Iran se vraća na izbore: predsjednički izbori nakon Raisijeve smrti.
Predsjednički izbori u Iranu veliki su događaj koji odražava sjecište unutarnje politike, društvenih nemira i međunarodnih odnosa. Izbore, koji su održani 28. lipnja, obilježio je niz dramatičnih događaja, uključujući smrt bivšeg predsjednika Ebrahima Raisija u helikopterskoj nesreći 19. svibnja. Vijeće čuvara odobrilo je šest kandidata za izbore, uključujući tri radikala, dva konzervativaca i jednog reformista. Ovaj proces odabira izazvao je zabrinutost u pogledu konkurentnosti i legitimnosti izbora. Političko okruženje u Iranu obilježeno je godinama nemira i nezadovoljstva među stanovništvom, nezadovoljstvom koje je isplivalo na površinu tijekom predsjedničkih izbora 2021., na kojima je došlo do značajnog pada odaziva birača, što se pripisuje širokom razočaranju režimom i njegovim rješavanjem ključnih pitanja kao što su kao ekonomija i građanske slobode. Iransko gospodarstvo zauzelo je središnje mjesto na nedavnim izborima, a zemlja se bori s teškim posljedicama pandemije COVID-19. Spiralna inflacija i sve veća nezaposlenost gurnule su naciju u teško stanje. Ova ekonomska previranja izazvala su društvene nemire, potaknuvši demonstracije protiv nezadovoljstava kao što su skokoviti troškovi goriva i nepravilnosti vlade. Snažno gušenje ovih prosvjeda od strane vlasti samo je produbilo podjele s stanovništvom, potaknuvši molbe brojnih organizacija civilnog društva da se izbjegne izborni proces. Unatoč pozivima na bojkot, neke reformističke frakcije nastavile su zagovarati sudjelovanje na izborima, naglašavajući važnost rada na postizanju reformi, iako postupnih, unutar sustava. Izbori održani 28. lipnja i 5. srpnja označili su značajnu prekretnicu u političkom krajoliku zemlje: u prvom krugu glasovanja, Masoud Pezeshkian izašao je kao favorit, osvojivši 44 posto glasova, dok ga je Saeed Jalili tik iza njega s 40 posto. Nizak odaziv od oko 39,93 posto bio je najniži u povijesti predsjedničkih izbora u Iranu, odražavajući skepticizam javnosti prema izbornom procesu. U drugom krugu izbora 5. srpnja Pezeshkian se suočio s Jalilijem u drugom krugu, gdje je Pezeshkian uvjerljivo pobijedio s 54,8 posto glasova. Ovaj rezultat nije bio poznat samo po svojim implikacijama za domaću politiku, već i po potencijalu da preoblikuje međunarodne odnose Irana, posebice sa Zapadom. Novi predsjednik, među glavnim crtama svog programa, istaknuo je važnost otvaranja dijaloga s Washingtonom, uvijek neprijateljem Irana, u vezi s iranskim nuklearnim programom, te s Europskom unijom kako bi se država izvukla iz stanja ” izolacija”. Umjesto toga, od društvene je važnosti pitanje vela za žene koje je predsjednica obećala razjasniti i riješiti, posebno s obzirom na posljedice koje je izazvala užasna epizoda Mahse Amini, ne samo rađanje golemog prosvjednog pokreta koji je potresao zemlju od 2022. Susjedne države pozitivno su odgovorile na brojanje, prije svih Azerbajdžan (blizak turskim pozicijama) čiji je predsjednik Ilham Aliyev izrazio želju za sklapanjem bilateralnih sporazuma s Iranom, dok od svjetskih velesila Rusija u Pezeshkianovoj pobjedi vidi nastavak svrstavanje dviju nacija, posebice u njihovim zajedničkim interesima protiv utjecaja Zapada. Nasuprot tome, Sjedinjene Države bile su skeptične, smatrajući kontrolu Vijeća čuvara potencijalno nelegitimnom. Predsjednički izbori u Iranu 2024. uvelike su naglasili napetosti unutar iranskog društva i složenost njegova političkog sustava: pobjeda Masouda Pezeshkiana nudi tračak nade za reformiste i one koji zagovaraju promjene, ali put koji je pred nama i dalje je prepun izazova. Kako Iran napreduje, nova administracija morat će pokazati svoju predanost rješavanju potreba i težnja svog naroda dok upravlja zamršenom dinamikom moći unutar Islamske Republike.
The text was translated by an automatic system