fbpx

Sporazum EU-a i Mercosura: “Dobit” za trgovinu ili udarac irskoj poljoprivredi?

Trgovina i ekonomija - 5 siječnja, 2025

Završetak pregovora koji se odnose na sporazum o partnerstvu EU-a i Mercosura u prosincu 2024. između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i njezinih kolega iz četiri zemlje Mercosura (Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj) stvorio je značajne i izrazito kritičkim komentarima u Irskoj. Ova reakcija, iako uočljiva, bila je posve predvidljiva iz irske perspektive. Dosljedno i žestoko protivljenje sporazumu bilo je obilježje političkih stajališta koja su prema njemu usvojile sve glavne irske poljoprivredne predstavničke organizacije, kao i irske političke oporbene stranke i skupine, od formalnih pregovora o bitnim ciljevima sporazuma koji su zaključeni u 2019. Jedna od najistaknutijih tih organizacija, Irska poljoprivredna udruga (IFA), otišla je toliko daleko da je izjavila da ako Mercosur bude ratificiran, Irska i EU sektori govedine i peradi bit će desetkovani kao rezultat povećanog uvoza bescarinske govedine i peradi iz zemalja koje imaju prednost u konkurenciji zbog nižih proizvodnih propisa i standarda. IFA također tvrdi da Mercosurova bescarinska kvota od 99.000 tona govedine odgovara 4 milijuna grla stoke (izračunato na težinu trupa od 325 kg), što predstavlja 18% trenutne proizvodnje govedine u EU. Ovaj veliki priljev, tvrde oni, nesrazmjerno će utjecati na irske poljoprivrednike. Osim toga, postoji zabrinutost da će se brazilski uvoz u Irsku vjerojatno sastojati uglavnom od visokovrijednih goveđih komada, kao što su odresci, što dodatno produbljuje negativan ekonomski učinak za irske proizvođače. Iz perspektive Europske komisije, te se zabrinutosti smatraju i razumljivima i pretjeranima. Komisija je jasno dala do znanja da prema sporazumu, iako će EU dopustiti ulazak 99 000 tona govedine na svoje tržište uz carinu od 7,5%, ta količina predstavlja samo 1,2% ukupne europske potrošnje govedine, koja iznosi približno 8 milijuna tona godišnje . Nadalje, Komisija naglašava da će se ova kvota postupno uvoditi tijekom pet godina, dajući europskim proizvođačima govedine dovoljno vremena da se prilagode novoj tržišnoj stvarnosti. Iz perspektive Komisije EU-a, protivljenje sporazumu smatra se u najboljem slučaju razumljivim, ali neumjesnim i u najgorem slučaju simptomom kontraproduktivnog ekonomskog protekcionizma koji se mora nadvladati ako EU kao cjelina želi osigurati svoja izvozna tržišta s globalnim partnerima. Komisija tvrdi da je sporazum EU-a i Mercosura ključna komponenta njezine šire strategije za poboljšanje gospodarskog partnerstva i osiguranje pristupa tržištima u nastajanju. To se smatra nužnim kompromisom u svjetlu rastućeg trgovinskog nacionalizma, ekonomskih učinaka COVID-19, rata u Ukrajini i pratećih poremećaja u globalnim lancima opskrbe. Ovo stajalište uvelike dijeli irska vlada u odlasku, čiji su ministri ukazali na ove globalne promjene u parlamentarnim odgovorima. Oni tvrde da će Sporazum EU-a i Mercosura, ako bude ratificiran, podržati strateški cilj Irske da diverzificira svoja uvozna i izvozna tržišta u sve nestabilnijem globalnom trgovinskom okruženju. Ovo blago prihvaćanje bitne vrijednosti sporazuma dovelo je irsku vladu u izravan sukob s irskim poljoprivrednim organizacijama, koje su je oštro kritizirale jer se nije zauzela za ono što vide kao ekonomske interese jednog od glavnih trgovinskih sektora zemlje.

Predstavnici irskih poljoprivrednika zahtijevali su da irska vlada usvoji stajališta slična onima koje su zastupale Francuska, Poljska i nedavno Litva, a sve su jasno pokazale svoje protivljenje Mercosuru. Protivljenje Francuske posebno je zbunjivalo neke promatrače. Kao što je primijetio Aslak Berg, znanstveni novak Centra za europsku reformu, sporazum s Mercosurom će vjerojatno stvoriti značajne prilike za francuski sektor mlijeka, zbog čega će se stajalište Francuske činiti kontradiktornim. IFA i drugi također su zahtijevali od Komisije EU da se pozabavi njihovim specifičnim problemima. To uključuje odredbe navedene u dokumentu EU-a o strateškom dijalogu o Mercosuru, koji ističe uključivanje procjena utjecaja na poljoprivredne proizvođače, okoliš, zdravlje, rad, dobrobit životinja, poslovanje opskrbnog lanca i potrošače u EU-u i partnerskim zemljama . Za Europsku komisiju, međutim, sporazum Mercosura predstavlja ono što je nazvala “uravnoteženim ishodom” koji stvara nove mogućnosti za europske poljoprivrednike i proizvođače hrane dok istovremeno ublažava moguće tržišne pritiske. Prema Komisiji, europski poljoprivrednici i prehrambena poduzeća mogu dobiti pristup bez presedana zemljama Mercosura, koje predstavljaju veliko tržište od 260 milijuna ljudi. Tvrde da se to neće postići zadržavanjem carina, kao što predlaže IFA, već uklanjanjem visokih carina za glavne izvozne proizvode EU-a, sprječavanjem oponašanja tradicionalnih prehrambenih proizvoda EU-a i stvaranjem postupaka sigurnosti hrane jasnijim, predvidljivijim i manje zahtjevnim za EU izvoznici. Ovo je stajalište ponovila predsjednica Ursula von der Leyen na finalizaciji pregovora u prosincu 2024. kada je opisala sporazum kao dogovor u kojem svi dobivaju, tvrdeći da će donijeti značajne koristi potrošačima i poduzećima, uštedjeti tvrtkama iz EU-a 4 milijarde eura godišnje u izvoznim carinama. U nastojanju da dodatno riješi zabrinutosti irskih i poljoprivrednika iz EU-a, Komisija je također ponudila jamstva da će u slučaju nepovoljnih gospodarskih učinaka poljoprivrednici dobiti potporu za potrebne prilagodbe. To uključuje paket financijske potpore do 1 milijarde eura u slučaju tržišnih poremećaja. Nadalje, Komisija navodi da će ova potpora pojačati pomoć dostupnu kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku, pružajući bitnu sigurnosnu mrežu za poljoprivrednike i potporu dohotku ako je potrebna. Međutim, unatoč ovim uvjeravanjima, uzbuna u irskoj poljoprivredi i dalje je velika. Mnogi dionici tvrde da nikakav financijski paket ne može nadoknaditi dugoročnu strukturnu štetu koju predviđaju za sektor govedine, vitalni dio irskog poljoprivrednog gospodarstva. Opseg ovih zabrinutosti možda je najbolje razumjeti kada se promatra u kontekstu širih izazova prihoda poljoprivrednika. Prema irskoj istraživačkoj agenciji Teagasc, prihodi farmi u sektoru uzgoja goveda, koji je uglavnom usmjeren na proizvodnju govedine odojaka, bili su pod velikim pritiskom. Dok je u 2023. vrijednost proizvodnje porasla za 6% zbog poskupljenja goveda, troškovi proizvodnje u prosjeku su porasli za 11%. Kao rezultat toga, prosječni prihod za stočarske farme iznosio je nešto više od 7400 eura u 2023., što je smanjenje od 15% u usporedbi s 2022. Za mnoge poljoprivrednike ove brojke naglašavaju neizvjesnu prirodu njihovih sredstava za život i pojačavaju strahove o dodatnim pritiscima sporazum Mercosura mogao donijeti.

Dodajući složenosti, važnost irske industrije govedine za nacionalno gospodarstvo ne može se precijeniti. Samo u 2023. ukupna vrijednost izvoza irske govedine dosegnula je 2,7 milijardi eura, naglašavajući njenu ulogu kamena temeljca trgovinskog profila Irske. Zbog toga su percipirani rizici povezani s Mercosurom još akutniji. Kritičari tvrde da će čak i uz postupnu provedbu i mjere financijske potpore, dugoročni učinak sporazuma učinkovito desetkovati sektor koji se već bori s niskim prihodima i visokim troškovima proizvodnje. Kako proces ratifikacije sporazuma započne 2025., očekuje se da će Irska biti svjedok značajnog i visoko organiziranog protivljenja unutar poljoprivrednog sektora i među političkim skupinama. Opseg i intenzitet ovog protivljenja predstavljat će veliki izazov za buduću irsku vladu. Način na koji će upravljati ovim protivljenjem neće samo utjecati na njegovu popularnost među irskim ruralnim stanovništvom, već će oblikovati i njegov odnos s Komisijom EU-a. Odluči li se Vlada naposljetku usprotiviti sporazumu, morat će pažljivo upravljati domaćom reakcijom dok razmatra šire implikacije na položaj Irske unutar EU-a. Jedno je sigurno: sporazum o partnerstvu EU-a i Mercosura ponovno je pokrenuo temeljne rasprave o ravnoteži između liberalizacije trgovine i zaštite domaćih industrija. U Irskoj se ova rasprava ne vodi samo o ekonomskoj politici, već io širem kulturnom i društvenom značaju poljoprivrede kao načina života. Kao takav, ishod procesa ratifikacije imat će dalekosežne implikacije, ne samo za irski poljoprivredni sektor nego i za njegovu ulogu u oblikovanju trgovinske politike EU-a u godinama koje dolaze.