Smrt Sir Larryja Siedentopa

Umro je Sir Larry Siedentop, anglo-američki politički filozof. Žalosno je doista da će ova činjenica zabrinjavati relativno malobrojne, osobito one kojima je stalo do povijesti i kulture Europe.

Larry Siedentop rođen je u Chicagu, Illinois, 1936. Bio je dodiplomski na Hope Collegeu u Michiganu, školi povezanoj s Reformiranom crkvom Amerike, a magistrirao je na Harvardu. Dobitnik je Marshallove stipendije koja se dodjeljuje “intelektualno istaknutim mladim Amerikancima”.[and] budući čelnici svoje zemlje” što mu je omogućilo da studira na bilo kojem sveučilištu po svom izboru u Ujedinjenom Kraljevstvu. Doktorirao je filozofiju na Sveučilištu Oxford pod mentorstvom Sir Isaiaha Berlina, velikog zagovornika humanog britanskog liberalizma. Nosit će nešto od Berlina sa sobom u svojim interesima i raspoloženju do kraja svoje karijere.

Bio je znanstveni novak na koledžu Nuffield u Oxfordu od 1965. do 1968., ali je koledž Keble, gdje je imenovan stipendistom, trebao biti njegov dom tijekom velikog dijela njegovog života u Oxfordu. Nakon umirovljenja s Oxforda, Siedentop je bio gostujući suradnik na Nizozemskom institutu za napredne studije u Wassenaaru, profesor kraljice Viktorije Eugenije na Sveučilištu Complutense u Madridu i gostujući suradnik za filozofiju i javne odnose na Sveučilištu St Andrews.

Kraljica Elizabeta dodijelila mu je CBE 2004., a proglašen je vitezom 2016.

Njegovo treće djelo po kojem je najpoznatiji, Inventing the Individual: The Origins of Western Liberalism, objavljeno je 2014. Prije njega pojavila su se druga djela u sličnom duhu, poput knjige Marcella Pere “Zašto se moramo zvati kršćanima” objavljene 2008. Tom Holland postigao je veliki uspjeh i zao glas sa svojim Dominionom: stvaranjem zapadnog uma. Obje knjige su dobre i vrijedne traženja, ali dubina, učenost i razmah knjige Inventing the Individual čine je posebnom knjigom.

Doživotni sekularni liberal Siedentop želio je osporiti mnoge od dugo prihvaćenih truizama postkršćanske liberalne povijesti. Vigovsko tumačenje bilo je da je nakon dugog mračnog razdoblja srednjovjekovne stagnacije i praznovjerja ponovno otkriće ideja poganske klasične antike nadahnulo prvo renesansu, a potom i prosvjetiteljstvo koje je rodilo novi liberalno-demokratski poredak. Siedentop umjesto toga kaže ne samo da ideja Polisa ili Republike nije bila ta koja je rađala liberalizam, već da oni nisu mogli. On nije prvi koji tvrdi da je sveti Pavao izmislio kršćanstvo, ali je neobičan po središnjoj ulozi koju daje Pavlovoj viziji u oblikovanju onoga što je donedavno bila općeprihvaćena antropologija Zapada. U članku u Financial Timesu kaže

“Nejednakost je ostala obilježje drevne patrijarhalne obitelji. “Društvo” je shvaćeno kao udruženje obitelji, a ne pojedinaca. Kršćanski pokret je bio taj koji je počeo osporavati ovo shvaćanje. Pavlovsko vjerovanje u jednakost duša u Božjim očima – otkriće ljudske slobode i njezinog potencijala – stvorilo je gledište koje će preobraziti značenje pojma “društvo”. To je počelo potkopavati tradicionalne statusne nejednakosti. Bila je to ništa manje od moralne revolucije i postavila je temelje za društvenu revoluciju koja je uslijedila. Pojedinac je postupno istisnuo obitelj, pleme ili kastu kao osnovu društvene organizacije.”

Njegov narativ naglašava dugu organsku evoluciju ideja kroz srednji vijek kroz razvoj kanonskog prava i koncilske teorije koji u konačnici dovode do ideja o ustavnoj vlasti koju nalazimo u Locke et at. Prirodni zakon i teorija o prirodnim pravima imaju svoje podrijetlo u skolastici koja je procvjetala u velikim školama Salamance i Coimbre. On tvrdi da su strašni vjerski ratovi nakon reformacije ti koji pokreću potrebu za odvajanjem Crkve od države i da je taj poriv završio u virulentnom antiklerikalizmu ^18. stoljeća i upravo je taj antiklerikalizam iznjedrio naš ahistorijski pogled na razvoj Zapada.

Thomas Sowell često primjećuje da je jedna od velikih pogrešaka ljevice uvjerenje da je siromaštvo na neki način neprirodno i da je moglo istrijebiti izrabljivače i dekonstruirati moć, tada bi čovjek u prirodnom stanju cvjetao. Istina je da je u dugom nizu ljudske povijesti siromaštvo norma za sve osim za šačicu ljudi. Ono što je neobično je prosperitet i postoji samo jedan mehanizam za koji se zna da osigurava prosperitet za sve veći broj ljudi. Ono što Siedentop daje dubok osjećaj je da naša kultura, liberalno sekularno tolerantna, dolazi iz vrlo specifične povijesti i vrlo čudnih ideja koje nam se sada čine banalnima. Jedinstvena moralna vrijednost pojedinca, demokracija duše, kršćanske su ideje bez kojih je možda nemoguće konceptualizirati izum liberalne Europe. Naša civilizacija nije laka ni slučajna, to je način neprirodan ili barem netipičan. Kad bi više ljudi danas čitalo ovo učiteljsko djelo, možda bismo bili malo pažljiviji s institucijama koje su nam darovane više od tisuću godina marljivog rada naših kršćanskih predaka.

U prologu Izuma pojedinca Siedentop postavlja pitanje “Je li puka slučajnost da se liberalni sekularizam razvio na kršćanskom zapadu?” Njegov odgovor je jasan i glasan Ne.