Sloboda govora na udaru

Sloboda govora je na udaru, ne samo radikalnih aktivista, već i velikih korporacija, vladinih institucija, glavnih medija, sveučilišta, pa čak i sudaca. Primjera ima napretek. Sve do svibnja 2021., Facebook i Twitter, kojima je tada dominirala ljevičarska radna snaga, uklanjali su sve reference na teoriju da je svjetska epidemija covida – koja je odnijela više od dvadeset milijuna života – mogla biti uzrokovana curenjem iz laboratorija u Wuhanu u Kini. Ova se teorija trenutno smatra u najmanju ruku vjerojatnom. Prije predsjedničkih izbora 2020., Facebook i Twitter također su zabranili bilo kakvo spominjanje sadržaja prijenosnog računala koje je posjedovao, ali ga je napustio sin predsjednika Joea Bidena, Hunter Biden; završilo je u New York Postu . Prijenosno računalo – koje je bilo autentično – sadržavalo je neugodne ili čak inkriminirajuće materijale o svom vlasniku, a moguće io njegovom ocu. Štoviše, Twitter je na neko vrijeme suspendirao račun New York Posta . I Facebook i Twitter također su na neodređeno vrijeme suspendirali račune Donalda Trumpa, iako je sada ponovno dobio svoj X (bivši Twitter) račun. nije uvjerljiva obrana da kao privatne tvrtke Facebook i Twitter mogu nametnuti vlastita pravila svojim klijentima. Baš suprotno. Oni su javni forumi: obični prijevoznici koji moraju slijediti načelo nediskriminacije, baš kao vlasnik ceste koji ne može zabraniti vozačicama da je koriste, ili hotelijer koji ne može uskratiti uslugu Afroamerikancima.

Cenzura u porastu

Da, primjera ima napretek. U Ujedinjenom Kraljevstvu ljudi su sada uhićeni zbog objavljivanja memeova na Facebooku. Čak su i zatvoreni zbog mahanja britanskom zastavom. Irska pokušava zabraniti ‘zle memeove’. Ljevičarski brazilski sudac natjerao je X (bivši Twitter) da pobjegne iz zemlje. Australska vlada pokušava cenzurirati objave na X. Europska unija pokušava natjerati vlasnika X-a, Elona Muska, na autocenzuru. U Venezueli je Maduro blokirao X. Naravno, u Osovini zla, Rusiji, Kini, Iranu i Sjevernoj Koreji, zabranjen je svaki pristup neovisnim društvenim mrežama.

Dobro je poznato da na sjevernoameričkim sveučilištima riskirate nepopravljiv otkaz ako vas optuže za neosjetljivost na spol ili rasu. Povrijeđeni osjećaji imaju prednost pred čvrstim činjenicama. Štoviše, jednostavno vam nije dopušteno predstavljati određene vrste nalaza (točnih ili lažnih), na primjer da bi prosječni IQ, kvocijent inteligencije, Afroamerikanaca mogao biti niži od onog bijelaca (ali nitko vjerojatno ne bi ništa rekao da biste otkrili da bi prosječni kvocijent inteligencije bijelaca mogao biti niži nego kod Amerikanaca azijskog porijekla); ili da bi klimatske promjene uglavnom mogle biti uzrokovane prirodnim silama i da je čimbenik uzrokovan ljudskim djelovanjem, iako postoji, vjerojatno silno preuveličan; ili da su muškarci i žene na mnogo načina rođeni različiti i mogu u prosjeku imati različite sposobnosti za različite zadatke; doista, na nekim mjestima možda uopće ne biste mogli govoriti o muškarcima i ženama kao o dvije različite kategorije. (Žurim dodati da osobno sumnjam da mjerenje kvocijenta inteligencije, a kamoli izračunavanje prosjeka, ima mnogo smisla. Ali akademici bi trebali biti slobodni istraživati ​​to pitanje.)

Još gore od bilo kakvog vidljivog ograničenja akademskog istraživanja je nevidljiva cenzura. Moj kolega sa Sveučilišta na Islandu koji pregledava prijave za stipendije za znanost u drugoj nordijskoj zemlji rekao mi je da je dobio popis za provjeru iz dotičnog istraživačkog fonda: ako prijave ne uključuju neke reference na globalno zagrijavanje uzrokovano čovjekom ili ugnjetavanja žena od strane ‘patrijarhata’, onda imaju male šanse da prođu. Pojedince s ‘krivim’ stavovima ne zapošljavaju na sveučilištima, a ako se nekako i uvuku, ne dobivaju potpore, ne objavljuju se i ne napreduju. Jedva da postoje. Oni su ‘isparili’, kako bi rekao George Orwell.

Neki jednakiji od drugih

Intrigantan popis dvostupanjskog pravosudnog sustava u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljen je u časopisu National Review . Iz toga zaključujem da su tamo svi ljudi jednaki pred zakonom, ali neki jednakiji od drugih, da opet parafraziram Orwella.

Sudac Mark Bury osudio je trojicu muškaraca na više od dvije godine zatvora zbog sudjelovanja u pobuni protiv useljenika. Ali nekoliko tjedana ranije, isti sudac nije odredio zatvorsku kaznu Simonu Pritchettu, koji je posjedovao nekoliko stotina nepristojnih slika djece. Umjesto toga, rekao je Pritchettu da ‘udahne malo svježeg zraka i upozna ljude’.

Sudac Benedict Kelleher osudio je Davida Springa na 18 mjeseci zatvora zbog prijetnji policiji i pridruživanja povicima ‘Tko je kvragu Allah?’ Istog mjeseca ovaj je sudac osudio Ozzieja Cusha na samo 46 tjedana zatvora zbog napada na policajca na prosvjedu. Cush je imao dvije kaznene presude.

Sudac John Temperley osudio je Billyja Thompsona na dvanaest tjedana zatvora zbog objave komentara na Facebooku u kojem je pisalo “prljavi ba*****s” s emojijima etničke osobe i pištolja. Sudac je otkrio ‘rasni element u slanju poruka i objavljivanju ovih emojija’ i izjavio da se ‘ovaj prekršaj, bojim se, mora promatrati u kontekstu trenutnih građanskih nemira’. Očigledno, misaoni zločini nisu bili ograničeni na Orwellovu distopiju. Godine 2022. Temperley nije osudio Christophera Emmensa na zatvorsku kaznu za pet kaznenih djela povezanih s 46 nepristojnih slika djece.

Sudac Guy Kearl osudio je Jordana Parlora na 20 mjeseci zatvora jer je na Facebooku napisao da ‘Svaki čovjek i njihov pas trebaju razbiti Britannia Hotel’ (mjesto za migrante). Isti sudac je 2011. osudio muškarca na šest mjeseci zatvora zbog posjedovanja više od 8000 nepristojnih slika djece.

Sudac Tan Ikram 2022. osudio je Jamesa Wattsa na 20 tjedana zatvora jer je slao memeove koji ismijavaju Georgea Floyda na privatni grupni chat. Nedavno, isti sudac nije kaznio tri žene koje su optužene i osuđene prema Zakonu o terorizmu jer su prisustvovale propalestinskom prosvjedu dok su nosile jakne sa slikama paraglajdera inspiriranih Hamasom.

Sudac Rupert Lowe osudio je Ryana Fergusona na devet mjeseci zatvora zbog rasnih uvreda kojima je vikao na nogometaša. Isti sudac nije odredio zatvorsku kaznu Nicholasu Chapmanu, liječniku koji je više puta stavio svoju spermu u kavu i dao je ženi.

Sudac Tom Bayliss osudio je Samuela Melia na dvije godine zatvora zbog tiskanja i distribucije naljepnica s izrazima poput ‘U redu je biti bijelac’ i ‘Odbaci krivnju bijelaca’ i ‘Oni traže osvajanje, a ne azil’. Sudac je rekao Meliju da je ‘sasvim siguran da je vaš način razmišljanja rasist i bijeli rasist’. Ovo je bio još jedan misaoni zločin. Međutim, 2017. isti sudac nije kaznio čovjeka koji je posjedovao dječju i bestijalnu pornografiju, izjavivši: ‘Ne pretvaram se ni na trenutak da znam što nekoga poput tebe posjeduje da uživa u seksualnom užitku gledajući djecu od tri godine. , ili šest ili sedam silovanih jer to je ono što gledate.’ Tada je osjetio da ne može čitati misli optuženika.

Nisko i Visoko

U Spectatoru , Douglas Murray je prikladno komentirao da je ‘nemoguće ne primijetiti da je doista ‘plebs’ taj koji je oštro odveden na sud tijekom neočekivanog ubrzanja našeg pravosudnog sustava nakon nereda ovog mjeseca’.

Još jedan izvanredan primjer iz Ujedinjenog Kraljevstva je da je ministrica obrazovanja, Bridget Phillipson, odložila nacrt zakona koji je bio usmjeren na nametanje obveze sveučilištima da aktivno promiču slobodu govora na kampusu. Razlog je taj što neka britanska sveučilišta imaju kampuse u Kini na koje bi ovo nepovoljno utjecalo. Glasnogovornik Unije za slobodu govora komentira: ‘Postaje sve jasnije da je razlog zbog kojeg su sveučilišta lobirala kod vlade da ukine Zakon o slobodi govora taj što su zabrinuti da će to ugroziti njihov ugodan odnos s raznim autoritarnim režimima, posebice Narodnom Republikom Kina.’

Slobodno se ne slagati, čak i pogriješiti

Tragično, to se događa u zemlji Johna Stuarta Milla i Georgea Orwella, s njezinom snažnom tradicijom slobode. Stoga je vrijeme da se prisjetimo jednog od glavnih argumenata za slobodu govora: to je također sloboda govora za vašeg konkurenta, suparnika ili čak neprijatelja, neistomišljenika i podložnika, fantasta, fanatika, lupeža i lupeža. U Eseju o slobodi Mill je napisao: ‘Neobično zlo ušutkavanja izražavanja mišljenja jest to što ono pljačka ljudsku rasu; potomstvo kao i postojeći naraštaj; onih koji se ne slažu s mišljenjem, još više nego onih koji ga zastupaju. Ako je mišljenje ispravno, oni su lišeni mogućnosti zamjene zablude za istinu; ako su u krivu, gube, ono što je gotovo jednako velika korist, jasniju percepciju i življi dojam istine proizveden njezinim sudarom s pogreškom.’ Opet, Orwell je slavno uzviknuo: ‘Ako sloboda uopće nešto znači, to znači pravo da se ljudima govori ono što ne žele čuti.’

Sloboda za Lokija kao i za Thora

Valja napomenuti da su prije Milla i Orwella ovu tvrdnju iznijela dvojica izuzetnih i nepravedno zapostavljenih nordijskih mislilaca. Godine 1765. finsko-švedski pastor Anders Chydenius izabran je u švedski parlament. Odmah je započeo kampanju za ukidanje cenzure i slobodu tiska. Tvrdio je da se mora poticati ‘slobodna uporaba olovaka’. Ideje su morale biti stavljene na kušnju. ‘Ako je izjava besmislena, uskoro će se naći oni koji će je demantirati. Ako je utemeljena na istini, ostat će nepobjediva i nijedna se utvrda ne može pohvaliti više od one koja je izdržala najžešće opsade. Ako je slučaj dvosmislen, istina se mora utvrditi objavljenim razmjenama’, rekao je u spomenu saborskom odboru. Doista, bilo je korisno razotkriti zabludu: ‘Laž sramoti svog začetnika, ali koristi naciji, jer je istina utvrđena i može pustiti čvršći korijen.’ Uvelike zahvaljujući Chydeniusovim naporima Sabor je 1766. pristao ukinuti cenzuru i uvesti zakon o slobodi tiska, prvi takve vrste u svijetu.

Godine 1832. danski pastor i pjesnik Nikolaj FS Grundtvig objavio je dugu pjesmu o nordijskom nasljeđu s ovim dvostihom, poznatim u nordijskim zemljama, ali malo poznatim drugdje:

Sloboda naša parola mora biti na Sjeveru!

Sloboda za Lokija kao i za Thora.

Loki i Thor bili su među starim poganskim bogovima Sjevera, Aesir , s tom razlikom što je Loki bio lupež, a Thor heroj. Grundtvig je naglašavao potrebu za slobodom govora, također i za one koji imaju nepopularna mišljenja ili pripadaju prezrenim manjinama. Mnogi ljudi koji se sada kažnjavaju zbog svojih izjava u Ujedinjenom Kraljevstvu mogu biti neugodni. Oni mogu pripadati stranci Lokija prije nego stranci Thora. Ali ne smije im se uskratiti njihova sloboda izražavanja, osim ako su počinitelji ili jasno odgovorni za nasilje. Islandski dosjetljivac, profesor Arni Palsson, jednom je primijetio da se ne bi smjelo dopustiti da pijanice dovedu alkohol na loš glas. Isto se može reći i za slobodu govora. Onima koji je zlorabe – kao što su učinili mnogi ovdje spomenuti ljudi – ne bi trebalo dopustiti da slobodu govora dovedu na loš glas. Jedini lijek za slobodu je više slobode.