Jamčenje jednakih prava neistomišljenicima glavnog toka

Nigel Farage, rođen 1964. godine, britanski je političar. Njegov životopis ima brojna profesionalna i politička iskustva. Prema onome što se može pročitati u njegovom životopisu 1982. godine bio je broker za banku Drexel Burnham Lambert, zatim za Credit Lyonnais Rouse, Refco i Natexis Metal. Bio je član Konzervativne stranke do 1992. godine.

Godine 1993. pridružio se novoosnovanoj Britanskoj stranci neovisnosti (uskoro, UKIP), postavši njezin vođa u razdoblju od 2006. do 2010. godine. Nakon referenduma o Brexitu koji je sazvao David Cameron, rezultati 23. lipnja 2016. glasali su oko 51,9 posto britanskih građana za izlazak zemlje iz Europske unije.

Kao što je dobro poznato, razdoblje nakon Brexita obilježile su mnoge promjene u pogledu vrste Brexita koju treba slijediti, odnosno tvrđe ili mekše linije. Na temelju toga, nakon što je napustio stranku UKIP 2018., Farage je u veljači 2019. odlučio osnovati Stranku Brexit, zagovornika tvrde linije za izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije. Stranka Brexit na izborima 2019. osvojila je 31,7 posto glasova (ime stranke sada je postalo Reform UK).

Nigel Farage se 2023. vratio na naslovnice svjetskih novina zbog afere koja se razlikuje od njegovog političkog djelovanja i Brexita. Ili, barem, za aferu koja ne bi trebala imati nikakve veze ni s njegovim političkim uvjerenjima ni s privatnim osobnim životom. Zapravo, nedavna je vijest da je poznata Coutts banka iznenada zatvorila Farageov račun. Epizoda je začas postala pravi medijski slučaj i očito je privukla pozornost i političara.

Prema Farageovim prvim izjavama, banka Coutts, a posebno matična banka NatWesta, nisu dijelili njegova politička stajališta. Posebno treba imati na umu da je Coutts britanska banka koja se također bavi privatnim bankarstvom i upravljanjem bogatstvom i, što je još važnije, može se među svojim klijentima pohvaliti nekim od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu, a kako otkriva nekoliko utjecajnih novina, nije strano isključiti klijente koji misle drugačije od njih.

Slučaj Farage započeo je u ranim danima srpnja, kada je prema vijestima koje je BBC objavio prošlog 4. srpnja uzrok iznenadnog zatvaranja ^{navodno nepridržavanje financijskih zahtjeva banke (informacije koje je izvijestio ‘pouzdan izvor’).} Unatoč tome, sam BBC je 21^{. srpnja} ispravio objavljeno izvješće, nazvavši ga netočnim i nepotpunim, pa čak i ispričao zbog toga.

Farage je očito javno objavio loše postupanje banke prema njemu, okrivljujući, između ostalog, takozvani probuđeni kapitalizam i poništavajući kulturu, dva trenda koja se do danas čine sve opasnijima i sveprisutnijima u svakoj društvenoj, osobnoj, političkoj, pa čak i financijskoj i ekonomskoj sferi, čak uspijevajući utjecati i promijeniti obično čvrsto uspostavljena i poznata pravila.

Coutts je odgovorio. I tako je banka poslala Farageu dosje na 40 stranica koji sadrži detaljnu analizu zašto je odlučila da ga više neće imati za klijenta. Među opravdanjima na 40 stranica, banka je napisala da smatra da je njezin sada bivši klijent ksenofoban i rasistički, kao i da stavovi koje je javno iznio nisu u skladu s inkluzivnom politikom koju provodi organizacija.

Takva opravdanja izgledaju doista skandalozno pod svakim gledištem.

Prvo, zato što banka nije književni ili kulturni klub kojem se pristupa putem testova i saslušanja koja se odnose čak i na vlastitu osobnu etiku i vrijednosti. Banka predstavlja (ili bi barem trebala predstavljati) instituciju koja djeluje i ocjenjuje svoje izbore na temelju objektivnih i ekonomskih podataka, koje je teško osporiti. Svi ti podaci, ukratko, nemaju nikakve veze s privatnom, osobnom, vjerskom, političkom sferom bilo kojeg mogućeg klijenta banke.

Nakon što je vjerojatno osjetila veliku pogrešku glavna izvršna direktorica Nat Westa, Dame Alison Rose, htjela je uputiti osobnu ispriku, ističući da ono što je sadržano u dosjeu poslanom Farageu sadrži komentare koji su ‘duboko neprikladni’. Još jedna posljedica ovog događaja bila je da je i sama Rose nedugo nakon toga podnijela ostavku, vjerojatno shvativši pretjerano slabu poziciju i pogrešku koju je napravila i koja je postala prava medijska bomba koja je srušila imidž banke koju je zastupala.

Ipak, ono što se dogodilo Farageu događaj je bez presedana s mnogo tamnih strana koje nužno moraju izaći na vidjelo. Upravo je iz tog razloga g. Farage odlučio zatražiti internu istragu u NatWestu kako bi istražio zašto i kako je takva odluka donesena u njegovo ime. Nadalje, na društvenim mrežama X (bivši twitter) Farage je 27. srpnja 2023. objavio sljedeće: “Bankarska industrija počinje se bojati – i tako bi trebalo^. Banke bi trebale pružati bankarske usluge; nemaju skup društvenih i političkih “vrijednosti” s kojima bismo se trebali uskladiti. Moraju odmah okončati sve probuđene gluposti. Otišlo je predaleko.”

Svrha Farageovog djelovanja očito je bila otkriti sustav u kojem prevladava jedna misao, kojoj se čovjek mora pridržavati i nikada ne odstupati od nje. Diktatura mainstreama, u kojoj ‘protivnici’ nemaju pravo govoriti, o boli vrlo ozbiljnih posljedica, na svim mogućim frontama. Čak i uživanje prava koja bi trebala biti zajamčena svima, bez obzira na politička uvjerenja ili mišljenja ili osobno ponašanje.

Slučaj Farage postao je naslovnica, uspijevajući dobiti podršku torijevske vlade.

Ono što se farageu dogodilo u Velikoj Britaniji upečatljiv je slučaj koji je dobio veliku pozornost iz svijeta medija. Ovaj događaj iznio je na vidjelo sve češću tendenciju na Zapadu, naime, tendenciju nužne želje da se podvrgne određenom etičko-političkom kodeksu. Kôd koji se primjenjuje ne samo u međuljudskim odnosima, već se mora pridržavati u svakom mogućem pogledu, čak i najprivatniji. Kazna za nepoštivanje ovog unaprijed određenog kodeksa usmjerenog na ogorčenje politički poštenog je, naravno, isključivanje iz svih vrsta konteksta. Ova epizoda nije samo puka vijest, već predstavlja nešto dublje i na što je važno obratiti pozornost.

Zapravo, ova epizoda je jedno od prvih upozorenja kako opsesija sve raširenijom kulturom buđenja uključuje način na koji vidimo svijet, utječući iznad svake strane života građana, od najobičnijih do najsloženijih.

Slučaj Farage treba uzeti kao primjer koji se ne smije ponoviti. Stoga bi bilo nužno da Europska unija počne razmišljati o tome kako kontrolirati tu vrstu uplitanja i počne razmišljati i raditi na regulaciji područja. Jer ako se za sada Farageov može smatrati izoliranim slučajem, rizik da će uskoro drugi disidenti mainstreama biti prisiljeni platiti za svoje političke stavove definitivno je visok. Ako se sada ne riješi sloboda izražavanja, bez obzira na nečije misli, budućnost će vjerojatno postati sve teža. Stoga je od sada potrebno ograničiti fenomen represije slobode izražavanja, koji je, čini se, najčešće usmjeren protiv konzervativnog naroda i političara. Naposljetku, potrebno je raditi na reguliranju posebno bankarskog sektora, ne samo na nacionalnoj razini, već i prije svega na europskoj razini, kako bi njihovo djelovanje bilo transparentnije i razumljivije te kako bi se, više od svega, temeljilo na objektivnim podacima, a ne na simpatijama prema jednom klijentu, a ne na drugom.