Subscribe
Među temama rasprave na dnevnom redu u Europskom parlamentu je i dugogodišnja priča o ruskim vizama za Europu, koju jedni smatraju novim valjanim napadom na Kremlj, dok je za druge beskoristan hir koji bi svima mogao naštetiti.
Neformalni sastanak europskih ministara vanjskih poslova, zakazan za ovaj tjedan, prema Financial Timesu, mogao bi se iskoristiti za formuliranje novih pravila koja sprječavaju ruske turiste da zaobiđu potpune zabrane koje su već na snazi u nekim zemljama.
Već postoji sporazum od 2007. koji olakšava izdavanje jednostavnih viza za ruske građane za putovanje u EU, ali neke zemlje istočne i sjeverne Europe predlažu potpunu zabranu. Takvo rješenje, međutim, kritiziraju druge nacije, poput Njemačke, koja, umjesto toga, ovu mjeru smatra pretjeranom i nepravedno strogom prema civilima koji ne bi imali nikakve pogreške u vezi s zločinačkim i ratobornim odlukama koje su donijeli Putin i njegova vlada.
Sporazum koji je trenutno na snazi omogućuje građanima Rusije koji posjeduju schengensku vizu prijelaz granice i putovanje 90 dana na području Europske unije. Ovaj tok turista neizbježno svaki dan prolazi kroz sve zemlje koje graniče s Rusijom na europskoj strani, pa su najnoviji događaji doveli nacije poput Estonije i Finske u kompliciranu situaciju, prisiljavajući njihove vlade da poduzmu radikalne mjere poput potpune zabrane prolaska za ruske državljane već ovog mjeseca ili smanjenje do 10% izdanih viza u odnosu na do sada predviđenu kvotu, u slučaju Helsinkija.
Trenutno se dokumenti potrebni neeuropskom turistu za putovanje na stari kontinent sastoje od putovnice izdane u prethodnih 10 godina i valjane najmanje 3 mjeseca nakon odlaska iz europske države koju je upravo posjetio, kao i vize, u činjenica, koja se mora zatražiti u konzulatu ili veleposlanstvu zemlje koju namjeravate posjetiti. Ako je vizu izdala država koja je na schengenskom popisu, istim se dokumentom može putovati u sve ostale schengenske zemlje bez ikakvih drugih zahtjeva ili procedura. Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska, koje nisu dio schengenskog prostora, zahtijevaju posebnu nacionalnu vizu i stoga bi u ovom sporu mogle samostalno odlučivati o valjanosti svojih “dozvola za ulazak” za ruske državljane.
Europske zemlje koje naginju strožim ruskim viznim mjerama su Estonija, Latvija, Litva, Finska, Poljska i Češka. Poljska i baltičke zemlje, naime, već su zatvorile svoje granice za ruski turizam od prošle veljače (mjeseca u kojem je Putin naredio invaziju svojih trupa na Ukrajinu), a uskoro će ih slijediti Finska i Danska, a Njemačka, kako je već napisano , koju zastupa Olaf Scholz, istaknuo bi beskorisnost i besmislenost sankcioniranja civilnog stanovništva kažnjavanjem ga zapravo zbog rata koji je u tijeku.
Nekoliko analitičara slijedi Njemačku u takvim stavovima jer bi potpuna zabrana mogla opasno otežati, pa i bijeg onih koji nikada nisu bili za rat koji njihova nacija vodi protiv Ukrajine. Zato se druga hipoteza, dakle, sastoji u tome da se zahtjevi za dokumentima za ulazak u zemlje Europske unije samo uslože i poskupe, a vize ostanu na snazi iz humanitarnih razloga i za neistomišljenike.
Još jedan čvrst zagovornik neizvedivosti potpune zabrane ruskih viza za Europu je Josep Borrell, predstavnik za vanjsku politiku EU, koji je u intervjuu austrijskoj televiziji ORF ponovio svoje protivljenje zabrani, ali da je za selektivniju politika.
Autor GWL
The text was translated by an automatic system