Subscribe
Imigracija je jedna od glavnih tema koje će oblikovati izbornu utakmicu nadolazećih europskih izbora u lipnju. Unutar Europskog parlamenta dugo se sukobljavaju različita stajališta i vizije o tome kako pristupiti problematičnom pitanju koje ugrožava sigurnost Starog kontinenta.
Iz tog je razloga provedeno istraživanje kako bi se dublje ispitale preferencije europskih građana koji će uskoro biti pozvani na izbore. Treba li Europska komisija preuzeti odgovornost? Koliko ovlasti za donošenje odluka trebaju izravno imati države članice? Koju bi poziciju europski desničarski glasači željeli da njihovi predstavnici zauzmu unutar institucija? Ova pitanja čine osnovu ankete. Intervjui su obavljeni sa stanovnicima iz cijele Europske unije, raspoređeni proporcionalno broju stanovnika 27 zemalja EU uz malu korekciju koja omogućuje analizu podataka na paneuropskoj razini i u 5 različitih područja: Njemačka, Francuska, istočna Europa, sjeverna Europa, Južna Europa.
Od samog početka vidljiva je jasna podjela u pogledu toga tko bi trebao biti odgovoran za politike kontrole imigracije. 41% ispitanika bi radije da se time bavi Europska komisija, dok 40% preferira da odgovornost preuzmu države članice. Preostalih 19% je neodlučnih. Među glasačima ECR-a postoji sklonost tijelima država članica, njih 58% bira u usporedbi s 33% koji preferiraju Europsku komisiju. Pogled ljevice je dijametralno suprotan. 63% glasača Socijalističke i demokratske (S&D) vjeruje da bi odluka trebala biti na Europskoj komisiji, sa sličnim postocima među glasačima Zelene stranke od 58%. Glasači skupine Identitet i demokracija (ID) više su pristalice ECR-a, jer 64% njih vjeruje u snagu država članica.
Primjetna je i zemljopisna razlika. Među ispitanim uzorcima, Talijani i Španjolci više se oslanjaju na Europsku komisiju, dok su države članice preferirane u istočnim zemljama i Francuskoj.
Velika većina glasača stranaka ECR i ID želi da se veće ovlasti vrate nacionalnim vladama. U oba slučaja taj postotak prelazi 60%. Iznenađujuće, pozicija birača Europske pučke stranke (EPP) ravnomjerno je podijeljena između onih koji žele više ovlasti za EU (32%), onih koji žele više ovlasti za države članice (33%), onih koji su zadovoljni trenutnom situacijom (23%), te neodlučni (12%). Čini se da je ovaj trend posebno jak u istočnoj Europi. Međutim, ovaj odgovor nije nov za ECR, jer otkako je Giorgia Meloni postala predsjednica europskih konzervativaca, postojao je snažan zahtjev da Europska unija ne bude “birokratski div i politički patuljak”, već “politički div i birokratski patuljak.” Potreba je jasna: Europska unija mora se usredotočiti na nekoliko, ali važnih pitanja, posebno u ovom povijesnom razdoblju u kojem se sve čini kompliciranijim i na rubu propasti, s obzirom na sukobe raspršene diljem svijeta. Ti bi sukobi mogli biti posebno štetni za pitanje imigracije u Europi.
No, nema sjajnih vijesti o željenoj koaliciji koja bi trebala napučiti i upravljati Europskim parlamentom od sljedećeg lipnja. Koalicija između Socijalista i Demokrata, Narodne stranke i Renewa dobila je 40% naklonosti ispitanika. Rezultati istraživanja ukazuju na posebnu naklonost u južnoj Europi. Niži postotak je, međutim, za moguću koaliciju desnog centra koju čine Narodna stranka, Konzervativna stranka i stranka Identitet i demokracija, koja se zaustavlja na 28%. Ipak, valja spomenuti brojku od 32% ispitanika koji tvrde da ne znaju što bi radije. Stoga se mora nastaviti raditi na uvjeravanju u vrijednost ideja moguće koalicije desnog centra koja bi uistinu bila u stanju pozitivno promijeniti stvari unutar stroja koji je dugo zastao u produktivnosti. Vrijeme je da ponovno krenemo kako bismo našu Europu učinili velikom, i to moramo učiniti prije nego što bude prekasno.