Subscribe
Dana 11. srpnja 2024. Sud pravde Europske unije (CJEU) presudio je da je trenutna zabrana lova na vukove u Austriji važeća, u skladu s takozvanom Direktivom o staništima.
U lipnju i srpnju 2022. vuk je u Tirolu ubio 20 ovaca. Regionalna vlada ovlastila ga je privremeno isključiti iz zaštite i ukloniti jer je predstavljao neposrednu značajnu opasnost za stada i usjeve.
Pet životinjskih i ekoloških nevladinih organizacija, uključujući WWF, osporilo je odluku Tirola u Austriji, temeljenu na spomenutom pravnom instrumentu EU.
Tirolski regionalni upravni sud sumnjao je u pravo EU-a primjenjivo na Austriju i stoga je od CJEU-a zatražio prethodnu odluku.
Luksemburški sud podsjetio je da ne samo Direktiva o staništima, već i Konvencija o očuvanju europske divlje flore i faune i prirodnih staništa, potpisana 19. rujna 1979. u Bernu (Švicarska), koje je potpisnica i Europska unija, svrstava vukove na popis vrsta pod strogom zaštitom.
Također je podsjetio da članak 12. stavak 1. Direktive o staništima, koji propisuje zabranu odstrela vukova, ne dopušta takav odstrel ako populacija vukova postigne povoljan status zaštite.
Članak 16. stavak 1. iste Direktive dopušta ubijanje ako ne postoji zadovoljavajuća alternativa, odstupanje ne ugrožava populaciju vukova, može se dokazati interes zaštite biološke raznolikosti i potrebno je spriječiti ozbiljne štete. Međutim, tirolski sud dvojio je treba li stanovništvo procjenjivati na lokalnoj i nacionalnoj razini ili šire.
Sudac izvjestitelj Alexander Arabadjiev iz Bugarske i njegovi kolege prvo tvrde da se iznimka dopuštena člankom 16. stavkom 1. mora tumačiti restriktivno i imajući na umu dugoročno očuvanje populacije vukova.
Zatim, zajedno s Komisijom, kažu da se prva faza procjene mora provesti na lokalnoj i nacionalnoj razini, a zatim bi se eventualno trebala provesti druga procjena na prekograničnoj razini.
Nadalje, tirolski sud ukazao je na dvosmislenost pojma „ozbiljna šteta”, posebice pokriva li buduću neizravnu štetu, što bi, po našem mišljenju, trebalo u cilju zaštite primarnog sektora. Primjerice, što je s napuštanjem farmi i posljedičnim smanjenjem ukupnog broja grla?
Nakon još jednom Europske komisije, CJEU odgovara negativno; opasnost se mora “barem u velikoj mjeri pripisati” vuku i mora se potvrditi uzročna veza ili barem velika vjerojatnost veze između zabrane ubijanja vukova i ozbiljne štete.
Naprotiv, Arabadjiev et al. ne prihvaćaju eventualna dugoročna makroekonomska kretanja, koja smatraju sličnim apstraktnom riziku, odnosno šteti uzrokovanoj različitim i višestrukim uzrocima.
Konačno, sud koji je uputio zahtjev u Tirolu pitao je znači li eventualna zadovoljavajuća alternativa ubijanju vuka tehnički zadovoljavajuću alternativu i/ili ekonomski zadovoljavajuću alternativu. Po našem mišljenju, kako bi se zaštitio primarni sektor, treba uključiti i ekonomski aspekt. Na primjer, mjere za zaštitu pašnjaka i stada, kao što su ograde, ovčari ili pastiri, zahtijevaju vrlo značajne troškove.
Po treći put, Sud slijedi Europsku komisiju u njezinoj sklonosti takvim mjerama kao što su “nesmrtonosna preventivna sredstva”, prilagođavaju, gdje je to moguće, ljudske prakse za promicanje “kulture suživota između populacije vukova, stada i uzgajatelja”. To zvuči prilično naivno ili ideološki, kao da prirodni instinkt životinja (u ovom slučaju vukova) nije odredio njihovo ponašanje.
Prema Sudu Europske unije, ekonomski troškovi mogu se uzeti u obzir, ali ne “odlučno”. Poljoprivrednici će možda morati snositi “posebno visoke troškove” prije nego što ponovno ubiju vuka kako bi spasili svoje ovce. Sredstva EU-a dostupna su državama članicama za provedbu takvih mjera. Po našem mišljenju, to se svodi na davanje prioriteta dostupnosti novca poreznih obveznika u korist ideologije EU.
Izvor slike: Euractiv