Subscribe
U Europi je prosjek 6,5 i postoji projekt za njihovo uklanjanje
U raspravi o obrazovanju i domaćim zadaćama, Italija se pojavljuje kao značajna studija slučaja, s podacima koji pokazuju prosjek od 11 sati tjedno za srednjoškolce, što je znatno više od europskog prosjeka od 6,5 sati. Ovaj fenomen izaziva interes i zabrinutost ne samo na nacionalnoj, već i na međunarodnoj razini, s brojnim studijama i projektima koji imaju za cilj razumjeti utjecaj domaćih zadaća na učenje učenika i ocrtati nove obrazovne strategije. Analiza podataka, uključujući one koje je prikupila OECD-PISA 2018., naglašava kako mladi Talijani posvećuju značajnu količinu vremena domaćim zadaćama, posebno u srednjim i srednjim školama. Ovi podaci, u kombinaciji s relativno niskom klasifikacijom talijanskog obrazovnog sustava prema Pearsonovoj recenziji, postavljaju pitanja o učinkovitosti i pravednosti sustava.
U usporedbi s drugim europskim zemljama, vidljiva je različitost pristupa, od smanjenja domaćih zadaća u zemljama poput Danske, Finske i Švedske, do potpunog ukidanja u Bugarskoj, Rumunjskoj, Latviji i Danskoj. Čak je i Francuska, unatoč značajnoj zastupljenosti domaćih zadaća, ispod talijanskog prosjeka. Izvan Europe, zemlje poput Brazila, Argentine, Japana i Ujedinjenog Kraljevstva troše manje vremena na domaće zadaće od Italije. Nekoliko je pedagoških razloga koji idu u prilog smanjenju ili ukidanju domaće zadaće. Prije svega, vrijeme provedeno kod kuće trebalo bi biti posvećeno odmoru i opuštanju, što je ključno za cjelokupni razvoj učenika, a drugo, domaće zadaće mogu pogoršati nejednakosti, jer nemaju svi učenici resurse ili podršku potrebnu za njihovo učinkovito izvršavanje.
Ukidanje domaćih zadaća moglo bi dovesti do veće pravednosti u obrazovnom sustavu, dopuštajući učenicima da provode više vremena u školi uključeni u praktične, suradničke i interaktivne aktivnosti. Ovaj pristup promiče aktivno učenje i stjecanje mekih vještina ključnih za uspjeh u modernom svijetu. Za uspješnu provedbu strategije smanjenja ili ukidanja domaće zadaće potrebno je ulaganje u dodatne obrazovne resurse, uključujući dobro obučene učitelje, modernu nastavnu opremu i odgovarajuće prostore za suradničko učenje. Nadalje, važno je aktivno uključiti studente u proces donošenja odluka o odgojno-obrazovnim aktivnostima, potičući ih na sudjelovanje u izradi kurikuluma.
Analiza obrazovnih praksi u zemljama poput Finske, Njemačke i Španjolske nudi zanimljive ideje za pregled domaćih zadaća iu Italiji. U Finskoj, na primjer, nema strogih propisa o domaćim zadaćama, a ravnoteža između školskih obveza i slobodnog vremena učenika snažno se promovira. Finski učitelji potiču aktivno učenje i istraživanje, čime se smanjuje oslanjanje na domaću zadaću. Čak iu Njemačkoj i Španjolskoj postoje propisi i smjernice koje reguliraju količinu i vrstu zadane domaće zadaće, s naglaskom na ravnotežu između školskih obaveza i slobodnog vremena učenika. Aktivan pristup učitelja i uključivanje roditelja ključni su elementi u tim kontekstima.
Europska unija, iako nema posebne propise o domaćim zadaćama, promiče politike koje neizravno utječu na obrazovnu praksu, poput mobilnosti učenika, korištenja digitalnih tehnologija i inkluzije. Inicijative kao što su European Education Monitor i Strategija Europa 2020. pružaju okvir za poboljšanje kvalitete obrazovanja i promicanje aktivnijeg i inkluzivnijeg učenja. Analiza utjecaja domaćih zadaća na obrazovanje i dobrobit učenika zahtijeva holistički pristup i zajedničku predanost pronalaženju inovativnih i uravnoteženih rješenja. Usvajanje obrazovnih praksi temeljenih na aktivnom i suradničkom učenju tijekom školskih sati moglo bi poboljšati dobrobit učenika, smanjiti nejednakosti i bolje ih pripremiti za izazove budućnosti. Kulturna kvaliteta nacije zahtijeva moderne i vrhunske pristupe naizgled beznačajna pitanja poput domaće zadaće, ali koja se mogu pokazati temeljnima u panorami europske zajednice.