Subscribe
Europski parlament prihvatio je 12. ožujka plan pod nazivom ReArm Europe koji je pokrenula i predstavila predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen 4. ožujka. Zeleno svjetlo Europske komore stiglo je s 419 glasova za, 204 protiv i 46 suzdržanih za tekst koji obećava postati kamen temeljac buduće zajedničke europske obrane. Zapravo, to nije samo kratkoročni i srednjoročni odgovor na međunarodnu krizu izazvanu sukobom između Rusije i Ukrajine, već dugoročna strategija kojom se europski kontinent i EU mogu učiniti autonomnijima na obrambenom frontu. Samostalnija obrambena sposobnost postala je nužna upravo zbog scenarija koje smo spomenuli. Govorimo o ulaganjima (čak i značajnim) i većoj industrijskoj suradnji, koja će biti praćena evolucijom u smislu standarda i tehnologije. Ono što je stavljeno na stol je prava promjena paradigme, koju je predsjednica Von Der Leyen predstavila jasno dajući do znanja da će 800 milijardi eura koje Bruxelles smatra potrebnima poslužiti Europi da preuzme odgovornost za vlastitu sigurnost.
STUPOVI PLANA
Analiza teksta otkriva pet stupova koji podupiru plan ReArm Europe. Prvo, proračunska fleksibilnost (koja se uvodi odstupanjem od Pakta stabilnosti) kako bi se postigla ulaganja do ukupno 650 milijardi eura. Prema tome, prema ciljevima plana, države članice bi imale ekonomski kapacitet značajno povećati svoje obrambene sposobnosti u kratkom roku. Zatim, tu su i sredstva (150 milijardi eura) programa SAFE (Security Action For Europe): to je fond koji je isključivo namijenjen zajedničkoj nabavi naoružanja za modernizaciju oružanih snaga. Novi zajednički dug koji će Komisija izdati za projekte koje dijele najmanje dvije vlade. Treći stup na kojem počiva ReArm Europe su poticaji za obrambenu industriju u Europi, u logici što većeg ograničenja izvaneuropskih ovisnosti u ovom osjetljivom i strateškom području. Četvrti stup je istraživanje koje, s ove točke gledišta, služi tome da projekti koje provode države članice budu tehnološki sve napredniji. Na kraju, posljednji stup odnosi se na dugoročna strateška ulaganja koja bi imala za cilj konsolidaciju europske obrane (u zajedničkom ključu) kako bi se što je moguće više smanjila ovisnost o NATO-u i Sjedinjenim Državama.
TOČKA O FONDOVIMA
Jasno je da se u ovoj perspektivi ne može ne računati s povijesnom suzdržanošću nekih država članica da povećaju dug i zajednička ulaganja. Doista, štedljivije zemlje mogle bi pokazati nemalo neprijateljstvo u financiranju preostalih 650 milijardi eura kako bi dosegle predviđenih 800 milijardi (150 milijardi bi došlo iz fonda SAFE). Istodobno, članice EU-a s većim dugovima možda bi željele izbjeći veće opterećenje svojih domaćih proračuna, kao i zabrinutosti oko povećanja tereta obrane. Međutim, unutarnja rasprava unutar svake države bit će ključ za razumijevanje kakva bi mogla biti budućnost ReArm Europe i zajedničke europske obrane. U Francuskoj Emmanuela Macrona ljudi razmatraju mogućnost povećanja ulaganja u obranu na više od 3% BDP-a. Manevar koji bi koštao oko 30 milijardi godišnje, ali s nejasnim izvorima financiranja. Toliko da su opozicija i sindikati na ratnoj stazi. U Italiji se raspravlja o tome treba li ili ne ponovno naoružati Europu i povećati potrošnju. Sa svoje strane, ministar gospodarstva Giancarlo Giorgetti predstavio je plan u Europi koji se temelji na 16 milijardi jamstvenog fonda koji bi mobilizirao do 200 milijardi sredstava putem privatnih ulaganja. To bi unaprijedilo europsku tehnologiju i obrambenu industriju bez smanjenja osnovnih usluga. Tu je i slučaj Njemačke, s budućim kancelarom Merzom koji se suočava s dosta unutarnjih napetosti: Grune, Die Linke i AfD moraju biti uvjereni da je rješenje povećanje duga kako bi se financiralo ponovno naoružavanje i potrebna infrastruktura za odgovor na međunarodni scenarij i vjerojatno povlačenje Sjedinjenih Država. Glasovanje Europskog parlamenta stoga otvara unutarnje rasprave unutar država članica: element koji je najteže predvidjeti u slici europske obrane koja se polako razvija.