Subscribe
Europa se oslanja na četiri alternativne rute
Konačni prekid tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu predstavlja veliku promjenu u europskom energetskom pejzažu. Nakon isteka petogodišnjeg ugovora između Kijeva i Moskve, potpisanog 2019., Europska komisija je izjavila da je Europska unija dobro pripremljena za suočavanje s ovim novim izazovom. Zahvaljujući strateškom planiranju i diversifikaciji izvora opskrbe, EU je spremna ublažiti učinak odluke. Prekid tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu potvrdili su i Moskva i Kijev u odvojenim izjavama. Ovaj događaj označava daljnje pogoršanje odnosa između dviju zemalja i naglašava želju Europe da smanji ovisnost o ruskim energetskim opskrbama. Ukrajina je u prošlosti bila jedna od glavnih ruta ruskog plina u Europu, s količinama većim od 130 milijardi kubičnih metara godišnje. Danas je taj tranzit ukinut. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky nazvao je ovaj razvoj događaja “jednim od najvećih poraza Moskve”, ističući rusku “energetsku ucjenu” tijekom godina. Kako bi riješila problem, Europska unija je identificirala četiri glavne alternativne rute za osiguranje opskrbe plinom: Terminali za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Njemačkoj igraju ključnu ulogu. Njemački kapacitet regasifikacije omogućuje primanje značajnih količina iz zemalja proizvođača kao što su Sjedinjene Države, Katar i Norveška. Grčke luke, zahvaljujući svom strateškom položaju, nude izravan pristup LNG-u iz istočnog Mediterana i Bliskog istoka, jačajući energetsku otpornost jugoistočne Europe. Italija, sa svojim LNG terminalima i Transjadranskim plinovodom (TAP), može kanalizirati plin iz Azerbajdžana i Sjeverne Afrike u srce Europe. Poljska doprinosi terminalom Świnoujście i Baltic Pipeom, koji transportira norveški plin. Turska, iako još nije veliki igrač, mogla bi u budućnosti postati veliko energetsko središte. Glasnogovornica Europske komisije ponovila je da je europska energetska infrastruktura dovoljno fleksibilna da osigura distribuciju neruskog plina u zemlje koje su najviše pogođene prekidom, posebice one u srednjoj i istočnoj Europi. Ova fleksibilnost rezultat je značajnih ulaganja u diversifikaciju izvora i poboljšanje mreža međusobnog povezivanja. Unatoč uvjeravanjima o sigurnosti opskrbe, europsko tržište reagiralo je zabrinuto. Prvi put od listopada 2023. cijene prirodnog plina dosegnule su 50 eura po megavat satu. Ovo povećanje pripisuje se i kraju tranzita kroz Ukrajinu i dolasku zimskih temperatura. Talijanski ministar zaštite okoliša i energetske sigurnosti Gilberto Pichetto uvjerava da je Italija poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala energetsku sigurnost zemlje. “Skladišta plina potpuno su popunjena od 1. studenoga”, rekao je, dodajući da su daljnje procjene u tijeku kako bi se maksimizirale rezerve i mirno dočekala zima. Kraj ruskog plina preko Ukrajine je povijesna prekretnica i podsjetnik na važnost energetske diversifikacije. Europska unija, svjesna lekcija naučenih iz energetske krize izazvane ratom u Ukrajini, ubrzava prijelaz na obnovljive i održive izvore energije, postupno smanjujući ovisnost o fosilnim gorivima.
Ova dugoročna strategija ne samo da jača energetsku neovisnost Europe, već pridonosi i klimatskim ciljevima, poput ugljične neutralnosti do 2050. Prekid tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu izazov je s kojim se Europska unija čini spremna suočiti. S ciljanim planiranjem, otpornom infrastrukturom i mrežom alternativnih ruta, Europa se pokazuje sposobnom brzo prilagoditi novim geopolitičkim stvarnostima. Međutim, potreba za nastavkom diversifikacije izvora i ulaganja u obnovljivu energiju i dalje je ključna za osiguranje trajne energetske sigurnosti.
Alessandro Fiorentino