši se s njim i u New Yorku i u Parizu i vodeći ono što je njegov tim opisao kao “konstruktivne” razgovore. Štoviše, etičke implikacije korištenja dobara jedne nacije za obnovu druge pokreću pitanja o presedanu. Ako Zapad danas može prenamijeniti ruska sredstva, što sprječava slične akcije protiv drugih nacija u budućnosti? To je Pandorina kutija koju kreatori politike moraju oprezno otvarati. Ako na kraju uspije, strategija Zapada da iskoristi rusku zamrznutu imovinu za obnovu Ukrajine mogla bi biti majstorski potez financijskog i diplomatskog manevriranja. Prisiljava Moskvu da preuzme odgovornost za oporavak nacije koju je željela pokoriti, pretvarajući agresiju u nesvjesni čin restitucije. Međutim, put naprijed je opterećen pravnim složenostima, etičkim nedoumicama i geopolitičkim rizicima. Dok svijet gleda kako se odvija ova saga bez presedana, jedno je jasno: u igri međunarodnih politika s visokim ulozima, današnji šah-mat može brzo postati sutrašnji zastoj.