Što nije u redu s irskom službom za govornu i jezičnu terapiju?

Irska je daleko od jedinstvene u smislu izazova s ​​kojima se suočava u pogledu pružanja intervencija i podrške djeci i adolescentima koji imaju odgođeni ili razvojni jezični poremećaj (DLD) koji zahtijeva govornu i jezičnu terapiju.

Razvojni jezični poremećaj je stanje u kojem se djetetova jezična izvedba značajno razlikuje od izvedbe većine njegovih/njezinih vršnjaka bez ikakvog temeljnog biomedicinskog objašnjenja.

Zapravo, istraživanje CATALISE-a, multinacionalne i multidisciplinarne Delphi konsenzusne studije koja identificira jezične nedostatke u djece, otkrilo je različite razine uspjeha u državama članicama diljem Europe kada je u pitanju pravovremeni odgovor na terapijske potrebe otprilike 5,8 milijuna djece i adolescenti koji imaju DLD u EU.

Specifična veličina izazova s ​​kojima se Irska trenutno suočava može se vidjeti u rastu potražnje za procjenama govora i jezika tijekom posljednjeg desetljeća i paralelnom, iako djelomičnom, pogoršanju razine dostupnih usluga, uglavnom zbog na nemogućnost angažiranja dovoljnog broja terapeuta.

To su značajke koje se ponavljaju u mnogim državama članicama EU-a iu najbližem susjedu Irske, Ujedinjenom Kraljevstvu. Analiza dostupnih podataka iz Engleske pokazuje da je do srpnja 2024. godine oko 76.000 djece čekalo na govornu i jezičnu terapiju. Izazovi u rješavanju ove situacije pogoršani su stopom nepopunjenih radnih mjesta od 17% u privatnim i nacionalnim zdravstvenim službama (NHS) za logopedsku i jezičnu terapiju (16% slobodnih radnih mjesta nalazi se upravo na radnim mjestima u NHS-u).

Pregled napredovanja problema u Irskoj pokazuje da je 2014. broj djece koja čekaju na procjenu govora i jezika više od 12 mjeseci bio približno 3000.

Od ožujka 2021., kohorta koja je čekala više od 12 mjeseci narasla je na preko 14 000 djece.

Umanjujući prikaz, situacija u 2021. u svim razdobljima čekanja bila je još alarmantnija s gotovo 45 000 djece na listi čekanja za procjenu i terapiju govora i jezika.

Dodatni podaci dobiveni iz izvještavanja irskih medija otkrili su da je od 45 000 djece koja su čekala 2021. više od 16 000 čekalo početne procjene. Na početnu terapiju čekalo ih je 9.574, a gotovo polovica njih čekala je više od godinu dana. Dodatno, objavljeno je da 18.552 čeka daljnju terapiju, a više od 6.000 čeka više od godinu dana.

U svibnju 2022. nacionalne liste čekanja u Irskoj zabilježile su 32 151 dijete koje je čekalo na usluge SLT-a, a otprilike 11% čekalo je više od godinu dana.

Skoknuvši naprijed u 2024. godinu, može se primijetiti da se unatoč značajnim izazovima pri zapošljavanju situacija općenito poboljšala, a Irska izvršna zdravstvena služba potvrdila je da je nešto manje od 20 000 ljudi čekalo na početnu procjenu govorne i jezične terapije.

Nažalost, ovo nije cijela slika budući da roditelji i djeca još uvijek moraju izdržati duga vremena čekanja kako bi pristupili stvarnim terapeutskim terminima i pružanju usluga nakon procesa početne procjene.

To se djelomično objašnjava širim izazovima prisutnim u irskom režimu procjene potreba (AON) u koji je ugrađena usluga govorne i jezične terapije. U Irskoj Health Service Executive (HSE) djeluje prema zakonski određenom vremenskom okviru za AON-ove kako je navedeno u Zakonu o invalidnosti iz 2005. Trenutno više od 10 000 djece čeka na procjenu potreba (AON), a 110 000 čeka osnovne terapije.

Značajan broj parlamentaraca u Irskoj rutinski naglašava kako to sve više uključuje roditelje i skrbnike koji vode irsku državu pred sud kako bi se prava njihove djece opravdala prema Zakonu o invalidnosti. Rasprave o ovom pitanju unutar irskog Dáila ukazale su na činjenicu da je prosječno 25 obitelji mjesečno prisiljeno ići na sud kako bi prisilili državu da osigura AON.

Daljnji izazovi s kojima se suočavaju roditelji i skrbnici kada pokušavaju pristupiti govornoj i jezičnoj terapiji putem irskih javnih zdravstvenih službi odnose se na činjenicu da se preporuke često traže od liječnika opće prakse ili izravno od strane roditelja putem lokalnih timova dječje invalidske mreže (CDNT’s).

Međutim, postoji prepoznata kriza u obje ove mreže u Irskoj. Irski fakultet liječnika opće prakse (ICGP) rekao je da, iako ICGP sada obučava 70% više liječnika opće prakse godišnje nego prije šest godina, ima stariju radnu snagu i rastuću populaciju s četvrtinom njegovih liječnika opće prakse starijih od 60 godina. godine i rade u ordinacijama koje su u punom kapacitetu. Ovo u biti prekida pravovremeni pristup jednom od glavnih putova upućivanja na govornu i jezičnu terapiju za mnoge roditelje.

U smislu CDNT-a. Uspostavljeni su kao odgovor na nenamjerne poteškoće koje je stvorilo zakonodavstvo o AON-u i kao dio strategije napredovanja usluga za osobe s invaliditetom Irske u 2020. koja je zahtijevala udruživanje svih resursa, uključujući osoblje, objekte i opremu, iz različitih dobrovoljnih agencija i stručnjaka za HSE službe za djecu s invaliditetom.

Međutim, iako je cilj bio hvalevrijedan; kako bi se djetetu omogućio pristup uslugama CDNT-a na temelju njegovih/njezinih potreba, tj. da dijagnoza ne bi bila potrebna, proširenje usluge na svu djecu sa složenim potrebama koje proizlaze iz njihovog invaliditeta prevladalo je model CDNT-a i dovelo do daljnjih odgoda i duge liste čekanja.

U biti sva djeca s invaliditetom s različitim stupnjevima složenosti od blagih do teških pokušavaju pristupiti istoj ograničenoj dostupnosti pružanja usluga.

U širem međunarodnom kontekstu, Irska se također suočava s mnogim izazovima koje stvara regulatorno okruženje, kako u zemlji tako iu EU. Velik dio toga povezan je s potrebom usklađivanja s Direktivom 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija koja pruža niz mehanizama za priznavanje stručnih kvalifikacija diljem EU-a.

Ova se Direktiva primjenjuje na sve državljane EGP-a koji žele obavljati bilo koju reguliranu profesiju u državi članici EGP-a osim one u kojoj su stekli stručne kvalifikacije.

To uključuje irske državljane sa stručnim kvalifikacijama stečenim u bilo kojoj drugoj državi članici EGP-a, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, koji se žele vratiti u Irsku kako bi obavljali svoje zanimanje.

Konkretno za logopede i jezične terapeute, to znači da dok kvalifikacije iz jedne zemlje članice EU-a trebaju biti priznate u drugoj, proces ostaje vrlo složen i težak za navigaciju.

To se obično može pripisati količini vremena uključenoj u procjenu kvalifikacija prema standardima zemlje članice domaćina (npr. Irske) kako bi se osigurala usporedivost profesionalnih aktivnosti. Dakle, dok su propisi koji osiguravaju zaštitne mjere dobrodošli, jedan od učinaka je odgoda u dopuštanju obučenim terapeutima da preuzmu posao u državama u kojima je potreba posebno velika.

Izjave koje je izdao irski ministar zdravstva kao odgovor na parlamentarna pitanja o ovom pitanju dodatno su razradile kako Direktiva funkcionira u praksi.

U tim se izjavama navodi kako Opći sustav Direktive, koji se primjenjuje u slučaju kvalifikacija govorne i jezične terapije, predviđa ocjenu od slučaja do slučaja kvalifikacija podnositelja zahtjeva u odnosu na one potrebne za rad u zemlji domaćinu. država članica ako su pokrivene profesionalne aktivnosti usporedive. Ako profesionalne aktivnosti nisu usporedive, kvalifikacije se ne mogu priznati.

Međutim, ako su profesionalne aktivnosti usporedive, ali su utvrđeni nedostaci u kvalifikaciji, naknadno postkvalificirano profesionalno iskustvo podnositelja zahtjeva mora se uzeti u obzir za uspješnu registraciju u Irskoj.

Ako nedostaci u kvalifikacijama ostanu, Direktiva predviđa da nadležno tijelo podnositelju zahtjeva ponudi mjeru kompenzacije, tj. izbor između razdoblja prilagodbe (spoštavanje) i ispita sposobnosti.

Odbor za registraciju govornih i jezičnih terapeuta određen je kao nadležno tijelo prema Direktivi 2005/36/EZ u Irskoj za profesionalne kvalifikacije govorne i jezične terapije.

Jasno je dakle da iako postoje snažne odredbe za pravo djece i adolescenata na pristup stručno kompetentnim terapeutima, postupak registracije ostaje donekle glomazan, čime se dopušta pojava daljnjih dugih vremena čekanja.

Također je jasno da će, kako irsko stanovništvo postaje znatno raznolikije, rasti potreba za višejezičnim govornim i jezičnim terapeutima. Jedno veliko istraživanje u više europskih zemalja, uključujući Irsku, otkrilo je da, iako postoji svijest o potrebi za specijaliziranim pristupima za višejezičnu djecu, postoji i dosljedna pritužba na nedostatak resursa i obuke za ovu vrlo specifičnu vrstu.

Sve u svemu, slika stanja govorne jezične terapije u Irskoj je mješovita. Svakako je postojao zajednički pokušaj vlada da osiguraju dostatna sredstva iz državne blagajne za zadovoljavanje potreba za uslugama za osobe s invaliditetom koje uključuju govorne i jezične terapije. Nadovezujući se na prethodne godine, vlada na odlasku dodijelila je do sada neviđenu razinu financiranja od gotovo 2,8 milijardi eura za usluge za osobe s invaliditetom za 2024. Ovo je uslijedilo nakon značajnih povećanja u nedavnim proračunima kako bi se riješili nedostaci utvrđeni u Vladinom pregledu kapaciteta za osobe s invaliditetom.

Međutim, ostaje činjenica da se Irska, poput niza drugih država članica EU-a, suočava sa stalnim i ozbiljnim izazovima koji se odnose na zapošljavanje i zadržavanje kvalificiranog osoblja bez obzira na ogromna financijska sredstva koja su dostupna. Također tek treba pronaći odgovarajući model pružanja usluga čija je konfiguracija sposobna zadovoljiti različite razine potreba djece s iskustvom razvojnog jezičnog poremećaja u rasponu od blagih do složenih.

Politička volja postoji. Problem leži u pronalaženju načina na koji se na odgovarajući način može odgovoriti na uslugu opterećenu velikom potražnjom i neprihvatljivo velikim listama čekanja.