Subscribe
Sa stilom koji prati cijelu njegovu karijeru, najprije poslovnog, a potom i političarskog, Donald Trump je 13. veljače želio ponovno učiniti svoju pozornicu. Mogao je pričekati govor svog zamjenika JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, zakazanoj za 14. veljače, no umjesto toga je otišao i najavio izravne kontakte s Putinom i Zelenskim, naravno u okviru teme sukoba u Ukrajini. S Putinom se, prema onome što je tajkun rekao novinarima u Bijeloj kući, već razgovaralo o susretu u Saudijskoj Arabiji, a ‘prekid vatre’ na ukrajinskom teritoriju mogao bi biti na vidiku u bliskoj budućnosti. Sve to baš u trenutku kada su se svjetski mediji, ali i europske kancelarijske službe, počeli pitati što je s planom koji je u predizbornoj kampanji najavljivao Trump da se situacija riješi u nekoliko sati. Evo i izjave namjere.
UVJETI PREGOVORA
Početni pojmovi rasprave vrlo su zanimljivi i ostavljaju polje otvorenim za razne analize. Naravno, s tako višestrukom aferom kao što je sukob u Ukrajini, analize rezultata operacija i pregovora ne mogu a da ne budu jednako složene. Namjerno se može krenuti od Trumpovih izjava o sudbini Ukrajine unutar Atlantskog saveza. Prema Tajkunu, Kijev zapravo ne bi imao mjesta u NATO-u. Barem ne u bliskoj budućnosti. To bi, kao što je također istaknuo ukrajinski čelnik, impliciralo potrebu da Kijev postavi vojni objekt (čak i nakon završetka sukoba) koji bi čuvao istočnu granicu sigurnom na isti način kao što bi to činile snage NATO-a prema članku 5. Naravno, Ukrajina se boji da bi svaki sporazum koji se može postići, a koji ne sadrži stroge vojne obveze (kao što bi to vjerojatno činilo trenutno samo članstvo u NATO-u) samo bi išao na ruku Moskvi. Rusija bi zapravo imala vremena oporaviti se, pregrupirati i ponovno napasti teritorij Kijeva, sada sigurna znajući da su snage NATO-a čvrste i da postoji značajna nekažnjivost.
FONDOVI I ELEMENTI RIJETKIH ZEMALJA
Tema od apsolutnog interesa bio bi zahtjev iz SAD-a za isporukom određene količine (čini se između 300 i 500 milijardi dolara) elemenata rijetke zemlje. Ti su elementi esencijalni materijali za proizvodnju tehnoloških aparata, koji su SAD-u postali jedan od nezamjenjivih aduta u obračunu s azijskim divom. Na to se ovih dana navodno usredotočio američki ministar financija Scott Bessent, predstavljajući Zelenskom nacrt sporazuma o gospodarskoj suradnji u zamjenu za kontinuiranu materijalnu potporu SAD-a. Sa svoje strane, Ukrajina je već naznačila svoju značajnu spremnost na suradnju sa SAD-om u području vađenja resursa. quid pro quo za ovu razmjenu trenutno nije jasan. Nije bilo službenih bilješki, iako je nedavno sam tajkun naglasio kako je SAD, u usporedbi s europskim zemljama, Kijevu osigurao najveći dio pomoći, oko 300 milijardi dolara, Putina, Zelenskog, eura. quid pro quo, barem za nastavak potpore, mogao bi stoga biti temelj sporazuma koji je zamislila nova američka administracija.
EUROPA U POZADINI
Ako je s jedne strane važno analizirati kako su američki interesi u ovom trenutku bili okrenuti prema mineralnim resursima ukrajinskog teritorija i kako je članstvo u Atlantskom savezu stavljeno po strani (opet od strane Washingtona), s druge strane uloga europskih kancelarija u cijelom ovom scenariju ostaje prilično marginalna. Europske zemlje više su puta isticale načelo da se pregovori i dogovori ne mogu postići bez Kijeva i EU, no čini se da to Trumpa nije impresioniralo. Zapravo, niti jedna država članica EU trenutno nije uključena u razgovore. To je još veći problem ako se uzme u obzir načelo – koje su ovaj put izrazile SAD – da neće biti NATO taj koji osigurava sigurnost Kijeva. Teret nadzora istočne granice stoga bi gotovo sigurno mogao pasti na zemlje EU-a, a da se one nisu mogle čuti.