Europski parlament započet će raspravu o prijedlogu Europske komisije za izradu iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom.
Prije sedam godina pokrenut je projekt u osam država članica (Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Italija, Malta, Rumunjska i Slovenija) kako bi se utvrdili potencijalni rezultati takve inicijative. Projekt je trajao dvije godine, a njegovi rezultati objavljeni su 2021. godine.
Međutim, istraživanje je bilo ograničeno na invalidninu u sektorima kulture, slobodnog vremena, sporta i prometa. Nadalje, priroda iskaznice za osobe s invaliditetom bila je dobrovoljna, što znači da su se nacionalni pružatelji usluga u ta četiri sektora mogli dobrovoljno pridržavati kartičnog sustava ili ne.
Temeljna je ideja bila da su pružatelji usluga bili obvezni ponuditi iste pogodnosti koje pružaju državljanima s invaliditetom i vlasnicima kartica iz ostalih sedam država članica sudionica.
Broj proizvedenih kartica iznosio je 316.000, odnosno prosječno nešto 40.000 korisnika po državi članici. Manje od 1% ukupnih privatnih poduzeća u određenim sektorima pridržavalo se kartice, osim kulturnog sektora u Belgiji, gdje je pokrivenost dosegla znatno više od 8,4%. Niska razina sudjelovanja pružatelja usluga, posebno u prometnom i sportskom sektoru, naglašena je kao jasna slabost nakon suđenja.
Kad je riječ o sektorima kulture i razonode, rezultat nije bio zadovoljavajući: samo 30 % vlasnika kartica smatralo je da se njihovo sudjelovanje u kulturi i slobodnom vremenu pošteno ili jako povećalo zbog kartice; dok je 70% smatralo da se njihovo kulturno sudjelovanje neznatno povećalo ili se uopće nije povećalo.
Situacija je bila još manje impresivna s obzirom na sudjelovanje u sportu. Više od 60% ispitanika izjavilo je da se njihovo sudjelovanje u sportu uopće nije povećalo, dok samo manje od 20% smatra da se njihovo sudjelovanje u sportskim aktivnostima pošteno ili jako povećalo kao rezultat kartice.
Samo su Finska i Slovenija prihvatile uključiti javni prijevoz kao sektor obuhvaćen karticom; i samo 35% ispitanika prijavilo je pošten ili veliki porast u vezi s turizmom u inozemstvu, dok je 45% izjavilo da uopće nije povećalo svoje turističke aktivnosti u inozemstvu imajući karticu.
Što se tiče ukupnog zadovoljstva, 38% korisnika izjavilo je da bi svakako preporučilo karticu drugim korisnicima.
Projekt je pokazao da se definicije invaliditeta razlikuju među državama članicama sudionicama, tim više u 27 država članica EU-a. Na primjer, Finska i Rumunjska ne smatraju da mentalno oštećenje integrira invaliditet.
Stoga se i broj osoba koje ispunjavaju uvjete po državama članicama uvelike razlikovao. Belgija, s više od 11 milijuna stanovnika, imala je samo 75 000 osoba koje ispunjavaju uvjete; budući da je Estonija, s jedva više od milijun stanovnika, više nego udvostručila broj osoba koje ispunjavaju uvjete u Belgiji.
Konzultirane organizacije civilnog društva složile su se da se mišljenju osoba s invaliditetom posvećuje malo pozornosti razvoju kartičnog sustava.
Slobodan ulaz za vlasnike kartica bio je prilično visok u Rumunjskoj (75%), a značajan u Sloveniji (40%), ali marginalan ili nepostojeći u drugim državama članicama, gdje je dominantni model bio sniženje cijena. Na primjer, na Malti se sniženje cijena u području kulture kreće od 25% do 49%; u Rumunjskoj se smanjenja u sektoru sporta kreću od 50 do 74 posto.
Postojale su i razlike u pogledu sniženja cijena koje su ponuđene asistentima osoba s invaliditetom. Na primjer, besplatan ulaz bio je osiguran na Cipru, Malti i Rumunjskoj; smanjenje iznad 75% osigurano je samo na Cipru; Finska, Malta i Rumunjska ponudile su određena smanjenja u rasponu od 25% do 49%: Belgija, Estonija i Finska kretale su se u štedljivijem spektru, od 0% do 24%.
Iako nije bila uključena u probni projekt, Europska komisija sada predlaže dodavanje usluga parkiranja u svoju iskaznicu EU za osobe s invaliditetom. Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL) u Europskom parlamentu sada zajedno s Vijećem Europske unije raspravlja o tome hoće li i kako nastaviti s tom inicijativom.
Izvor slike: Europska komisija