Subscribe
Pobunjenici Houthi započeli su kao relativno mali i lokalizirani radikalni pokret u Jemenu, ali su se od tada razvili u značajnog igrača sa širokim regionalnim (i trenutno globalnim) posljedicama. Ono što je počelo kao vjerski preporod transformiralo se u pravu pobunu, onu koja je destabilizirala Jemen, privukla strane sile i poremetila globalnu trgovinu. Njihove ambicije, njihovi podupiratelji i njihov utjecaj učinili su ih silom koja se više nije mogla ignorirati.
Pobuna se pretvorila u grabljenje moći
Porijeklo Hutija seže u 90-e, kada je Hussein Badr al-Din al-Houthi osnovao pokret za promicanje zejdizma, ogranka šiitskog islama koji se prvenstveno nalazi u sjevernom Jemenu. Međutim, njihovi ciljevi nisu bili samo vjerski. Prikazivali su se kao borci protiv korupcije, utjecaja Zapada i marginalizacije njihove zajednice od strane jemenske vlade. Do 2004. stvari su eskalirale do otvorenog sukoba. Jemenska vlada, pod tadašnjim predsjednikom Ali Abdullahom Salehom, razbila je grupu, a Hussein al-Houthi je ubijen u borbama. Njegov brat, Abdul-Malik al-Houthi, preuzeo je vodstvo i usmjerio pokret prema još agresivnijim političkim i vojnim ciljevima.
Desetljeće kasnije, 2014., Hutiji su iskoristili jemenski politički aparat koji se raspadao i napravili svoj najhrabriji potez dosad. Zauzeli su glavni grad, Sanu. Ovo nije bila samo još jedna pobuna, to je bio pravi državni udar. Učinkovito su svrgnuli međunarodno priznatu vladu, prisilivši predsjednika Abdrabbuha Mansura Hadija na bijeg. Ovo osvajanje vlasti pretvorilo je Jemen u bojno polje za veću geopolitičku borbu, sa Saudijskom Arabijom na čelu vojne koalicije za suprotstavljanje Hutijima i obnovu Hadijeve vlade. Rezultat? Godine rata, deseci tisuća mrtvih, a zemlja u ruševinama.
Preuzimanje Sane nije bio samo vojni uspjeh nego i politička izjava. Hutiji su se od tada pozicionirali kao antizapadna, antisaudijska sila, koristeći svoje novostečene ovlasti da uspostave sustav upravljanja pod svojom kontrolom. Njihovu je vladavinu karakteriziralo gušenje neistomišljenika, uhićenja političkih protivnika i pojačana represija građanskih sloboda, a sve to uz dobrobit opsežne ratne ekonomije koja održava njihove operacije.
Iranski utjecaj i rat preko posrednika
Ono što je doista pretvorilo sukob iz lokalnog građanskog rata u širu međunarodnu krizu bio je iranski utjecaj koji je puzao iz sjene. Hutiji su se, bilo zbog ideološke orijentacije ili strateške pogodnosti, svrstali uz Teheran, što ih čini vrijednim alatom u iranskim igrama regionalne moći. Iran ih je opskrbio oružjem, obavještajnim podacima i vojnom obukom, što je Hutijima omogućilo izvođenje raketa dugog dometa i napada bespilotnim letjelicama i često gađajući Saudijsku Arabiju i, u novije vrijeme, globalne pomorske rute.
Pretvorivši se u iranskog posrednika, Hutiji su pojačali regionalne sektaške podjele i učinili Jemen ključnim bojnim poljem u tekućem hladnom ratu između Irana i Saudijske Arabije. Njihovi napadi projektilima i dronovima poremetili su naftna postrojenja, pogodili civilna područja i iznudili međunarodnu reakciju. Koalicija predvođena Saudijskom Arabijom, uz potporu Sjedinjenih Država i drugih zapadnih sila, povela je opsežnu zračnu kampanju protiv njih. No, unatoč godinama bombardiranja, Hutiji ostaju ukorijenjeni i sposobni uzvratiti udarac.
Izvješća sugeriraju da se potpora Irana proteže izvan pukih isporuka oružja. Hutije su obučavali iranski operativci i libanonski Hezbollah, učeći napredne vojne taktike i strategije asimetričnog ratovanja. Ovakav razvoj događaja učinio ih je više od puke pobunjeničke skupine, oni su sada dobro opremljena milicija sposobna izvesti sofisticirane napade, dodatno komplicirajući napore da ih se neutralizira.
Pomorska prijetnja
Krajem 2023. Hutiji su svoja teroristička djela prenijeli izvan granica Jemena na način koji je imao globalne reperkusije. Počeli su napadati komercijalne brodove u Crvenom moru, jednom od najvažnijih plovnih puteva na svijetu. Opravdanje? Tvrdili su da su djelovali u znak solidarnosti s Hamasom tijekom rata između Izraela i Gaze. Ali u stvarnosti, njihove su akcije izravno ugrozile međunarodnu trgovinu, pri čemu su velike brodarske tvrtke bile prisiljene preusmjeravati svoje brodove uz ogromne troškove.
Ovi napadi nisu bili samo smetnja; predstavljali su ozbiljan ekonomski i sigurnosni rizik. Crveno more je ključna arterija za globalnu trgovinu, koja povezuje Europu s Azijom. Svaki prekid tamo znači veće troškove za robu, odgođene isporuke i povećanu nestabilnost u ionako nestabilnoj regiji. Zapadnim nacijama, posebice SAD-u i Velikoj Britaniji, nije preostalo mnogo izbora nego odgovoriti vojno.
Pomorska prijetnja nije bila nesreća. Hutiji sve više gledaju na globalne trgovačke rute kao na legitimne mete, koristeći raketne napade, bespilotne letjelice i brze jurišne čamce kako bi uznemiravali komercijalne brodove. Čini se da je njihov cilj dvostruk: nanijeti ekonomsku štetu svojim protivnicima, a istovremeno se nametnuti kao regionalna sila koja može izazvati status quo. Ova eskalacija izazvala je daljnju međunarodnu osudu i smjestila Hutije izravno na nišan zapadnih vojnih odgovora.
Odgovor SAD-a
Do 2025. godine, kada se situacija spiralno razvijala, Trumpova je administracija poduzela odlučnu akciju. Američka vojska pokrenula je niz zračnih napada usmjerenih na položaje Hutija u Jemenu, s ciljem ponovnog uspostavljanja odvraćanja i zaštite pomorske sigurnosti. Ministar obrane Pete Hegseth izjavio je da su ovi udari bili neophodni kako bi se spriječila daljnja agresija i održala stabilnost na jednom od najprometnijih plovnih putova na svijetu.
Međutim, izvršenje ovih štrajkova nije prošlo bez kontroverzi. U bizarnom razvoju događaja, Hegseth je navodno uključio novinara Jeffreyja Goldberga u povjerljivi grupni razgovor u kojem se raspravljalo o napadima. Ovo slučajno curenje razotkrilo je osjetljive detalje o operaciji i dovelo do neugodne situacije za administraciju. Trump je odbacio grešku, nazvavši je “tehničkim problemom”, ali šteta je već bila učinjena.
Američki napadi označili su promjenu u načinu na koji se Zapad bavi Hutijima. Prethodno su zračni napadi uglavnom bili prepušteni koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom, ali izravna američka vojna uključenost signalizira agresivnije držanje. Poruka Trumpove administracije bila je jasna: ako Huti nastave prijetiti međunarodnim brodovima, suočit će se s izravnim posljedicama.
Jemenska humanitarna katastrofa
Osim vojnog i političkog manevriranja, rat u Jemenu je stvorio jednu od najgorih humanitarnih kriza modernog doba. Milijuni Jemenaca su na rubu gladi, a bolesti poput kolere se nezaustavljivo šire. Iako više strana dijeli odgovornost za stradanje—uključujući bombardiranja i blokade koalicije predvođene Saudijskom Arabijom—Houtiji su odigrali glavnu ulogu u produljenju sukoba.
Odbili su pregovarati u dobroj vjeri u više navrata, koristili su se gladovanjem kao oružjem blokirajući dostavu pomoći i vršili kršenja ljudskih prava u područjima koja kontroliraju. Njihovo upravljanje u sjevernom Jemenu obilježeno je represijom, prisilnim regrutiranjem djece i suzbijanjem neslaganja. Huti su uvijek iznova pokazali da im je prioritet moć, a ne dobrobit naroda za koji tvrde da predstavljaju.
Nadalje, odgovor međunarodne zajednice bio je nedosljedan, s humanitarnom pomoći koja često nije stigla do onih kojima je najpotrebnija zbog uplitanja Houthia. Pobunjenici su također navodno opljačkali pošiljke pomoći i prenamijenili zalihe za svoje ratne napore, pogoršavajući patnju civilnog stanovništva.
Šira slika
Huti više nisu samo jemenska pobuna. U nekoliko godina uspjeli su postati destabilizirajući faktor na globalnoj sceni. Njihove veze s Iranom, njihovi napadi na međunarodnu trgovinu i njihova uloga u razaranju Jemena čine ih glavnim igračem u bliskoistočnoj geopolitici. Iako ih je zbog njihove otpornosti teško protjerati, njihovi su postupci također osigurali da ostanu meta vojnog i diplomatskog pritiska.
Imajući sve ovo na umu, svako rješenje jemenske krize zahtijevat će ili neutraliziranje vojnih sposobnosti Hutija ili njihovo prisiljavanje na ozbiljne pregovore. Nijedna opcija neće biti laka, ali ignoriranje problema očito više nije opcija. Svijet je vidio što se događa kada se Hutiji ne kontroliraju, a cijena njihovih akcija i dalje raste.