Subscribe
Nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, novinari i intelektualci diljem Europe proglasili su smrt probuđene kulture. Jedno od Trumpovih izbornih obećanja bilo je upravo ukidanje probuđene kulture. Rodna teorija mora biti uklonjena iz škola, rekao je. Promjena spola ne smije se provoditi nad maloljetnicima. Trump je također obećao da će zaustaviti cenzuru tehnoloških divova nad politički kontroverznim temama kao što su imigracija i spol. Nedavno smo vidjeli kako se oglasio izvršni direktor Mete Marc Zuckerberg i izjavio da je vrijeme da se Facebook prilagodi novoj stvarnosti i ukloni provjerivače činjenica koji su, prema njegovim riječima, bili politički pristrani. Umjesto toga, prešli bi na sustav bilješki zajednice koji je Elon Musk već predstavio na svojoj platformi “X”. Politički komentatori široke ljevice ne cijene novu politiku Facebooka. Oni vjeruju da se Meta osjeća prisiljenom povinovati se volji Donalda Trumpa. To nije ništa drugo nego ustupak novoj političkoj vlasti. Ali ovdje se moramo sjetiti da je Trumpova volja izraz volje američkog naroda jer je američki narod imenovao Trumpa za svog glavnog predstavnika na slobodnim i demokratskim izborima. A jedna od stvari koju je Trump obećao u predizbornoj kampanji bila je pružiti snažniji otpor probuđenoj kulturi. Ono što Meta radi jest prilagođavanje vjetrovima koji pušu diljem američkog društva, a vjerojatno i na Zapadu u cjelini. Trebalo bi biti manje cenzure mišljenja kada je riječ o imigraciji i spolu. Manje od buđenja. Manje političke korektnosti. Ako idemo prema Švedskoj, koju autor ovog teksta dobro poznaje, činjenica je da većina političkih stranaka upravo sada, 2025. godine, umanjuje važnost pitanja koja se tiču politike identiteta, rodne ravnopravnosti, rasizacije i intersekcionalnosti. Velika socijaldemokratska stranka održat će kongres u ljeto 2025. godine, au prijedlogu stranačkog programa koji je već predstavljen gotovo se ništa ne spominje o rasizmu ili pravima LGBTQ osoba. Umjesto toga, novoprobuđeni interes za nacionalizam kombiniran je s klasičnim socijaldemokratskim socijalizmom. Čak i mala stranka Zelenih – koja je uvelike pokretala ljevičarski radikalizam u švedskoj politici posljednjih 20 godina – kaže da želi umanjiti važnost društvenih perspektiva u korist čišće klimatske i ekološke politike. I čini se da se to već isplatilo u anketama gdje je stranka nešto porasla i sada se čini stabilna na 6-7 posto glasova umjesto 3-4 posto koliko je bila zadnjih 5 godina. I to je razlog zašto su mnogi švedski lideri javnog mnijenja s liberalnim i konzervativnim sklonostima sada izjavili da je wake jednostavno umro. Ljudi kažu da je Wake bio samo privremeni hir, a sada smo ga ostavili iza sebe. Nitko više ne vjeruje u intersekcijske teorije i nitko ne vjeruje u kvote temeljene na boji kože ili možda čak ni u bilo kakve grandiozne vizije ravnopravnog, klimatski pametnog i održivog društva. Možemo uzeti primjer i spomenuti liberalne dnevne novine Expressen, gdje je urednička spisateljica Karin Pihl u članku od 6. siječnja ove godine napisala da bi švedski liberali trebali prestati žaliti za proglašenim mrtvim budništvom.
Wake je bio samo politička moda, kaže Karin Pihl. Woke se sastojao od nekih apsurdnih ideja o cenzuri i predstavljanju boje kože. Sve bi to pravom liberalu trebalo biti potpuno strano. Stoga je vrijeme da shvatimo da treba napustiti wake kulturu. Nevjerojatno je da autorica uvodnika u vodećim dnevnim novinama u Švedskoj može biti tako plitka u svojoj analizi. Wake je bio – i jest – naravno mnogo više od samo nekih prolaznih ideja o cenzuri i boji kože. Woke prije treba shvatiti kao duboku ideološku struju u zapadnom društvu koja ima obilježja marksizma i utopizma. Woke kultura je radikalna pobuna našeg vremena protiv tradicionalnih identiteta, hijerarhija i privilegija. (A pod privilegijama mislim, na primjer, na privilegiju biti Šveđanin u Švedskoj i moći reći da je ovo moja domovina i ničija više.) I ta probuđena kultura vjerojatno neće nestati samo zato što politički otpori jačaju. Ako dobijemo demokratskog predsjednika u Sjedinjenim Državama nakon Donalda Trumpa, on će vjerojatno pocijepati svaku odluku koju Donald Trump sada donosi kako bi se suprotstavio širenju kulture buđenja. Također je problem što je ljevičarski idealizam pronašao put do naših institucija, kao što su, primjerice, naša sveučilišta. Etablirani istraživači u humanističkim i društvenim znanostima često imaju jasan ljevičarski profil i neće odustati od toga samo zato što je Donald Trump pobijedio na političkim izborima. Njihova predanost njihovoj stvari može postati još jača kada osjete da desničarski i “autoritarni i reakcionarni političari” – kako će ih oni nazvati – vladaju našim društvima. Bit će to sukob koji se savršeno uklapa u njihov ljevičarski aktivistički svjetonazor. Sada će moći djelovati kao zagovornici slobodnog istraživanja i demokracije na intelektualnim barikadama. Također je činjenica da su sveučilišta osposobila cijele profesije za lijevo ideološko razmišljanje. Učitelji, socijalni radnici, odvjetnici, novinari; sve ih je u posljednjih 30 godina oblikovalo i karakteriziralo često lijevo orijentirano obrazovanje, barem u Švedskoj. Svi ti ljudi neće lako promijeniti svoj način razmišljanja i rada i ostat će u našim institucijama 30-40 godina. Možemo to usporediti s onim kako je to izgledalo u Švedskoj 1970-ih. Tada su mnogi političari i novinari bili lijevi radikali. Cijelo je društvo bilo prožeto radikalizmom koji se pojavio oko 1968. Ali institucije – škola, vojska, crkva, sveučilišta – još uvijek su bile naseljene ljudima iz stare buržoazije. Tek kad je ta generacija otišla u mirovinu i krenula dalje, politički radikalizam je mogao doprijeti do institucija. Ako želimo dobiti trajni konzervativni trend na Zapadu kao reakciju na lijevi radikalni liberalizam posljednjih desetljeća, i taj će konzervativizam morati pričekati da oni koji su sada na vlasti iu medijima ostare i budu opljeveni van. Još je veći problem – za one koji ne vole probuđenu kulturu – to što je lijevo radikalno razmišljanje tako jasno zauzelo maha kao rezultat činjenice da su žene napredovale u javnom životu u našim zapadnim zemljama.
U svojoj knjizi “Den mjuka staten – feminiseringen av samhället och dess konsekvenser” (“Meka država – feminizacija društva i njezine posljedice”), dvoje autora Erik J Olsson i Catharina Grönkvist Olsson opisuju kako se sektor za sektorom u švedskom društvu postala je pod utjecajem i obilježena ženskim načinom razmišljanja. A u nekim područjima – poput škole na primjer – otišlo se toliko daleko da žensko razmišljanje dominira. Istraživanja na terenu pokazuju da žene više od muškaraca prihvaćaju vrijednosti jednakosti. I češće od muškaraca žele isključiti i cenzurirati osobe koje ne govore i ne djeluju u skladu s vrijednostima za koje same misle da su dobre i dobronamjerne. Voke kultura je pretežno ženska kultura i sve dok imamo žene u javnosti (što možemo očekivati još dugo), te ženske probuđene vrijednosti će utjecati na naša društva. Stoga teško da je wake gotov samo zato što postoji sve jasnije političko i narodno protivljenje wake kulturi ili samo zato što Donald Trump pobjeđuje na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama. Nama koji ne vjerujemo u wake vjerojatno je nažalost pred nama duga i uporna borba.