Ustavna budućnost Irske

Sukobi, rasprave i dogovori u vezi s ustavnom budućnošću otoka Irske bili su stalna i odlučujuća značajka irskog i britanskog političkog diskursa većim dijelom prošlog stoljeća. Te su rasprave oblikovale ne samo unutarnju politiku otoka, već i širi odnos između Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i, u novijim desetljećima, Europske unije. Međutim, pitanja oko ustavnog statusa Sjeverne Irske ponovno su se pojavila s posebnom snagom nakon većinske odluke naroda Ujedinjenog Kraljevstva da se povuče iz članstva Europske unije kao rezultat referenduma o Brexitu održanog 2016. Odluka, sa svojim dubokim geopolitičkim posljedicama, ponovno je aktivirala stare napetosti dok je istodobno uvela nove i vrlo složene izazove. To je odluka koja je nastavila odjekivati ​​političkim i društvenim krajolicima, kako na otoku Irskoj tako i izvan njega. Doista, široko je prihvaćeno unutar Irske, kao i među međunarodnim promatračima, da je Brexit, zajedno s eskalirajućim demografskim promjenama i promjenjivim političkim krajolikom s obje strane granice, stvorio obnovljeni osjećaj hitnosti oko pitanja ustavnih promjena. Ovaj osjećaj hitnosti nije samo teoretski ili spekulativan; duboko je ukorijenjen u evoluirajućim stvarnostima upravljanja, identiteta i nacionalne pripadnosti koje je Brexit ogolio. Hitnost ovih pitanja dramatično je naglašena u Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i široj Europskoj uniji kada je postalo sve očitije da će ishod referenduma o Brexitu dovesti do situacije u kojoj teško stečeni dobici ‘Sporazuma iz Belfasta’ iz 1998. poznatiji kao Sporazum Velikog petka (GFA), bili u opasnosti da budu potkopani. Ovi dobici, postignuti kroz desetljeća mukotrpnih pregovora i odricanja, bili su posebno ugroženi mogućnošću takozvane ‘tvrde granice’ koja razdvaja dvije jurisdikcije na otoku Irskoj. Za mnoge je ta mogućnost bila više od pukog logističkog ili tehničkog izazova; simbolizirala je potencijalnu regresiju u vrijeme dubokih podjela i sukoba. Sporazum na Veliki petak, potpisan 1998. nakon tri desetljeća nemilosrdnog i krvavog sukoba na otoku, predstavlja značajan uspjeh u rješavanju sukoba i demokratskom upravljanju. Temelji se na temeljima ključnih načela, uključujući “jednakost poštovanja” između nacionalističke i unionističke zajednice i “načelo pristanka”, koje podupire ustavne zahtjeve i statuse Sjeverne Irske i Republike Irske. Ta su načela i danas jednako relevantna i vitalna kao što su bila iu vrijeme potpisivanja Sporazuma, služeći kao okvir za mir i suradnju na otoku. U središtu Sporazuma je priznavanje legitimnosti bilo kojeg izbora koji slobodno provodi većina ljudi Sjeverne Irske u vezi s ustavnim statusom. To uključuje mogućnost promjene tog statusa ako se većina u Sjevernoj i Južnoj Irskoj putem referenduma odluči odlučiti za ujedinjenu Irsku. Ove odredbe su velikom većinom prihvaćene u svibnju 1998. godine kada je narod irskog otoka, i sjevernog i južnog, na povijesnom referendumu glasovao za potporu Sporazumu Velikog petka. Sporazum je postigao većinu od 71% i 94% glasova ‘za’ u Sjevernoj Irskoj, odnosno Republici Irskoj.

Ovo je također zahtijevalo značajne i simbolične revizije članaka 2. i 3. irskog Ustava, odražavajući novo doba uzajamnog pristanka i suradnje. Prije amandmana 1998., članak 2. irskog Ustava navodio je da se “nacionalni teritorij sastoji od cijelog otoka Irske, njegovih otoka i teritorijalnih mora.” U međuvremenu, članak 3. postavlja jasne teritorijalne zahtjeve za cijelim otokom: “U iščekivanju reintegracije nacionalnog teritorija, i bez prejudiciranja prava parlamenta i vlade utvrđenih ovim Ustavom da vrše jurisdikciju nad cijelim teritorijem, zakoni koje donosi parlament imat će isto područje i opseg primjene kao zakoni Saorstát Éireann i sličan izvanteritorijalni učinak.” Nakon referenduma ti su članci izmijenjeni kako bi odražavali inkluzivniji pristup koji se temelji na pristanku. Institucije s izvršnim ovlastima i funkcijama koje dijele dvije jurisdikcije također su predviđene Sporazumom, jačajući duh suradnje i zajedničkog donošenja odluka koji podupiru mirovni proces. O konkretnom pitanju o tome kako je ishod referenduma o Brexitu prijetio utjecajem na Sporazum od Velikog petka, Odjel za politiku EU-a za prava građana i ustavna pitanja pružio je pronicljivu i detaljnu analizu. Ova je analiza ocrtala kako je članstvo Ujedinjenog Kraljevstva i Irske u EU-u pružilo bitan kontekst za osmišljavanje i provedbu Sporazuma Velikog petka. Istaknuto je kako je povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a ugrozilo taj zajednički kontekst, potkopavajući time i sam Sporazum i njegovu učinkovitu provedbu. Nadalje, analiza je naglasila da je odluka britanske vlade da napusti carinsku uniju i jedinstveno tržište EU-a učinila učvršćivanje irske granice gotovo neizbježnim. Takav razvoj događaja, iako naizgled tehničke prirode, nosio je duboke simboličke i psihološke implikacije za mnoge, predstavljajući značajan korak unazad u mirovnom procesu. Također je predstavljao opipljivu prijetnju integritetu Sporazuma, budući da su razlike između Ujedinjenog Kraljevstva i Irske u područjima kao što su pravo, trgovina, sigurnost, prava, politike i politika postajale sve veća briga. Ovi su zaključci ponovljeni u istraživačkom izvješću iz 2019. pod naslovom “Sjeverna Irska se vraća nasilju kao rezultat tvrde granice ili požurne ankete o granicama: rizik za mlade”, čiji je autor irski senator Mark Daly, zajedno s koautorima profesorom Pat Dolan i Profesor Mark Brennan. U izvješću su naglašeni rizici od destabilizacije, osobito među mladima, ako mirovni proces bude potkopan. Srećom, intenzivni pregovori doveli su do Windsorskog okvirnog sporazuma između Europske komisije i Vlade Ujedinjenog Kraljevstva u veljači 2023. Ovaj Okvir predstavlja sveobuhvatan skup rješenja usmjerenih na rješavanje specifičnih pitanja, očuvanje Sporazuma Velikog petka i osiguravanje da se glasovi građana Sjeverne Irske bolje čuju. Unatoč tim rješenjima, pitanje ustavne budućnosti Irske i dalje je daleko od riješenog. Pozivi na ‘graničnu anketu’—referendum o ponovnom ujedinjenju Irske—pojačali su se od referenduma o Brexitu, odražavajući sve veći interes i hitnost oko ovog pitanja. Odredba o graničnoj anketi sadržana je u Zakonu o Sjevernoj Irskoj iz 1998., koji je dao zakonodavni učinak Sporazumu Velikog petka u Sjevernoj Irskoj.

Navodi se da pristanak za ujedinjenu Irsku mora biti “slobodno i istovremeno dan” i na sjeveru i na jugu otoka Irske. Međutim, odluka o raspisivanju takve ankete u konačnici je na državnom tajniku za Sjevernu Irsku, koji mora biti uvjeren da će većina u Sjevernoj Irskoj vjerojatno podržati ponovno ujedinjenje. Profesor Jon Tonge sa Sveučilišta u Liverpoolu analizirao je ankete provedene u Sjevernoj Irskoj nakon referenduma o Brexitu. Od 12 istraživanja samo su tri pokazala da je više ispitanika za ujedinjenu Irsku nego protiv. Ovo naglašava složenost i neizvjesnosti oko vremena i vjerojatnosti granične ankete. U međuvremenu, irska je vlada ponovno potvrdila svoju predanost načelima Sporazuma Velikog petka, izražavajući svoju spremnost poštovati ishod svakog budućeg referenduma provedenog prema odredbama Sporazuma. Očito je da ustavna budućnost otoka Irske ostaje tema intenzivne rasprave, potkrijepljene desetljećima povijesti, borbe i napretka. Održavanje jedinstva i duha suradnje Sporazuma Velikog petka ključno je za osiguranje da se ova rasprava odvija mirno i demokratski, izbjegavajući povratak na nestabilnost iz prošlosti.