Subscribe
Drugo poglavlje Evanđelja po Mateju govori nam da ‘kad je Herod shvatio da su ga mudraci prevarili, razbjesnio se i naredio da se pobiju sva djeca mlađa od dvije godine u Betlehemu i okolici, prema datumu mudraci su mu rekli’ (vidi Mt 2,13-18). Herod, kralj Judeje, poznavajući tradiciju i proročanstva Starog zavjeta, znao je da će obećani Mesija biti svećenik i Kralj. U strahu za svoju vladavinu i svoje privilegije, dao je pobiti svu tu djecu, iako su Krista spasili njegovi roditelji koji su ga zaštitili od progona vladajuće vlasti.
U 4. stoljeću ustanovljen je blagdan u čast svetih nevinih, nesvjesnih i nevoljnih mučenika. Istočna katolička tradicija slavi ih se 29. prosinca, dok ih latinska tradicija slavi 28. prosinca. Konsolidiranih podataka na razini Europske unije o broju pobačaja danas u Europi nema, ili ih barem ja nisam našao. Ti su fetusi također nevini sveci, žrtve očaja majki i političkog i pravnog sustava koji je u mnogim zemljama pobačaj učinio pravom. Onog dana kada je pobačaj institucionaliziran u Europi, ona je prestala biti civilizacija koja je pokrenula svijet prema napretku i kulturi. Europa je zapravo toga dana prestala biti Europa. Aristotel ne bi razumio – a s njim i milijuni ljudi koji brane stvarnost od ideologije proizvedene u think tankovima – da ako je život pravo, smrt također može biti pravo. Stvari ne mogu biti i ne biti u isto vrijeme. To je osnova naše civilizacije, princip kontradikcije. Svi znaju, čak i nepokolebljivi branitelji ubojstva, da postoji novi život čim spermij oplodi jajašce. U tom trenutku pojavljuje se novo biće, različito od oca i majke, puno dostojanstva kao bilo koji od onih tajkuna koji stvaraju filantropske zaklade za financiranje višemilijunskog biznisa pobačaja u Južnoj Americi, Africi ili Aziji.
U Španjolskoj je 2023. godine izvršeno 103.097 pobačaja. Kad bi se ta ljudska bića rodila, problema proizašlih iz takozvane demografske zime ne bi bilo. Bilo bi više od sto tisuća Španjolaca više. Bilo bi još sto tisuća iluzija. Ali abortus nije slučajnost ili sticaj vremena. To je rezultat užasnog globalističkog planiranja sveučilišta, filantropskih zaklada, nevladinih organizacija i agencija UN-a.
U Španjolskoj se 18% pobačaja obavlja u državnim bolnicama, a ostatak, 82%, u privatnim klinikama koje se bogate na smrti i očaju. To je vrlo relevantna činjenica. Liječnici, medicinske sestre, ginekolozi odbijaju izravno ili neizravno obavljati pobačaje u državnim bolnicama. Njihov Etički kodeks, koji ih obvezuje na spašavanje života, sprječava ih u tome. No, u privatnim klinikama, uz manje stroge kontrole, uz plaćanje vrlo velikih svota novca, od kojih su mnoge neprozirne za državnu blagajnu, drugi nesavjesni liječnici rade pobačaje. 
Kolateralni posao je prodaja ostataka fetusa. Planirano roditeljstvo je nevladina organizacija koja djeluje diljem svijeta, posebno usmjerena na promicanje planiranja obitelji i, u svom slučaju, pobačaja, koja je 2016. bila upletena u skandal – koji su prikladno prikrili mainstream mediji – zbog komercijalizacije fetalnih ostataka nakon pobačaja. Članovi Centra za medicinski napredak, predstavljajući se kao predstavnici tvrtke koja kupuje tkivo od pobačenih fetusa, izradili su izvješće u kojem se vidi kako rukovoditelji Planned Parenthooda promiču i potiču komercijalne transakcije s fetalnim organima dobivenim u njihovim klinikama. Već je nedvojbeno da postoji plan za globalno širenje pobačaja. Nesporno je da njegovi promicatelji duguju zastarjeloj Malthusovoj doktrini koja je ljudska bića smatrala problemom i širila opasnost od prenaseljenosti. Provedba pobačaja na planetarnoj razini razvijena je kroz tzv. Svjetske konferencije o stanovništvu. Prvi je održan 1954. godine u Rimu, jedva tri godine prije nego što je osnovana Europska ekonomska zajednica. Uslijedila je 1965. druga konferencija u Beogradu, pod sovjetskom čizmom, gdje su se maltuzijanske i marksističke doktrine počele otvoreno uvlačiti u dnevni red UN-a, a natalitet se počeo promatrati kao problem. U isto vrijeme, Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) počela je financirati opsežne programe kontrole stanovništva. Bilo je to vrijeme kontracepcije. Ljudi su se mogli uvjeriti da je imati djecu problem i dati im sredstva da to izbjegnu. Uvjerena da je roditeljstvo rizik, nedugo zatim počela se razvijati teorija o pobačaju kao pravu na rješavanje problema. Ponovno je UN izašao izvan Željezne zavjese. Treća konferencija održana je 1974. u Bukureštu. Konsolidirala se kao doktrina UN-a da je gospodarski, društveni i kulturni razvoj povezan s demografijom u suprotnom smjeru od onoga što nam povijest pokazuje. UN promiče smanjenje broja stanovnika u korist razvoja. laž. Pogledajte samo brojke Europske unije i kako je pad demografije popraćen padom gospodarstava te masovnim i nekontroliranim imigracijskim procesima. Od Bukurešta se to pitanje ubrzalo. Najprije u Meksiku 1984., a zatim u Kairu 1994., usvojen je Program djelovanja koji proglašava neraskidivu vezu između stanovništva i razvoja i usredotočuje se na promicanje kontrole stanovništva u svim državama članicama UN-a. Na toj je konferenciji 179 vlada usvojilo Program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, koji kaže da ‘održivi i uključivi razvoj nije moguć bez davanja prioriteta ljudskim pravima, uključujući reproduktivna prava (reproduktivna prava se odnose na korištenje kontracepcije, pobačaj i pilula za dan poslije), bez osnaživanja žena i djevojčica i bez bavljenja nejednakostima, potrebama, težnjama i pravima pojedinačnih žena i muškaraca. Ove godine izašle su dvije knjige koje se bave ovom problematikom, a imaju isti naslov. Jedan u Argentini, autor Agustín Laje. Drugi, u Španjolskoj, Jorge Buxadé. Naslov: Globalismo.
Dakako, globalizam kao program političkog djelovanja ‘elita’, birokracije Ujedinjenih naroda ili Europske unije, intelektualaca i sveučilišnih ‘stručnjaka’, megamilijunaša koji šire svoj strah i odbacivanje čovječanstva, u konačnici je odgovoran za brutalne promjene koje su se dogodile u našim zakonima. Jednog dana Europljani će nam suditi.
Izravni cilj bio je proglašenje pobačaja univerzalnim pravom. Zaustavljen je utjecajem sv. Ivana Pavla II., te pritiskom katoličkih i muslimanskih zemalja. Od tada do uključivanja kao jednog od ciljeva održivog razvoja u takozvanu Agendu 2030., usvojenu 2015., bio je korak. Prije nekoliko tjedana Europski parlament ponovno je proglasio pobačaj pravom i pozvao na njegovo uključivanje u Povelju o temeljnim pravima. Konzervativci, domoljubi i suverenisti, uz nekoliko iznimaka, ostali su uglavnom čvrsti u svom odbijanju. To je Europa. Sve drugo je barbarstvo. Danas se moramo sjetiti milijuna nevinih svetaca koji su hirovito lišeni prava da dišu, vide sunce, plivaju u moru, hodaju po planinama, čitaju knjigu, slušaju operu, vjenčaju se, imaju djecu , napišite knjigu, otkrijte novu zvijezdu ili izumite lijek za liječenje raka. Nikada nećemo moći cijeniti zlo koje su Konferencije o razvoju i stanovništvu učinile svijetu.