Subscribe
Za Europsku komisiju i švedsku povjerenicu Ylvu Johansson bio je pravi udarac kada se Europski parlament bavio “Chat Control 2.0”, kontroverznim prijedlogom uvođenja masovnog nadzora svih građana na internetu. Formalni razlog je borba protiv dječje pornografije.
Početkom studenog sve stranačke skupine u Europskom parlamentu odbile su prijedlog masovnog nadzora koji je iznijela Komisija. Bio je to značajan korak nazad za Komisiju. Umjesto toga, usvojena je jako prerađena verzija gdje je uklonjeno gotovo sve što je bilo kontroverzno.
Izbrisano je masovno skeniranje šifriranih chatova, tzv. end-to-end enkripcijskih servisa, što je značilo da su internetski provajderi bili prisiljeni instalirati spyware na svačije računalo i telefon.
Ravnoteža između zaštite i prava
Europski parlament također je rekao ne obveznim provjerama dobi za aplikacije za razmjenu poruka i ne zabrani djeci mlađoj od 16 godina da koriste mainstream aplikacije.
Glavni pregovarač u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE), španjolski zastupnik Javier Zarzalejos (EPP), kaže da će sada postojati “pozitivna ravnoteža između zaštite djece na internetu i poštivanja temeljnih prava” .
Prema verziji Sabora, posebna sumnja trebala bi biti potrebna za praćenje pojedinaca i skupina. To je nešto što bi se možda trebalo podrazumijevati u društvu vladavine prava, ali očito ne i za veliku braću i velike sestre Europske komisije.
Opasnost nije prošla
Međutim, ne može se tvrditi da je opasnost prošla. Procesi donošenja odluka u Europskoj uniji su lukavi, klimavi i mogu trajati dugo. Komisija ostaje pri svom prijedlogu. Sljedeći na redu stav je Vijeće ministara, odnosno predstavnici vlada zemalja EU.
Među vladama država članica podijeljenost je velika. Mnoge zemlje su entuzijastične, ali postoje i one koje odolijevaju. Ostaje za vidjeti ima li dovoljno vlada za blokirajuću većinu protiv prijedloga.
Njemačka kaže ne, a parlamenti Austrije, Finske i Nizozemske rekli su da njihove vlade moraju reći ne. Sadašnja poljska vlada kaže ne, pa je pitanje kako će reagirati nova liberalna vlada. Estonija i Češka također bi se mogle pridružiti strani protiv.
Ako svi kažu ne, postižu blokirajuću većinu u Europskom vijeću. Kako bi se masovni nadzor doista skinuo s stola, bila bi prednost da se više država članica pridruži kritičarima kako bi Komisija dobila jednako jasno neodobravanje kao i Europski parlament.
Nakon stajališta Vijeća ministara, kao i obično, slijede novi pregovori između triju odlučujućih institucija, Vijeća, Parlamenta i Komisije.
Parlament može pogurati njihovu vladu naprijed
U Švedskoj, vlada desnog centra (EPP/RE) nije bila u stanju reći ne. Njegov je položaj tek neznatno bolji od prijedloga Komisije. Vrijeme je da sve vlade ozbiljno shvate ovo pitanje. U Švedskoj, Riksdag (parlament) i njegov Odbor za EU mogu dati upute vladi o tome kako se očekuje da postupi tijekom sastanka Vijeća ministara kada dođe do tog pitanja.
Postupci švedske vlade su iznenađujući s obzirom da su vlastite stranačke skupine u Europskom parlamentu odbile prijedlog Komisije. Ovdje švedska vlada zapada u uobičajeno ponašanje koje postoji otkad je Švedska postala članica EU 1995. – ne žele se svađati, ne stvarati probleme.
Sada moraju očvrsnuti i usuditi se zauzeti za vrijednosti vlastite zemlje. Linija Komisije jasno krši građanske slobode i prava.
Europski parlament je jednom postupio mudro. Tada bi bilo ludilo da se vlade ne pridruže obrani sloboda i otporu masovnom nadzoru.