fbpx

Venezuela: Hoće li to biti građanski rat?

Politika - 12 kolovoza, 2024

‘Tražim ovo od talijanske vlade i premijerke Giorgie Meloni, da nas podrže u procesu koji provodimo kako bi se poštovao suverenitet i kako bi Venezuela napokon bila u miru’. Ovo je apel koji je Williams Davila, venezuelanski političar i član venezuelanske Nacionalne skupštine za stranku Demokratske akcije, uputio premijerki Giorgii Meloni putem Adnkronosa. U toj južnoameričkoj državi, pak, ne jenjavaju prosvjedi i polemike nakon ishoda prošlih izbora. Oporba u Venezueli nastavlja žestoko osporavati pobjedu koju je na nedavnim predsjedničkim izborima proglasio Nicolas Maduro, a to čini na temelju izvješća sa biračkih odbora koja, prema izvješćima, daju podatke koji su potpuno drugačiji od onih proglasili Maduro i njegovi ljudi. U međuvremenu su u represiji nad uličnim prosvjedima nakon izbora poginule najmanje 24 osobe. Riječ je o, u najmanju ruku, eksplozivnoj situaciji koja sigurno neće završiti ‘rukovanjem’ i koja Venezuelu vodi prema izolaciji, po mogućnosti i većoj nego što je sada. Da je Maduro više diktator nego predsjednik demokratske države, odavno je očito. Zemlja u kojoj su protivnici bili progonjeni, u kojoj su prosvjedi završavali u krvi od ruku predsjedničkih vojnika i u kojoj su siromaštvo i kriminal sada na nepodnošljivoj razini. Situacija koju je godinama osuđivao i veći dio međunarodne zajednice i oporbena stranka Demokratska akcija. Slike tisuća i tisuća Venezuelanaca koji su pobjegli u susjedne zemlje vraćajući se kući kako bi glasali za Edmunda Gonzáleza Urrutiju, Madurovog protukandidata, obišle ​​su svijet. Nažalost, čini se da sve to nije bilo dovoljno da izbori poluče željeni ishod, odnosno da budu provedeni na transparentan način. I dok bitka bjesni na društvenim mrežama i novinama, dok međunarodna zajednica diže svoj glas, Venezuelanci se pripremaju za antichavističke demonstracije u kojima bi se po prvi put venezuelanska desnica protiv Madura ujedinila s venezuelanskom ljevicom protiv Madura krilo. Demonstracija koja se, nažalost, čini kao prolog građanskog rata. Jer jedno se čini sigurnim: Maduro neće popustiti, a vojska, koja ga okružuje i ponekad ga nadjača ako uzmemo u obzir da je devet ministara vlade dio vojske, spremna je osigurati da se status quo ne poljulja . A sigurno neće biti dovoljni ni apeli Lule, bivše argentinske premijerke Cristine Kirchner, koju je sam Maduro politički i financijski podržavao, te kolumbijskog predsjednika, kojeg je tada podržavao i venezuelanski predsjednik. Maduro ne želi i ne može otići s čela Venezuele; da jest, bilo bi mu gotovo nemoguće dugo izbjeći zatvor zbog popisa zločina za koje bi mogao biti optužen u domovini i istraga američke agencije za narkotike. I on, kao i drugi u prošlosti, odbija bilo kakvo otvaranje stvaranjem osovine sa svojom saveznicom Kubom, koja, čini se, godinama zapovijeda venezuelanskim sigurnosnim službama. I zato svoju pobjedu na sve načine pokušava legitimirati klicanjem međunarodne zavjere, uobičajenim državnim udarom, očito ‘ekstremno desnim’. u koji uključuje razne tajkune od Elona Muska do Jeffa Bezosa u banalnu retoriku korisnu za pokretanje rata protiv neistomišljenika Metoda je uvijek ona komunizma sovjetskog stila: denunciranje. Od svih militanata zatraženo je da prijave imena i prezimena poznanika koji sudjeluju u oporbenim demonstracijama i šire kritiku režima na internetu. Ukratko, film koji smo već gledali, a koji se nažalost ne prikazuje u kinima već se odvija u stvarnoj zemlji, zemlji u kojoj će vrlo vjerojatno uskoro teći krv njezinih stanovnika.