Subscribe
G. Kristiāns Podnieks objavio je izvješće iz srpnja 2024. za stranku ECR pod naslovom „Balansiranje ambicije i stvarnosti“, u kojem ispituje izazove u takozvanoj zelenoj tranziciji Europske unije. Je li Green Deal gospođe Von der Leyen za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. uopće izvediv? I kakvi su njegovi sadašnji i budući učinci? Već smo snosili neke posljedice. Cijene energije su skočile znatno prije rusko-ukrajinskog rata; situacija je još gora za države članice koje ne žele imati nuklearnu energiju u svojoj kombinaciji. Drugi europski trgovinski sustav (ETS2) prema kojem će tvrtke plaćati za fosilna goriva koja koriste koštat će krajnje vozače dodatnih 50 centi po litri od 2031. U primarnom sektoru, čini se da “Zakon o obnovi prirode” uništava, a ne obnavlja. Nije ni čudo što je potpora javnosti puno niža i varira od one koju službenici Europske komisije obično navode. Konkretno, buduća zabrana novih benzinskih i dizelskih automobila “Fit for 55” vrlo je nepopularna mjera. Nasuprot ovom scenariju, branitelji Zelene tranzicije ističu pozitivnu stranu strategije: navodni poticaj tehnologijama čiste industrije, označenim kao “Net-Zero” (solarna energija, vjetar, baterije/skladištenje, toplinske pumpe, elektrolizeri, bioplin/biometan, hvatanje i skladištenje ugljika te mrežne tehnologije). Međutim, sedam država članica usprotivilo se daljnjem financiranju sredstvima EU-a. Nadalje, ova tehnološki ne-neutralna strategija podsjeća nas na propalu sovjetsku plansku ekonomiju, za razliku od pristupa koji se više temelji na slobodnom tržištu u čijem su središtu kreativnost i učinkovitost. S druge strane, net-zero tehnologije uvelike ovise o kritičnim komponentama, poput baterija i sirovina, a obje uglavnom dolaze iz Kine. Zakon o kritičnim sirovinama ograničava godišnju kupnju strateških sirovina po zemlji na najviše 65%; ali opet, ovoj ograničavajućoj politici nedostaje odgovarajuća pozitivna strana, kao što su poticaji za domaće rudarstvo i proizvodnju. Izvješće stranke Podnieks-ECR uključuje studiju slučaja utjecaja Green Deala na automobilski sektor EU-a. Srećom, zabrana vozila s unutarnjim izgaranjem “Skladno za 55 godina” uključuje klauzulu revizije 2026. u korist parlamenta. Talijanska premijerka Giorgia Meloni ovu metodologiju smatra “ideološkom glupošću, koja se apsolutno mora ispraviti”. Imalo bi više smisla usredotočiti se na starija vozila, koja imaju veće emisije. S novijim motorima s unutarnjim izgaranjem emisije drastično padaju svake godine. Zašto ih onda zabraniti? Povrh toga, električna vozila su skupa ili čak nepriuštiva za veliki dio potrošačkog tržišta, pa vozači teže zadržati svoje starije automobile, čime se povećavaju emisije. Upravo suprotno od onoga čemu Komisija teži. Štoviše, unatoč napretku u tehnologiji baterija, postoji široko uvjerenje da će budući modeli biti superiorniji, što dodatno odbija trenutne kupnje. U svibnju 2023. prodaja električne energije činila je 13,8% tržišta, dok je brojka pala na 12,5% godinu dana kasnije. Kineska električna vozila jeftinija su zbog državnog financiranja; kratkoročno, to je povoljno za potrošače, ali kako bi se uhvatila u koštac s nelojalnom konkurencijom, Europska komisija bi mogla povećati svoju tarifu od 10 %, čime bi se smanjila prednost za krajnje kupce iz Unije. Dodatna prepreka za kupce električnih vozila je niska dostupnost punionica. Čini se da čak i predviđanjima Europske komisije nedostaje ambicija u usporedbi s onim što zahtijeva potencijalna potražnja. Što je još gore, više od 60 % punionica u EU-u koncentrirano je u samo tri države članice (Nizozemska s 23 % te Njemačka i Francuska s po 19 %); što pokazuje ne samo socioekonomsku podjelu u planu gospođe Von der Leyen, već i teritorijalnu podjelu. Konačno, privatno financiranje bit će dostupno samo ako razvojni projekti jamče sigurnost ulaganja, što je značajan upitnik za izazovni Green Deal pothvat. Izvor slike: Business Insider