Subscribe
Cijeli svijet doživljava velike promjene. Najprije pandemija, zatim rat u Ukrajini, doveli su do vrlo složenih izazova; svaki aspekt života, svakodnevnog života, prošao je neizbježnu, ali i često bolnu reviziju. Sport nije pošteđen. “Vidjeli smo toliko ljudi koji napuštaju sport u ove dvije godine”, potvrdio nam je Stefan Bergh, predsjednik ENGSO-a, tijekom nedavnog intervjua.
Kada je Bergh preuzeo dužnost, cjelokupna situacija bila je sasvim drugačija, ai ciljevi također. Trenutačni izazov, kao što je potvrdio ENGSO broj jedan, je vratiti ljude u sport, posebno mlade. Nesigurni uvjeti diktirani navedenim događajima zapravo su generirali egzodus, postupno odmicanje od sportskih aktivnosti, posebice u smislu kontinuiteta. Ovo također objašnjava nedavno izvješće ISTAT-a (Talijanski nacionalni institut za statistiku) o sportu. U ovom konkretnom slučaju podaci se odnose na našu zemlju; tako da se, prema uzorku anketiranom za izradu ankete, zabrinjavajući postoci uglavnom odnose na maloljetnike. U razdoblju prije pandemije postotak sportskih aktivnosti u dobi od 3 do 5 godina bio je 35%; godinu i pol kasnije brojka se promijenila, značajno se smanjila: 16%.
Ista stvar za ostale dobne skupine: skupina od 6-10 godina porasla je sa 66% na 48,9%, skupina od 11-14 godina sa 68% na 54,8%, skupina od 15-17 godina sa 61% na 55,2%, a 18 -19 godina starosti s 58,2% na 53,6%.
To pokazuje nedostatak naklonosti mlađih generacija, čemu pridonosi nekoliko čimbenika, što implicira manje članstva, manje sportaša i sportašica te komplikacije koje se ne smiju podcijeniti za vrlo važan sektor na međunarodnoj razini.
S obzirom na temelj, Bergh, kao čelnik europske sportske nevladine organizacije i vodeći glas za dobrovoljni masovni sport u Europi, rekao nam je kako je potrebno djelovati i koji su prioriteti na dnevnom redu. Također je pojasnio da se pitanja različito rješavaju za svaku zemlju, pa je potrebna zajednička linija, ali ona koja se može prilagoditi različitim potrebama. U srži, u svakom slučaju, ostaje važnost neizbrisivog isticanja vrijednosti i važnosti sporta.
Plima se okreće u Europi. Najprije Covid, a potom i sukob u Ukrajini, neizbježno su doveli do redefiniranja svakog aspekta života, među ovim: sporta.
U ovoj novoj fazi ponovnog pokretanja nakon pandemije, kako ENGSO preispituje svoje programske linije o svijetu sporta?
Stefan Bergh, predsjednik ENGSO-a: «Pa, prije svega, u pravu ste što se toga tiče. Posljednje godine bile su vrlo dramatične u mnogo smislu, za cijeli svijet; ali i dramatičan naprijed za sport i sportsko društvo. I naravno, vidjeli smo toliko ljudi koji napuštaju sport; dječaka i djevojčica, muškaraca i žena koji napuštaju svoje sportske klubove zbog pandemije, ali i drugih razloga. Komuniciramo s našim članovima i članovima ENGSO-a ili sportskih konfederacija u Europi, ali i Olimpijskim odborima u različitim zemljama u Europi. Svi govore isto: izgubili su članove, sportaše, ali izgubili su i mnoge voditelje. Dakle, ovo je opći izazov kako bismo bili sigurni da počnemo grupirati sve te mlade koji se vraćaju u Sport.
I znam da postoje nacionalni planovi koji se bave tim pitanjima jer problemi mogu biti malo drugačiji među zemljama. Problemi koje vidimo u Švedskoj, odakle ja dolazim, mogli bi se, na primjer, razlikovati od onih u Italiji.
Kada slušamo članove ENGSO-a mislimo da to nije nešto što se može napraviti samo u godinu ili dvije. Za oporavak od negativnih učinaka posljedica pandemije trebat će godine. To je činjenica. Govorimo o pet ili šest godina da se vratimo na istu razinu kao što smo imali 2019. godine. I onda imamo ovu užasnu ukrajinsku situaciju. Ova je situacija, naravno, u mnogočemu utjecala i na sport. Ne idemo više ni u Rusiju ni u Ukrajinu; međunarodne federacije donijele su jasne odluke prema ovim zemljama. Dakle, utjecaj na politički aspekt je svakako značajan i ovo je samo početak».
Povezano pitanje: wKad ste vi imenovani za predsjednika, situacija je bila potpuno drugačija. Sada je važno zauzeti stav i donijeti hrabru odluku pomoći sportskim udrugama. Ukratko, mislite li da je potrebniji novi model ili novi akcijski plan?
SB: «Mislim da su europska sportska zajednica, a također i sportski savezi, zauzeli vrlo jasan stav u ukrajinskoj situaciji, izražavajući našu podršku ukrajinskom narodu i situaciji koju doživljavaju u svojoj zemlji. Dakle, u tom smislu pozicija je vrlo jasna: solidarizirati se s ljudima koji dolaze iz Ukrajine. Što se tiče ostalih izazova, moramo razgovarati. Moramo početi raditi s našim pojedinačnim državama, ali ENGSO može biti izvor za razmjenu iskustava: kako možemo razviti nove načine privlačenja najmlađih da se bave sportom? I onda možemo donijeti dobar primjer iz različitih zemalja i proširiti ga na druge zemlje? »
Koje će se radnje poduzeti kratkoročno i srednjoročno?
SB: «Kada se pokušavamo često sastajati s našim članovima i iskreno komunicirati s njima. Imamo mnogo seminara, webinara, svake rasprave o tome kako bismo se mogli pozabaviti tim situacijama. Također pokušavamo prilagoditi puno EU projekata, okupljamo članove iu istoj prostoriji razgovaramo o zajedničkim izazovima tako da je to prilično elastičan pristup. I onda se znanje iz tih projekata vraća u pojedinačne zemlje i onda ih one nakon toga pokušavaju implementirati u svojoj zemlji. »
Što traže savezi, tijela i olimpijski odbori koji su dio vaše organizacije?
SB: «Sasvim praktične stvari. Primjer? “Kako možemo koristiti digitalna sredstva da privučemo ljude da dođu u naše sportske klubove?” ili “Kako možemo osigurati da povećamo ravnotežu spolova u našim sportskim savezima?”. Vidite, vrlo praktična pitanja na koja pokušavamo odgovoriti».
Ovaj sektor proizvodi 2,1% europskog BDP-a. Što ENGSO traži od Europske komisije, parlamenta i država članica? Mmožda više suradnje ?
SB: «Pa, što se tiče entiteta Europske unije, nastojimo imati jasnu i blisku suradnju s njima, vodeći računa da budu potpuno svjesni visoke vrijednosti koju sport predstavlja u europskom kontekstu. Ali također govorimo o važnosti neovisnog sporta. Moramo pronaći ravnotežu kako bismo bili sigurni da sport može ostati neovisan, pa tako i naša pravila i način na koji provodimo sport i sportske strukture. I zato govorimo o važnosti europskog sportskog modela koji je izgrađen na jakim, stvarno jakim federacijama».
Dakle, možemo li očekivati novu definiciju europskog sportskog modela? Neka vrsta ažuriranja Lisabonskog ugovora?
SB: «Pa, taj proces upravo traje. Nisam baš siguran da će biti formalnog sporazuma. Da vidimo kako će ispasti. Ali mislim da je važno podići svijest koju imamo o europskom sportskom modelu. Moramo razgovarati o sportu i s europskim institucijama».
The text was translated by an automatic system