Talijanska premijerka rangirana je kao četvrta najutjecajnija žena u svijetu

Hoće li ona postati sljedeća europska čelnica?

Forbes, vrlo poznati ekonomski časopis, nedavno je objavio svoju godišnju listu najutjecajnijih žena svijeta. Ovo prestižno rangiranje služi kao platforma za isticanje ključne uloge koju žene igraju u globalnoj politici i gospodarskim poslovima te za promicanje svijesti o rodnoj ravnopravnosti. Popis ima za cilj skrenuti pozornost na ključne komponente koje doprinose uspješnom vođenju i upravljanju na pozicijama moći, a koje su ključne za postizanje pozitivnih promjena u društvu.

Prema poretku, Giorgia Meloni (FdI, ECR) osigurala je četvrto mjesto, odmah iza Ursule von der Leyen (CDU, EPP), Christine Lagarde (LR, EPP) i Kamale Harris (D, S&D). Vrijedi napomenuti da su predsjednica Europske komisije, predsjednica Europske središnje banke i potpredsjednica Sjedinjenih Država jedine žene ispred predsjednice talijanskog Vijeća ministara. Ovo priznanje svrstava Meloni među najmoćnije žene na svijetu, označavajući povijesnu prekretnicu ne samo za nju već i za Italiju u cjelini.

Melonijeve iznimne liderske sposobnosti i značajan doprinos političkoj i ekonomskoj sferi, kako u Italiji tako i globalno, s pravom su prepoznati kroz ovu rang listu. Njezina predanost i ustrajnost u promicanju ravnopravnosti spolova i osnaživanju žena, kao i predanost pokretanju napretka u društvu, zaslužili su joj ovo zasluženo priznanje. Ovo postignuće također je pokazatelj neizmjernog potencijala koji žene posjeduju da naprave značajne korake na vodećim pozicijama, te predstavlja ključni korak prema inkluzivnijoj i pravednijoj budućnosti.

Meloni ima mnogo aktualnih rekorda: jedina je žena na čelu vlade zemalja članica G7 i G20 i vodi jednu od glavnih europskih stranaka poput ECR-a, a sve dolaze iz talijanske desnice koja je kroz povijest nailazila na velike otpor javnog mnijenja i medija.

Koliko god mjerodavna bila Forbesova ljestvica koja na petom mjestu navodi pop zvijezdu Taylor Swift (koja je ujedno i jedina žena mlađa od Giorgie Meloni u prvih deset ljestvice), svakako je činjenica da danas gledamo na Talijanski premijer kao istinska ključna figura europske i svjetske geopolitičke ravnoteže.

Uspon Giorgie Meloni do istaknute pozicije u europskoj političkoj areni bio je nevjerojatan. Tijekom proteklih nekoliko godina popela se i postala jedna od najistaknutijih osoba u europskoj politici. Kako bismo u potpunosti shvatili razloge njezina meteorskog uspona, ključno je ispitati ključne faze njezina putovanja i razumjeti osobine koje su joj omogućile postizanje tako istaknute pozicije.

Ime Giorgie Meloni izaziva valove među talijanskim i europskim građanima i postaje sve poznatije u hodnicima moći. Njezino vodstvo i utjecaj stekli su široko priznanje u zemlji i inozemstvu. Međutim, možda postoje neki koji još nisu upoznati s njezinim iskustvom i postignućima. Stoga se postavlja pitanje: Tko je zapravo Giorgia Meloni?

Giorgia Meloni, strastvena i odlučna osoba, rođena je 1977. i duboko voli svoj rodni grad Romu i njegov istoimeni nogometni tim. Nakon što je diplomirala jezike, započela je političku karijeru kao gradska vijećnica u Rimu. S vremenom je postala istaknuta figura u talijanskoj politici, penjući se na ljestvici kako bi postigla položaje velike moći i utjecaja. Njezino putovanje obilježeno je mnogim značajnim postignućima i predanošću služenju svojoj zajednici i zemlji.

Svoj politički put započela je vrlo mlada. Godine 1992., s 15 godina, već se pridružila Fronti mladih, organizaciji mladih Talijanskog socijalnog pokreta, no jedna od glavnih prekretnica bio je glasoviti nacionalni kongres u Viterbu, gdje je, pobijedivši, postala prva žena predsjednica mladeži desnice.

Od tog trenutka njegov politički uspon bio je pun uspjeha. Godine 2008., sa samo 31 godinu, imenovana je ministricom mladih u vladi Silvija Berlusconija. Kontinuirani rast konsenzusa određen njezinom jasnom vizijom svijeta i politike koja joj je izgradila reputaciju sve dok 2012. nije odlučila napustiti Narod sloboda i osnovala Fratelli d’Italia, stranku koja će je dovesti do toga da postane Giorgia Meloni kakvu danas poznajemo.

Očekuje se da će Giorgia Meloni doživjeti značajan porast popularnosti i utjecaja 2024. godine. To je zbog nadolazećih izbornih konzultacija 9. lipnja, za koje se predviđa da će rezultirati velikim izbornim uspjehom i za Braću Italije i za Europske konzervativce i reformiste (ECR). Ovaj će ishod ojačati Meloninu prisutnost u Europi i učiniti je strašnom snagom u talijanskoj politici.

Štoviše, Meloni tajming nije mogao biti bolji jer će se samo tjedan dana nakon izbornih konzultacija u Italiji održati summit G7 na kojem će i ona biti prisutna. Njezino prisustvo na tako visokoprofilnom događaju moglo bi dodatno podići njezin profil i učiniti je poznatom osobom na globalnoj sceni.

Meloni je nevjerojatan potencijal i mogla bi postati jedna od najmoćnijih žena u političkom svijetu ako se njezini izgledi materijaliziraju. Zapravo, ako vlade desnog centra ojačaju na globalnoj razini, njezin će utjecaj vjerojatno još više porasti, ne samo na ljestvici žena. Njezin uspon na vlast mogao bi biti značajna prekretnica u talijanskoj politici, a potencijalno bi mogao utjecati i na globalnu političku sliku.

Europski izazov svakako je korak koji zanima Meloni više od ostalih: u posljednjim anketama ECR je malo izgubio na zamahu, umjesto toga bilježi snažan porast u skupini ID, međutim, predizborna kampanja tek je u tijeku i stoga bi se odnos snaga uskoro mogao promijeniti.

Nadalje, ključni element bliskosti ECR-a i EPP-a ostaje iz buduće perspektive: ako je EPP već nekoliko puta stavio veto na stranke koje su dio ID-a (prije svega AfD i RN), sličan scenarij nije dogodilo za ‘ECR; slično tome nema snažnog otpora između stranaka makronske i liberalne skupine RE i onih iz ECR-a, osim nekih neslaganja na nacionalnoj osnovi kao u Češkoj, gdje je sukob između ODS-a (ECR) i ANO-a (RE) teško da će se moći popraviti u Bruxellesu.

U svakom slučaju, to je pitanje kojim se treba pozabaviti, jer ako je istina da ovaj put desnica ima velike nade dati politički kohezivnu većinu Europskoj komisiji, savezništva koja će se stvoriti u Europskom parlamentu moraju biti razumljivo: koalicija PPE-ECR-ID preostalo bi samo desetak mjesta za osvajanje većine, koja bi se lako mogla pronaći u strankama koje nisu članice kao što su Fidesz u Mađarskoj ili Reconquête u Francuskoj. Međutim, ako postoji mnogo prekriženih veta, bit će potrebno proširiti polje na Renew Europe i prebjezi bi mogli biti različiti.

Sposobnost Giorgie Meloni morat će ležati u znanju kako posredovati između različitih stranaka, predlažući sebe kao pravog političkog vodiča koalicije čak i bez da je glavni izborni “stakeholder”. Ako uspijete pregrupirati više “vladinih” duša EPP-a i ID-a oko skupine ECR, privlačeći i snage dalje desno od liberala i nečlanova, izazov će biti dobiven.