Subscribe
Opće je poznata činjenica da su u posljednja dva desetljeća sve vlade europskih zemalja, bez iznimke, prošle kroz višestruke velike izazove u gospodarskom sektoru. Promatramo li gospodarski razvoj zemalja Europske unije u posljednjem desetljeću, možemo reći da je čak i globalna financijska kriza iz 2008. imala značajan utjecaj na gospodarstvo i financijski sektor Europske unije. Kombinirane krize, koje su počele s Velikom recesijom 2008.-2009. i nastavile se s krizom državnog duga, značajno su utjecale na gospodarski rast, ulaganja (privatna i državna), zapošljavanje i fiskalna stajališta koja su usvojile vlade mnogih država članica EU-a. Tijekom globalne financijske krize 2008.-2009., EU je proveo kratkoročne mjere za spašavanje banaka i pokrenuo reforme za ispravljanje slabosti. Dugoročno gledano, EU je radio na poboljšanju ekonomske otpornosti kroz stabilnost financijskog sektora, ojačano gospodarsko upravljanje i strukturne reforme. Deset godina kasnije, dok se europsko gospodarstvo jedva stabiliziralo, pandemija COVID-19 donijela je nove izazove i prilike za europski bankarski sektor. Negativna strana pandemije na bankarski sektor bio je pad prihoda banaka zbog smanjene potražnje i državnih intervencija. S pozitivne strane, došlo je do ubrzanja procesa digitalizacije. Dobro je poznato da je tijekom posljednjeg desetljeća europski bankarski sektor bio osjetljiv na geopolitičke rizike i kibernetičke napade, fluktuacije cijena energije i strukturne promjene u gospodarstvu europodručja. Zbog toga studija stranke ECR, koju je djelomično financirao Europski parlament, razmatra kako se bankovni sektor u EU transformirao i utjecaj na konkurenciju u baltičkim državama.
Transformacija bankarskog sektora u baltičkim državama
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 26. prosinca 1991. tri bivše sovjetske zemlje, Estonija, Litva i Latvija, pokazale su spremnost i “otvorile svoje granice” za ulaganja stranih banaka. Estonija i Litva privukle su međunarodne banke, posebno švedske banke, koje su opsluživale i lokalne stanovnike i međunarodne klijente. Latvija je, s druge strane, pokušala postati financijski centar za Rusku Federaciju i zemlje Zajednice Neovisnih Država (ZND), privlačeći financijske depozite iz tih regija. Ova latvijska strategija dovela je do problema i optužbi za pranje novca iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Danas su sve tri baltičke zemlje uvele mnogo strože propise i pokušavaju transformirati svoje poslovne modele kako bi bili održiviji, digitaliziraniji i pogodniji za poslovanje. Iako su strana ulaganja igrala značajnu ulogu u razvoju bankarskog sektora baltičkih zemalja, ona su također dovela do visoke koncentracije bankovne imovine. U Estoniji i Litvi više od 85% bankarske imovine kontroliraju strane institucije, dok je u Latviji ta brojka 76%. Ova dominacija međunarodnih banaka mogla bi ograničiti konkurenciju na bankarskim tržištima triju zemalja, u usporedbi s mnogo većom sjevernoeuropskom regijom. U budućnosti bi uravnoteženje stranih ulaganja s domaćim sudjelovanjem moglo biti ključno za zdravo i dinamično dugoročno bankarsko okruženje u baltičkim državama.
Utjecaj tržišta rada i kreditnih transformacija u Europi
U razdoblju prije financijske krize (1998.-2008.) EU je doživjela povećanje broja bankarskog osoblja od 19% i povećanje broja poslovnica banaka od 23%. U baltičkim državama ispitanim u studiji stranke ECR, Latvija je zabilježila impresivnih 76% povećanja broja zaposlenika, a slijede je Estonija (38%) i Litva (16%). Pa, u postkriznom razdoblju (2009.-2022.) EU je zabilježila značajan pad broja bankovnih ureda (40%) i zaposlenih (20%). U baltičkim državama, Estonija i Litva nastavile su bilježiti porast broja zaposlenika, dok je Latvija doživjela dramatičan pad bankovnog osoblja od 57%, što je najveće “otpuštanje bankovnog osoblja” u Europi. U području kreditiranja, baltički paradoks pokazuje visoke kamatne stope i niske kredite. Iako se banke koje posluju na Baltiku kritiziraju zbog nedovoljnog kreditiranja, čini se da problem nije u nedostatku sredstava, već u opreznom pristupu. Visoke kamatne stope ukazuju na problem konkurencije u baltičkom bankarskom sektoru, za razliku od povoljnijih stopa u skandinavskim zemljama.
Digitalna transformacija i utjecaj na europski bankarski sektor
Očekivano, digitalizacija je značajno promijenila europski bankarski sektor. Ta je digitalizacija dovela do povećane upotrebe usluga internetskog bankarstva i smanjenja potrebe za fizičkom infrastrukturom za banke. U tom kontekstu, uočeno je da se tradicionalne banke suočavaju s povećanom konkurencijom neo-banki, koje posluju isključivo digitalno, bez fizičkih poslovnica (uredi koje prosječni građanin mora posjetiti). U 2022. Europa je imala najveću vrijednost transakcija na tržištu neobankarskih banaka na globalnoj razini, a slijede je SAD. Projicirana prosječna godišnja prognoza rasta za europsko nebankovno tržište je 25% između 2022. i 2027., što ukazuje na nastavak rasta u ovom sektoru. Transformacija bankarskog sektora u Europskoj uniji proces je koji traje i pod utjecajem vanjskih čimbenika kao što su geopolitički rizici, financijska kriza iz 2008., pandemija COVID-19 i drugi čimbenici koji su ubrzali regulaciju, digitalizaciju i procjenu rizika. Transformacije u europskom i nordijskom bankarskom sektoru imale su značajan utjecaj koji je potaknuo konkurenciju u baltičkim državama. Unatoč neizvjesnostima, postoje jasni smjerovi u kojima će globalni bankarski sektor nastaviti svoju transformaciju. Ti pravci transformacije uključuju upravljanje geopolitičkim rizikom, regulatorni pritisak i usklađenost, digitalizaciju i FinTech, implementaciju održivog poslovnog modela. Usvajanje ESG (okolišnih, društvenih i upravljačkih) kriterija predstavlja promjenu paradigme, nudeći i ekološke koristi i nove prilike za financijski sektor. 
Nakon prelaska s planskog na tržišno gospodarstvo, baltičke su zemlje liberalizirale svoje financijske sustave, omogućivši stranim investitorima ulazak u bankarski sektor. To je dovelo do značajnog povećanja broja banaka u vlasništvu stranih investitora, posebice iz skandinavskih zemalja i Njemačke. U Estoniji je taj proces bio puno brži nego u Latviji i Litvi, gdje su banke u stranom vlasništvu početkom 2000-ih držale više od 90% bankovne imovine. Kao što se može vidjeti, poslovni modeli banaka u baltičkim zemljama različito su se razvijali. U Litvi su se, primjerice, strane (uglavnom švedske) banke usredotočile na lokalne klijente. U Latviji je bankarski sektor bio pod utjecajem geopolitičkih čimbenika, pri čemu lokalne banke opslužuju domaće i međunarodne klijente, uglavnom iz Ruske Federacije i zemalja članica ZND-a. Ovakva bankarska politika Latviju je pretvorila u regionalno financijsko središte. Međutim, ta je pozicija potkopana opetovanim optužbama za pranje novca, što je dovelo do pada depozita nerezidenata i financijskih poteškoća za neke banke. U Estoniji je bankarski model slijedio srednji put, sličan onom u Litvi, ali sa značajnim smanjenjem depozita nerezidenata, kao dio napora u borbi protiv rizika od pranja novca. Koncentracija bankarskog sektora u baltičkoj regiji je visoka, u kojoj dominira nekoliko velikih banaka kao što su Swedbank i SEB, što ukazuje na nisku razinu konkurencije u usporedbi sa nordijskim zemljama i prosjekom EU-a. U Švedskoj, iako je bankarsko tržište dinamičnije i konkurentnije, u baltičkim zemljama visoka razina koncentracije ukazuje na negativan utjecaj na konkurenciju. Nakon globalne financijske krize broj bankovnih podružnica i bankovnih zaposlenika u bankarskom sektoru EU-a smanjio se. Sličan je trend bio iu baltičkim zemljama, s izuzetkom Litve, gdje je prije krize broj poslovnica porastao. Broj zaposlenih značajno je porastao u Latviji i Estoniji između 1999. i 2008., ali je u Latviji nakon krize naglo pao. Bankovno kreditiranje privatnog sektora u baltičkim zemljama ispod je prosjeka EU, ali su kamate na kredite više nego u ostalim europskim zemljama. To odražava ograničenu konkurenciju među bankama, što im omogućuje održavanje visokih kamatnih stopa. Baltičke banke profitabilnije su od banaka u nordijskim zemljama zbog viših profitnih marži i učinkovitije prakse poslovanja. No, na to mogu utjecati i niža razina konkurencije i veći rizici u regiji.
Konkurentnost nordijskog bankarskog sektora
Nakon kratkog prijelaznog razdoblja s planskog na tržišno gospodarstvo, baltičke su zemlje liberalizirale svoje financijske sustave i dopustile stranim ulagačima ulazak na bankarska tržišta. Strani kapital ušao je u baltički bankarski sektor uglavnom iz skandinavskih zemalja i Njemačke, a kasnije i iz SAD-a. Ulazak stranog kapitala nije bio ujednačen u sve tri baltičke zemlje. U Estoniji je prodor stranog kapitala bio brz, tako da su kasnih 1990-ih banke u stranom vlasništvu činile oko 90% bankarske imovine. U slučaju Litve, masovni ulazak stranog kapitala uslijedio je kasnije, te su do 2002. strane banke držale nešto više od 90% bankovne imovine. Nasuprot tome, u Latviji je prisutnost stranog kapitala bila niža, ali se postupno povećavala, dosegnuvši 80% do 2022.
Kakvi su bankarski poslovni modeli u baltičkim zemljama?
Bankarski poslovni modeli različito su se razvijali u tri baltičke zemlje. Dok je Litva bila orijentirana na domaće klijente, nudeći širok raspon univerzalnih bankarskih usluga, uglavnom putem švedskih banaka, Latvija je, nasuprot tome, usvojila drugačiji model, usredotočen na dva segmenta: usluge za domaće klijente (dominantno putem podružnica skandinavskih banaka) i međunarodne usluge, orijentirane na kupce u Rusiji i zemljama ZND-a. Estonija je odabrala sličan srednji put kao Litva, sa značajnim smanjenjem depozita nerezidenata nakon 2015., posebno kako bi se ublažili rizici od pranja novca. Prema studiji stranke ECR, ulazak stranih ulagača na baltička financijska tržišta povećao je otpornost baltičkog bankarskog sektora na vanjske šokove, ali je također pokrenuo pitanja povezana s bankarskom konkurencijom. Tako su krajem 2022. godine 90% bankovne imovine držale banke u stranom vlasništvu u Litvi, 85% u Estoniji i 76% u Latviji. Herfindahl-Hirschmanov indeks (HHI) pokazao je umjerenu do visoku koncentraciju bankarskog sektora u baltičkim zemljama, u usporedbi s niskom koncentracijom u Švedskoj i Danskoj. Dominacija velikih banaka švedskog podrijetla, kao što su Swedbank i SEB, ukazuje na nisku konkurenciju u baltičkom bankarskom sektoru, za razliku od nordijskih tržišta gdje je konkurencija puno dinamičnija. Kao što je već spomenuto, u razdoblju 1999. – 2008. sektor kreditnih institucija EU značajno se proširio, ali je globalna financijska kriza dovela do pada broja podružnica i zaposlenih. U Litvi je broj poslovnica porastao za 35% između 1999. i 2008., ali je u Latviji i Estoniji pao nakon krize. Broj zaposlenih značajno se povećao u Latviji do 2008., ali je brzo pao za 57% između 2009. i 2022. Nasuprot tome, u Estoniji, Litvi i Švedskoj broj zaposlenih nastavio je rasti.
Kreditiranje i kamatne stope u baltičkim zemljama, učinkovitost i profitabilnost bankarskog sektora
U baltičkim zemljama kreditiranje privatnog sektora sustavno je niže od prosjeka EU, a prednjači Latvija. Iako baltičkim bankama ne nedostaje sredstava, čini se da usvajaju konzervativnu praksu kreditiranja, radije održavajući veći udio depozita u likvidnoj imovini. Iako je praksa kreditiranja konzervativna, kamatne stope više su od prosjeka europodručja, što ukazuje na ograničenu konkurenciju u bankarskom sektoru. Na ove visoke stope mogla bi utjecati i smanjena potražnja za kreditima. 
Na tržištima s malom konkurencijom, banke mogu zaraditi veće profite nego što je potrebno da zadovolje potražnju investitora. U ožujku 2023. povrat na kapital (ROE) i neto kamatna marža (NIM) u baltičkim su zemljama bili među najvišima u Europi. Iako je ROE u nordijskim zemljama bio viši od prosjeka EU-a, razlike između Baltika i Švedske nisu bile značajne, što ukazuje na učinkovito korištenje kapitala u obje regije. Neto kamatna marža (NIM) NIM na Baltiku bila je znatno viša nego u Švedskoj, što ukazuje na veću dobit od aktivnosti kreditiranja. Niska mobilnost klijenata identificirana je kao potencijalna prepreka promicanju veće konkurencije u bankarskom sektoru. Između 2017. i 2022. oko 29 % stanovnika EU-a promijenilo je pružatelja financijskih usluga. Dok je Švedska bila predvodnik EU u tom pogledu, Litva nije zaostajala daleko za europskim prosjekom. Profitabilnost je glavni pokazatelj uspješnosti banke. Studija je analizirala financijske podatke banaka SEB i Swedbank u svim baltičkim zemljama i Švedskoj u razdoblju 2005.-2023. Tako je prema centraliziranim podacima utvrđeno da nema značajnih razlika između baltičkih zemalja i Švedske u pogledu ROE-a, osim u Estoniji, gdje je SEB-ov ROE bio niži nego u Švedskoj. Povrat na imovinu (ROA) u baltičkim zemljama bio je znatno viši nego u Švedskoj, što ukazuje na viši povrat po imovini u baltičkim zemljama. Neto kamatna marža (NIM) bila je znatno viša na Baltiku nego u Švedskoj, što sugerira da banke na Baltiku ostvaruju veću dobit od razlike između kamata na kredite i kamata na depozite. Analiza pokazuje da su švedske banke koje posluju na Baltiku ostvarile veću dobit od svojih kreditnih aktivnosti i da su učinkovitije upravljale svojom imovinom i kapitalom u usporedbi sa švedskim tržištem. Međutim, visoka razina koncentracije bankarskog sektora u baltičkim zemljama ukazuje na manju konkurenciju, što može pridonijeti višim kamatnim stopama i većoj profitabilnosti banaka.