Subscribe
Ima farmi i farmi, onih koje poštuju zakone i onih koje se zbog zarade odlučuju otići u ilegalu.
Satnam Singh, 31-godišnjak koji je umro u poljoprivrednom području Pontine nakon što mu je amputiran ud dok je radio u polju, bio je žrtva jednog od njih. Okrutna smrt koja naglašava, ako je potreban dokaz, beskrupuloznu prirodu poslodavaca koji iskorištavaju te jadne nesretnike u zamjenu za nekoliko eura.
Fenomen iskorištavanja radnika je dobro poznata i nažalost poznata pojava poznata pod imenom caporalato.
Caporalato je socijalna i radnička pošast koja muči Italiju, posebno, ali ne samo, u južnim regijama. Taj se fenomen sastoji od nezakonitog iskorištavanja rada, često u uvjetima poluropstva, od strane ilegalnih posrednika, zvanih ‘caporali’. Ti pojedinci regrutiraju radnike, uglavnom migrante koji su često ilegalni, za zapošljavanje u sektorima kao što je poljoprivreda, kršeći zakone o radu i temeljna ljudska prava.
Caporalato ima duboke korijene u talijanskoj poljoprivrednoj povijesti, ali je u posljednjim desetljećima poprimio alarmantne razmjere. Uzroci su višestruki i složeni. S jedne strane, postoji potreba za jeftinom radnom snagom kako bi cijene talijanskih poljoprivrednih proizvoda bile konkurentne na međunarodnim tržištima. S druge strane, tu je prisutnost ranjive migrantske populacije, često bez boravišne dozvole, koju je lako iskorištavati.
Radnici se zapošljavaju neformalno i prevoze do radnih mjesta u neljudskim uvjetima. Radni dani su naporni, sa smjenama dužim od 12 sati, bez pauza iu često ekstremnim vremenskim uvjetima. Plaće su mizerne, au mnogim slučajevima radnici moraju gazdama plaćati i naknadu za prijevoz i smještaj koji se nerijetko pokaže oronuo i prenapučen.
Posljedice ‘caporalata’ su razorne i na ljudskoj i na ekonomskoj razini. Zapravo, ovo iskorištavanje stvara začarani krug nezakonitosti koji također šteti poštenim tvrtkama, koje su prisiljene natjecati se s onima koji pribjegavaju ilegalnom radu i ‘caporalato’ kako bi smanjili troškove.
Posljednjih je godina talijanska vlada poduzela nekoliko inicijativa za borbu protiv kaporalata. Godine 2016. donesen je Zakon 199 koji uvodi strože mjere protiv radnog izrabljivanja, povećava kazne za kaplare i poslušne poslodavce. Zakon također predviđa zapljenu imovine i uključenih tvrtki, kao i programe pomoći i zaštite za žrtve.
Godine 2022. ministar poljoprivrede, prehrambene suverenosti i šumarstva, Francesco Lollobrigida, potpisao je međuministarski dekret o ‘društvenoj uvjetovanosti’. Mjera ima za cilj jamčiti odgovarajuće radne uvjete, zaštititi zdravstvene i sigurnosne standarde na farmama i boriti se protiv ‘caporalato’ i fenomen izrabljivanja radnika u sektoru.
Međutim, osim zakonodavstva, bitna je promjena kulturne paradigme. Podizanje javne svijesti i promicanje etičkih poljoprivrednih praksi ključni su koraci. Tvrtke se moraju poticati da certificiraju svoj proizvodni lanac i jamče dostojne radne uvjete.
Caporalato predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i prepreku gospodarskom i društvenom razvoju Italije. Njegovo iskorjenjivanje zahtijeva zajedničku predanost vlade, poduzeća, potrošača i civilnog društva. Samo koordiniranim djelovanjem i većom sviješću možemo stati na kraj ovom modernom obliku ropstva i izgraditi pravednije i ravnopravnije tržište rada za sve.
U toj se perspektivi ovih dana kreće talijanska vlada.
Ministar Lollobrigida i ministar Calderone, nadležni za poljoprivredna i radna pitanja, najavili su novi korak u borbi protiv ‘caporalata’ tijekom sastanka održanog u Ministarstvu rada. „Zajednički cilj je objaviti rat ‘caporalatu’ i intenzivirati akcije za suprotstavljanje sustavu koji umrtvljuje rad“, objasnio je ministar Calderone na kraju sastanka, „ugrožavajući ljudske živote i kočeći rast strateškog sektora kao što je poljoprivreda.
Ministrica Lollobrigida komentirala je: ‘Moramo ubrzati regulatorne alate za borbu protiv fenomena ‘caporalato’ također kroz dekret o poljoprivredi,’ dodajući, ‘Jedna od stvari koje su proizašle sa sastanka je da se u ovim situacijama pojavljuje fenomen: kriminalizacija jedne od karika u lancu. Ove smrti ovise o kriminalcima, a ne o poljoprivrednom sustavu’.
Rat protiv ove izrabljivačke prakse stoga se nastavlja i nastoji se opremiti novim alatima, prije svega kontrolom. Težak je to rat, pogotovo zato što se s jedne strane vodi protiv nepoštenja beskrupuloznih poduzetnika, a s druge protiv omerte onih koji su izrabljivani, u strahu da ne izgube i onih par eura koji su često potrebni za uzdržavanje cijelih obitelji.
U ovome se jako nadamo da će talijanska vlada konačno uspjeti poduzeti značajne korake, ali će svakako trebati pomoć čestitih tvrtki, a također i potrošača koji mogu dati svoj dio odabirom proizvoda koji jamče poštivanje radničkih prava.
FeMo