Subscribe
Sánchez je jedini ljevičarski vođa u Europi koji nije izgubio.
Na nedavnim europskim izborima politička je desnica ojačala u većini zemalja, osim u nacijama koje se suočavaju s kritičnim situacijama u kojima je teško razlikovati desnicu od ljevice. Međutim, “španjolski slučaj” ističe se kao jedini u kojem lijevi centar nastavlja održavati dovoljnu podršku da izbjegne krizu legitimiteta.
Vratimo se općim izborima 2023.: mnogi su ljudi očekivali pobjedu Partido Popular (PPE), osobito nakon što je blok lijevog centra pretrpio značajne gubitke na nedavnim lokalnim izborima. Međutim, unatoč poboljšanju od više od 10 postotnih bodova u usporedbi s izborima 2019., PP je osvojio samo 33% glasova, dok mu se PSOE (S&D) Pedra Sáncheza gotovo izjednačio s gotovo 32%.
Potreba za postizanjem 176 mjesta za upravljanje Španjolskom stoga je neizbježno dovela do procjene postizbornih saveza. PP je razgovarao s Voxom (ECR) zaustavivši se na 170 mjesta, ne dovodeći u pitanje želju nacionalističkih krila dviju stranaka da se ne udružuju s bilo kojom neovisnom ili separatističkom formacijom; PSOE je umjesto toga prvo dobio odobrenje Sumara (GUE/NGL), a zatim raznih regionalističkih formacija koje daju vanjsku potporu vladi, uključujući Republikansku ljevicu Katalonije (ERC, Zeleni/ALE), listu Junts per Catalunya ( NI) , baskijske formacije EH Bildu (GUE/NGL) i Baskijska nacionalistička stranka (EAJ/PNV, RE) te stranke galicijskog interesa (BNG, Zeleni/ALE) i Kanarskih otoka (CC, pro-RE).
Sánchez tako računa na 147 izravnih glasova plus 32 vanjske podrške, što ga dovodi do 179 u odnosu na 171 bloka desnog centra PP-Vox. Slaba većina, ali koja mu još uvijek omogućuje da ostane u vladi zemlje.
Na regionalnim izborima 2023. španjolska je desnica trijumfirala u Aragonu, Kanarskim otocima, Cantabriji, Valencijskoj zajednici, Extremaduri, Balearskim otocima, Zajednici Madrid, Murciji, La Rioji, Ceuti i Melilli. Od toga je 8 regija “oteto” od većine lijevog centra koja je njima upravljala.
Zasjedanje administrativnih i europskih izbora 2024. stoga se činilo kao jedina mogućnost da se dade definitivan poticaj španjolskom socijalizmu, ali to nije bio slučaj. U Kataloniji, regiji koja je svakako vrlo teška za Narodnu stranku, socijalisti su se pokazali kao prva stranka s 28 posto glasova, predvodeći i Puigdemontovu formaciju s 22 posto i ERC s 14 posto, s Narodnom strankom s 11 glasova. %. i Vox na 8%. Svakako, situacija je i dalje užarena, ako se uzme u obzir da su socijalisti “izgubili” prvu utrku za izbor predsjednika katalonskog parlamenta, koju su dobili Puigdemontovi pristaše s 59 glasova od 135 uz odlučujući izostanak centra desno i lijevo od Sumara. Junts, ERC i CUP (“trijada” katalonskog pokreta za neovisnost) zaustavljaju se na 9 mjesta od apsolutne većine, pakt između socijalista, ERC-a i Sumara čini se vjerojatnijim, ali je još prerano.
Ništa bolje nije prošlo ni u Baskiji: PNV i EH Bildu bili su izjednačeni (35% prvi, 32% drugi, izjednačeni s 27 mjesta), a slijede ih socijalisti s 14% i 12 mjesta, one popularne s 9% i 7 mjesta. Sumar i Vox zatvaraju baskijski parlament sa po 1 mjestom. U koaliciji na odlasku su se PNV i socijalisti ujedinili, s 41 mjestom naspram 33 oporbenih. Najvjerojatnije će se ponovno pojaviti isti savez koji bi trebao dobiti većinu s 39 mjesta od 75, što će dovesti Sáncheza do nove pobjede.
Jedina regija u kojoj je Narodna stranka trijumfirala bila je Galicija, povijesno desničarska regija, gdje su sa 47% osvojili apsolutnu većinu zastupničkih mjesta. Zanimljivo, to je jedina regija od tri izbora 2024. u kojoj Vox nije uspio osvojiti ni jedno mjesto s 2%.
Konačni rezultat europskih izbora stoga se ne čini apsurdnim: PP se zaustavlja na 34% s 22 mjesta, PSOE na 30% s 20, Vox na 10% sa 6, Sumar-Podemos na 8% i 5 mjesta. Zatim slijede neke regionalističke formacije (ERC-EH Bildu-BNG-Ara Més) s 5% i 3 mjesta, “stranka” rođena na inicijativu web zvijezde, Alvise Pérez, bliske krajnjoj desnici i nazvane “Se Acabó the Fiesta” (NI) na 4,5% s 3 mjesta i Junts zatvara (2,5% i 1 mjesto) i PNV, u koaliciji s drugim umjerenim regionalističkim strankama, na manje od 2% s jednim mjestom.
Projicirajući rezultate, vidimo kako se desni centar zaustavlja na 44% s 28 mjesta od 61 raspoloživog, lijevi centar na 47% s 30 mjesta, a “točka preokreta” bila bi Pérezova stranka s tih 4, 5 % odlučujući.
Budući da je to tako, dva su elementa jasna: Sánchez i separatistička lijeva koalicija nisu oslabili tijekom vremena, toliko da nikad ne padnu ispod 45%; na desnici, prisutnost dviju skupina koje su međusobno suprotstavljene za nacionalističkije i euroskeptičnije biračko tijelo ne jača Partido Popular dovoljno da da odlučujući poticaj za pobjedu. Nužno će se morati razraditi vrlo važna pitanja ako se mediteranska Europa želi “ponovno ujediniti”.