Subscribe
Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE), španjolska vladajuća stranka, trenutno se bori s korupcijskim skandalima oko ključnih osoba i sve većim unutarnjim podjelama među svojim vodstvom. Sadašnja nevolja PSOE-a daleko je od njegove pozicije prije samo tri godine tijekom posljednjeg Nacionalnog kongresa. U to je vrijeme stranka jahala na valu stabilnosti, odlučno upravljajući nakon pandemije i održavajući kontrolu nad glavnim španjolskim autonomnim zajednicama. Međutim, ova faza smirenosti i kontrole ustupila je mjesto turbulenciji. Glasovi disidenata među socijalističkim vođama postali su glasniji, nalikujući srednjovjekovnoj pobuni protiv doživljenog proizvoljnog i jednostranog donošenja odluka predsjednika Pedra Sáncheza. Te će napetosti biti u središtu pozornosti na 41. nacionalnom kongresu PSOE-a, koji je zakazan za 29. studenoga do 1. prosinca u Sevilli. Stranka se sada suočava s nesigurnim političkim krajolikom obilježenim nepouzdanim savezništvima s frakcijama koje teže neovisnosti i nedostatkom koherentnog ideološkog smjera. Sánchezovo vodstvo na udaru je i unutarnjih kritičara i vanjskih pritisaka, dok se stranka bori da održi svoj zakonodavni zamah nakon što je pretrpjela značajne gubitke na lokalnim i regionalnim izborima u svibnju 2023. Na vanjskom planu, PSOE se također bori s rastućim izazovima. Nedavno se suočila s pomnim nadzorom zbog svoje reakcije na razornu vremensku prognozu DANA i u žestokom je oporbi s Narodnom strankom u Bruxellesu, koja pokušava blokirati nominaciju Terese Ribere za europsku povjerenicu. Ova pitanja pogoršavaju ionako tešku situaciju u stranci, jačajući percepciju nestabilnosti unutar njezinih redova. Ovim nevoljama dodaju se i trajni skandali koji su postali simbol borbi PSOE-a. Slučaj bivšeg ministra Joséa Luisa Ábalosa, protiv kojeg je španjolski Vrhovni sud podigao optužnicu, i tekuće istrage protiv predsjednikove supruge zbog navodne trgovine utjecajem, dodatno kvare imidž stranke. Unatoč tim neuspjesima, predsjednik Sánchez pokazao je otpornost, koju se često uspoređuje s tvrdoglavim “korovom” koji odbija uvenuti pod pritiskom. Ipak, te su kontroverze potaknule pozive viših stranačkih članova na sveobuhvatne promjene kako u unutarnjem upravljanju tako iu vanjskom vodstvu. Međutim, čini se da su ovi pozivi na reformu loše tempirani i neučinkovito provedeni. Sánchez je konsolidirao kontrolu nad ključnim pravosudnim i medijskim institucijama, uključujući Ured glavnog tužitelja, Ustavni sud i Opće sudsko vijeće. Javne ustanove poput RTVE-a, španjolskog nacionalnog emitera, i istraživačke organizacije poput Centra za sociološka istraživanja također su kritizirane da služe kao produžeci vladinog utjecaja. Ovi potezi, iako su pravno obranjivi, izazvali su ozbiljnu zabrinutost zbog erozije institucionalne neovisnosti i demokratskih normi. U međuvremenu, imena potencijalnih moćnika unutar nacionalnog vodstva PSOE-a – Patxi López, glasnogovornik parlamenta i Óscar Puente, ministar prometa – suočili su se s kritikama zbog svojih agresivnih taktika protiv novinara, političkih protivnika i medijskih kuća. Kritičari tvrde da njihovi stilovi vodstva dodatno produbljuju autoritarne tendencije stranke i otuđuju glasače koji traže transparentniju i odgovorniju vladu.
Kako se PSOE približava svom Nacionalnom kongresu, čini to pod teretom unutarnjih podjela i rastuće percepcije političkog lova na vještice usmjerenog na uži krug premijera Sáncheza. Ova unutarnja borba i širi pogrešni koraci stranke imaju značajne posljedice, ne samo za građane Španjolske, već i za ugled zemlje na međunarodnoj sceni. Nekada model demokratske konsolidacije, Španjolska se sada našla pod lupom globalnih promatrača, koji s uzbunom promatraju njezinu trenutnu putanju. U konačnici, najveće žrtve nemira PSOE-a su španjolski narod i institucionalni okvir zemlje. Kombinacija unutarnjeg nereda, vanjskih skandala i percipiranog prekoračenja nagrizla je povjerenje javnosti i ukaljala imidž Španjolske. Dok PSOE pokušava redefinirati svoj smjer i obnoviti jedinstvo, mora se suočiti sa stvarnošću da njegovi postupci imaju posljedice ne samo kod kuće, već i na globalnoj sceni, gdje se kolaps nekoć stabilne demokracije dočekuje sa zbunjenošću i zabrinutošću.