Subscribe
Prema izvješću koje je ovog tjedna objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) , multinacionalna studija ukazuje na rastući pesimizam diljem Europe u pogledu sukoba između Rusije i Ukrajine. Izvješće, objavljeno uoči druge godišnjice ruske invazije na Ukrajinu, otkriva da, u prosjeku, samo 10% Europljana vjeruje da će Ukrajina izaći kao pobjednik u sukobu. Prevladavajući osjećaj među svih 12 država članica je da će “kompromisni sporazum” biti rješenje za okončanje rata.
U tri zemlje (Švedska, Portugal i Poljska) postoji sklonost podupiranju napora Ukrajine da povrati svoj teritorij (50%, 48%, odnosno 47%). U pet drugih zemalja – uključujući susjednu Mađarsku (64%), Grčku (59%), Italiju (52%), Rumunjsku (50%) i Austriju (49%) – postoji jasna sklonost vršenju pritiska na Kijev da prihvati nagodbu , prema studiji. Drugdje, javno mnijenje je podijeljeno, s Francuskom (35% za nastavak borbi naspram 30% za pregovore o sporazumu), Njemačkom (32% naspram 41%), Nizozemskom (34% naspram 37%) i Španjolskom (35% naspram 33 %) pokazuju različita stajališta.
Što se tiče europske perspektive vojnog ishoda, dvostruko veći broj ispitanika (20%) predviđa pobjedu Rusije u sukobu. Opadanje povjerenja u ukrajinske ratne napore vidljivo je diljem Europe, pri čemu čak i najoptimističnije ispitane države članice (Poljska, Švedska i Portugal) imaju manje od jednog od pet ispitanika (17%) koji vjeruju u potencijal Kijeva da prevlada. Prema autorima studije, Ivanu Krastevu i Marku Leonardu, ova promjena u raspoloženju pripisuje se usporenoj protuofenzivi ukrajinske vojske, eskalaciji zabrinutosti oko trenutačne promjene u politici SAD-a i implikacijama potencijalnog reizbora Donalda Trumpa na ratne napore. Gospodin Trump nije skrivao činjenicu da je daleko manje entuzijastičan (u usporedbi s trenutnim predsjednikom Joeom Bidenom) financirati druge ofenzivne napore ukrajinske vojske.
Autori studije vjeruju da će čelnici EU-a morati prilagoditi svoju retoriku kako bi održali uvjerljive argumente u prilog Ukrajini kako bi izbjegli da izgledaju nerealno skeptičnoj publici. Za Kijev je također ključno izazvati prijelom u zamahu ruske vojske, imajući u vidu da je posljednjih nekoliko mjeseci ciklus vijesti uglavnom ispunjen pobjedama Putinove vojske (posljednja kod Avdiivke). Vrlo vrijedan nalaz studije je da mnogi doživljavaju sukob u Ukrajini kao egzistencijalni za Europu. Kada su ispitanici upitani o tome koji je sukob imao najznačajniji utjecaj na njihovu “zemlju” i na “Europu” (između sukoba u Gazi u kojem su sudjelovali Izrael i Hamas i sukoba u Ukrajini), 33% se opredijelilo za Ukrajinu. Nasuprot tome, samo 5% izabralo je sukob u Gazi. To pokazuje da Europljani sve više priznaju regionalnu važnost ovog rata i osjećaju se odgovornima za njegovo rješavanje.
U prosjeku, 41% Europljana smatra da bi EU trebala ili “pojačati” ili “održati stabilnu” svoju trenutnu razinu pomoći Ukrajini ako Trump povuče američku pomoć. Iako bi samo manjina Europljana (20%) eskalirala potporu Ukrajini kako bi nadoknadila potencijalno povlačenje SAD-a, 21% izrazilo je sklonost održavanju razine potpore nepromijenjenom. Trećina ispitanika (33%) bi radije da EU odražava SAD u smanjenju pomoći.
Percepcije o drugom Trumpovom mandatu u Europi
Jedan od glavnih nalaza rada ECFR-a je da većina Europljana nema ugodne osjećaje oko povratka Donalda Trumpa na vlast, posebice nakon dvojbenih komentara izrečenih po pitanju NATO-a. Gospodin Trump nije element stabilnosti za obrambeni savez na koji se uvelike oslanja Europska unija, a to se može vidjeti iu posljednjoj anketi koju su proveli kreatori studije. Ukupno bi 45% ispitanika bilo jako razočarano, a 11% prilično razočarano. Čak iu Italiji, samo 16% građana bi željelo vidjeti bivšeg predsjednika ponovno na dužnosti, u usporedbi s 37,5% stanovništva koje je glasovalo za Fratelli d’Italia. Jedina europska država u kojoj se mišljenja jako sukobljavaju bila bi Mađarska, s 28% za povratak Trumpa i 32% protiv.
Ova se percepcija također može povezati s svijest o ograničenosti američke moći u današnjem svijetu i disfunkcionalnoj prirodi američke unutarnje politike. (U prosjeku, prema našoj anketi, 48 posto ljudi diljem Europe smatra politički sustav Sjedinjenih Država pokvarenim, uključujući veliku većinu u svih 12 ispitanih zemalja osim Mađarske, Poljske i Rumunjske.) – Ivan Krastev & Mark Leonard
Percepcije o ratnim migracijama
Jedno od najintrigantnijih otkrića u istraživanju vrti se oko osjećaja javnosti prema ukrajinskim migrantima. Sudionici su u svih 12 zemalja ispitivani o svojim percepcijama migranata iz raznih regija svijeta, gledaju li ih kao priliku ili prijetnju. U brojnim ispitanim zemljama postoji izražena bojazan prema imigraciji, dominantno usmjerena prema migrantima s Bliskog istoka ili Afrike. Međutim, Ukrajinci su uglavnom bili tretirani pozitivno ili, u najmanju ruku, neutralno, slično pojedincima iz drugih država članica EU. U prosjeku 28 posto ispitanika migrante iz Ukrajine smatra prilikom, 23 posto ih smatra prijetnjom, dok 36 posto ne smatra ni jedno ni drugo.
Autori studije odbijaju opširnije elaborirati ovo pitanje, pokazujući pomalo iznenađen stav prema ovim nalazima. Međutim, takvi se rezultati mogu smatrati predvidljivima, zbog više činjenica, uglavnom:
1) Izbjeglice iz Ukrajine imaju viši stupanj kulturološke kompatibilnosti sa stanovnicima država članica EU-a, neki od njih dobro poznaju jezike koji se govore u Uniji i dolaze iz kršćanskog podrijetla
2) Migranti s Bliskog istoka i Afrike imaju dugu povijest povezanosti s incidentima nasilja, zlostavljanja i enklavizacije, kao što sam ovdje objasnio. U međuvremenu, čini se da migracijski tok iz Ukrajine nije statistički povećao stopu kriminala niti izazvao veće incidente.
Pomalo paradoksalna situacija proizlazi iz činjenice da najveći postotak pojedinaca ukrajinske migrante vidi kao prijetnju u Poljskoj (40 posto), Mađarskoj (37 posto) i Rumunjskoj (35 posto). Iako bi se to djelomično moglo pripisati relativno značajnom priljevu Ukrajinaca koje je Poljska primila od veljače 2022., to još uvijek predstavlja značajan izazov.
Osobni zaključci
Nakon dvije godine rata (i financijskih i humanitarnih problema koji se s njim javljaju) jasno se vidi umor u europskom taboru. Stara je spoznaja da dugotrajno ratovanje pogoduje onome tko drži momentum na bojnom polju, a u ovom trenutku nositelj tog momentuma je Ruska Federacija. Pesimizam Europljana da Ukrajina neće uspjeti ostvariti svoje početne ciljeve: oslobađanje svih teritorija okupiranih od 2014. godine, ” sve do Krima “, opravdava se realnošću na prvoj crti i promjenom američke politike.
Međutim, sada je trenutak kada je važnije nego ikada podržati stvar Ukrajine i ono što bi se moglo definirati kao “pravedan mir” – rješenje koje nastoji spriječiti daljnju okupaciju svog teritorija, ali također prepoznaje realnost bojnog polja. Nakon početne ofenzive ukrajinskih oružanih snaga koje su vratile Kharkhiv i Kherson, Henry Kissinger je izjavio da je sazreo trenutak za pregovore. Njegove su komentare tada oštro osudile čak i vlasti u Kijevu, ocijenivši to kao povlađivanje agresoru i manjak vjere da mogu vratiti sve izgubljeno. Ali istina je da kako vrijeme prolazi i pomoć se smanjuje, jedina strana koja se čini u prednosti je Rusija.
Cilj pristaša Ukrajine sada bi trebao biti minimalizirati teritorijalne gubitke koje će Ukrajina pretrpjeti i izbjeći nametanje uvjeta koji jamče daljnji sukob.
Methodology of cited study included in original source