Važnost poljoprivrede u EU i Italiji

Napetost između ekonomske važnosti i javne percepcije poljoprivredne politike EU-a postala je očita u nedavnim prosvjedima poljoprivrednika u raznim europskim zemljama.

Poljoprivreda ostaje temeljni stup Europske unije (EU), iako je njezin doprinos bruto domaćem proizvodu (BDP) EU-a manji od 2%. Ovaj sektor, koji je očito marginalan u smislu ekonomskog doprinosa, i dalje dobiva trećinu proračuna Zajednice u obliku poljoprivrednih subvencija kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP).

CAP, uspostavljen 1962., u početku je imao za cilj osigurati sigurnost hrane i kontrolirati inflaciju održavanjem razumnih cijena. Tijekom godina ZPP je prošao kroz nekoliko reformi, sa sve većim naglaskom na održivost okoliša i potporu poljoprivrednim prihodima. Danas CAP predstavlja više od trećine višegodišnjeg proračuna EU-a, financirajući i izravne subvencije poljoprivrednicima i mjere ruralnog razvoja. Veličina i struktura poljoprivrednog sektora znatno se razlikuje među zemljama članicama EU. Većina farmi su male i vode ih obitelji, a 95% poduzeća vode obitelji. Međutim, postoje značajne razlike u veličini i produktivnosti poljoprivrednih gospodarstava između različitih zemalja članica. EU je neto izvoznik poljoprivrednih proizvoda, s trgovinskim suficitom od 33 milijarde eura u 2022. Međutim, izvoz poljoprivrednih proizvoda znatno se razlikuje među zemljama članicama, a među glavnim trgovinskim partnerima EU-a su UK, SAD i Kina.

Politike zaštite okoliša EU-a izazvale su raspravu među poljoprivrednicima, koji ih ponekad smatraju prestrogima. Međutim, poljoprivreda i dalje značajno utječe na korištenje zemljišta i emisije stakleničkih plinova u EU. Otprilike 38% europskog teritorija posvećeno je poljoprivredi, uz značajne razlike među zemljama članicama. Emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede pale su za 4,8% od 2005., ali i dalje predstavljaju značajan dio ukupnih emisija EU-a. ZPP je uveo ekološka ograničenja, poput obveze da se 4% poljoprivrednog zemljišta ostavi neobrađenim radi promicanja bioraznolikosti, što je izazvalo kritike i zahtjeve za fleksibilnošću poljoprivrednika.

Nedavno je Europska komisija najavila ustupke poljoprivrednicima, povukavši prijedlog smanjenja upotrebe pesticida do 2030. i izbjegavši ​​postavljanje točnih ciljeva smanjenja poljoprivrednih emisija u priopćenju o klimatskim ciljevima za 2040. Zaključno, poljoprivreda ostaje vitalni sektor za EU, koji pridonosi sigurnosti hrane, radnim mjestima i širem gospodarstvu. Međutim, poljoprivredne politike moraju uravnotežiti održivost okoliša s gospodarskom konkurentnošću i potporom poljoprivrednim prihodima, kako bi se učinkovito i održivo suočile s budućim izazovima.

Unatoč dosadašnjim uspjesima i izazovima, europska poljoprivreda suočava se s nizom ključnih pitanja koja zahtijevaju inovativna rješenja i dugoročni strateški pristup.

1. Održivost okoliša: EU si je postavila ambiciozan cilj da do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. Kako bi se postigao ovaj cilj, poljoprivreda mora igrati ključnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova i usvajanju održivijih poljoprivrednih praksi. Poljoprivrednici bi se mogli potaknuti na usvajanje ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse kroz financiranje i programe poticaja.
2. Tehnologija i inovacija: usvajanje inovativnih tehnologija, kao što su precizna poljoprivreda, biotehnologija i umjetna inteligencija, može povećati učinkovitost proizvodnje, smanjiti korištenje prirodnih resursa i poboljšati ukupnu održivost poljoprivrednog sektora. EU bi trebao ulagati u istraživanje i razvoj kako bi promicao tehnološke inovacije u poljoprivrednom sektoru.
3. Digitalizacija: Digitalizacija poljoprivrede, korištenjem senzora, bespilotnih letjelica i sustava daljinskog nadzora, može omogućiti poljoprivrednicima donošenje informiranih odluka i optimizirati upravljanje poljoprivrednim resursima. Međutim, potrebno je osigurati da je pristup digitalnim tehnologijama pravedan i uključiv za sve poljoprivrednike, bez obzira na njihovu veličinu ili financijska sredstva.
4. Otpornost na klimatske promjene: europska poljoprivreda osjetljiva je na učinke klimatskih promjena, uključujući ekstremne vremenske prilike, suše i povećanja temperatura. Poljoprivrednici moraju usvojiti poljoprivredne prakse otporne na klimu i diverzificirati svoje usjeve kako bi smanjili rizik od sezonskih neuspjeha.
5. Sigurnost hrane: osiguranje sigurnosti hrane ostaje ključni prioritet za EU. Europska poljoprivreda mora biti sposobna proizvesti dovoljno hrane kako bi zadovoljila sve veću potražnju sve većeg broja stanovnika, istovremeno osiguravajući kvalitetu i sigurnost prehrambenih proizvoda.
6. Globalna tržišta: EU se mora nastaviti aktivno uključivati ​​u globalna tržišta, i kao izvoznik i kao uvoznik poljoprivrednih proizvoda. Promicanje pravedne trgovine i komercijalnih odnosa temeljenih na načelima reciprociteta može pomoći u osiguravanju konkurentnosti i održivosti europske poljoprivrede na međunarodnim tržištima.

Poznato je, na primjer, da je Italija dom poljoprivrednog sektora koji se stalno razvija, a posljednjih je desetljeća talijanska poljoprivreda prošla kroz fazu transformacije, prelazeći s tradicionalne slike na protagonistu obnovljenog gospodarskog, društvenog i ekološkog interesa . U ovom ćemo članku istražiti izazove i prilike talijanskog poljoprivrednog sektora, analizirajući njegove karakteristike, uspjehe i buduće izglede. Talijanska poljoprivreda ima dugu povijest tradicije i inovacija. S raznolikom mikroklimom i plodnim tlima koja se kreću od toskanskih brežuljaka do ravnice Pada, od vinograda na Siciliji do voćnjaka u Kampaniji, Italija nudi idealno okruženje za raznoliku poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, talijanski poljoprivredni sektor suočava se s nizom izazova, uključujući globalnu konkurentnost, ekološku održivost, digitalizaciju i privlačenje mladih talenata.

Italija se natječe s drugim europskim i međunarodnim zemljama na globalnom tržištu. Dok s jedne strane robna marka “Made in Italy” nastavlja biti simbolom kvalitete i umijeća u prehrambenom sektoru, s druge strane potrebno je suočiti se s konkurencijom stranih proizvođača koji nude proizvode po konkurentnijim cijenama. Kako bi ostala konkurentna, talijanska poljoprivreda mora se usredotočiti na inovacije, diverzifikaciju proizvoda i valorizaciju zaštićenih oznaka izvornosti (PDO) i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (PGI).

Održivost okoliša postala je imperativ za talijansku poljoprivredu, s obzirom na važnost klimatskih promjena i sve veću potražnju potrošača za zdravim i održivim prehrambenim proizvodima. Talijanski poljoprivrednici usvajaju održive poljoprivredne prakse, poput organske poljoprivrede, odgovornog korištenja vode i prirodnih resursa te smanjuju utjecaj pesticida i gnojiva na okoliš. Nadalje, Italija ulaže u istraživanje i razvoj inovativnih tehnologija za poboljšanje učinkovitosti i održivosti poljoprivrednog sektora.

Digitalizacija transformira talijanski poljoprivredni sektor, nudeći nove prilike za povećanje produktivnosti, optimizaciju resursa i poboljšanje sljedivosti proizvoda. Talijanski poljoprivrednici usvajaju digitalne tehnologije, poput Interneta stvari (IoT), umjetne inteligencije (AI) i robotike, kako bi nadzirali usjeve, automatizirali procese i učinkovitije upravljali resursima. Nadalje, digitalizacija olakšava povezivanje proizvođača i potrošača te omogućuje veću transparentnost i povjerenje u prehrambeni sustav.

Kako bi se osigurala budućnost talijanske poljoprivrede, bitno je privući i podržati mlade talente u sektoru. Mnoga talijanska ruralna područja suočavaju se s problemom depopulacije i starenja poljoprivrednog stanovništva, s posljedičnim rizikom od gubitka znanja i vještina. Kako bi se taj trend preokrenuo, potrebno je stvoriti prilike za mlade poljoprivrednike tako što će im se omogućiti pristup financiranju, stručno osposobljavanje i tehnička podrška. Osim toga, važno je njegovati poduzetničku i inovativnu kulturu koja cijeni poljoprivredu kao izazovnu i vrijednu karijeru.

Unatoč izazovima, budućnost talijanske poljoprivrede je svijetla i puna mogućnosti. Sa svojim bogatim znanjem, poznatom kulinarskom kulturom i strašću za kvalitetom, Italija ima ono što je potrebno da postane globalni lider u visokokvalitetnoj, održivoj poljoprivredi. Kroz inovacije, suradnju i predanost održivosti, talijanska poljoprivreda može nastaviti napredovati i inspirirati svijet. Talijanska poljoprivreda predstavlja dragocjeno nasljeđe i temeljni resurs zemlje. Uz dalekovidnu viziju i kolektivnu predanost, Italija može transformirati trenutne izazove u prilike za rast i razvoj, osiguravajući održivu i prosperitetnu budućnost za buduće generacije. Poljoprivreda je i dalje ključni sektor za EU, s izazovima i prilikama koje zahtijevaju daljnju pronicljivu viziju i strateški pristup. Putem inovacija, održivosti i međunarodne suradnje, EU može nastaviti razvijati modernu, otpornu i budućnosti usmjerenu poljoprivredu koja može osigurati sigurnost hrane, zaštititi okoliš i podržati ruralno gospodarstvo. Rješavanje sadašnjih i budućih izazova zahtijevat će zajedničku predanost vlada, poljoprivrednika, industrije i društva u cjelini. Samo kroz holističku viziju i učinkovitu suradnju bit će moguće izgraditi održivu budućnost za europsku poljoprivredu i za generacije koje dolaze.

Alessandro Fiorentino