Subscribe
Zabilježeni rezultat predstavlja odlučujući korak prema ekološkoj održivosti koju sada promiču razne zemlje u industrijaliziranom svijetu, od Istoka do Zapada
Posljednjih desetljeća rastuća svijest o utjecaju industrijskih aktivnosti na okoliš potaknula je Europsku uniju na provedbu politika i mjera usmjerenih na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Iz nedavnih podataka proizlazi ohrabrujući znak, ističući značajno smanjenje industrijskih emisija u EU od 22% od 2008. Ova prekretnica predstavlja značajan korak prema održivosti okoliša, odražavajući zajedničke napore država članica i industrija u rješavanju izazova klimatskih promjena.
Djelatnosti s najvećim emisijama stakleničkih plinova u 2022. bile su prerađivačka industrija i opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, obje sa 745 milijuna tona CO 2 -eq, što je jednako 21% od ukupno svih emitiranih stakleničkih plinova. Slijede kućanstva (718 milijuna tona CO 2 -eq; 20%), koja su emiteri stakleničkih plinova vezanih uz promet, grijanje i druge svrhe. Gledajući unatrag, između 2008. (prva godina u kojoj su provedena mjerenja) i 2022. najveće relativno smanjenje emisija stakleničkih plinova zabilježeno je u sektoru vađenja kamena i ruda (-40%), zatim u opskrbi električnom energijom, parom , plin i klimatizacija (-37%) i proizvodnja (-28%). Ovo su procjene za gospodarstvo EU prema računima emisija u zrak koje pokazuju utjecaj cjelokupnog gospodarstva na okoliš, uključujući međunarodni promet.
Smanjenje industrijskih emisija od 22% rezultat je ambicioznih ekoloških politika koje je EU usvojila posljednjih godina. Na primjer, energetski i klimatski paket 20-20-20 iz 2008. postavio je ključne ciljeve za 2020., uključujući smanjenje emisije stakleničkih plinova od 20% u odnosu na razine iz 1990. godine. Ta je inicijativa potaknula industrije na implementaciju čišćih tehnologija, usvajanje obnovljivih izvora energije i poboljšanje energetske učinkovitosti.
Usvajanje čistih tehnologija bila je ključna komponenta u borbi protiv industrijskih emisija. Tvrtke su uložile u napredne tehnologije, kao što su hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) i elektroliza za proizvodnju zelenog vodika. Ove su inovacije omogućile industrijama da zadrže svoju proizvodnju uz smanjenje utjecaja na okoliš. Financijski poticaji koje pružaju EU i države članice odigrali su ključnu ulogu u potpori prijelaza na održivije proizvodne procese. Povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora značajno je pridonijelo smanjenju industrijskih emisija. Mnoge su industrije prihvatile čiste izvore energije kao što su vjetar i sunce za napajanje svojih operacija. Osim toga, usvajanje praksi za poboljšanje energetske učinkovitosti postalo je prioritet za mnoge tvrtke, pomažući u smanjenju ukupnog ugljičnog otiska.
Uspjeh ovog smanjenja industrijskih emisija omogućen je zahvaljujući suradnji između javnog i privatnog sektora. Države članice blisko su surađivale s poduzećima kako bi razvile učinkovite politike i programe, promičući usvajanje održivih praksi. Sustav trgovanja emisijama EU (ETS), na primjer, stvorio je tržišni mehanizam koji potiče industrije da smanje emisije nudeći financijske poticaje onima koji premaše svoje ciljeve. Unatoč značajnom postignutom napretku, neki izazovi i dalje postoje. Energetski intenzivni sektori, poput kemijske industrije i proizvodnje čelika, i dalje predstavljaju značajan izazov za postizanje ambicioznijih ciljeva. Međutim, smanjenje industrijskih emisija od 22% pruža čvrst temelj na kojem se može graditi, potičući daljnja ulaganja u istraživanje i razvoj za rješavanje preostalih izazova.
Smanjenje industrijskih emisija od 22% u Europskoj uniji od 2008. izvanredno je postignuće koje odražava zajedničku predanost država članica i poduzeća održivosti okoliša. Politika zaštite okoliša okrenuta budućnosti, ulaganja u čiste tehnologije, sve veća upotreba obnovljive energije i energetska učinkovitost pridonijeli su ovom uspjehu. Međutim, ključno je održati ovu pozitivnu dinamiku i pozabaviti se preostalim izazovima kako bi se osigurala održiva budućnost za generacije koje dolaze.
U proteklih 10 godina Italija je smanjila svoje industrijske emisije za gotovo 22%, s 303,7 Mt CO2e u 2012. godini. Prvo zamjetno smanjenje u 2013.-14. može se pripisati posljedicama krize iz 2011. Nacionalni industrijski sektor porastao je s 303 na 254 Mt CO2e u samo 24 mjeseca, što je pad od oko 17%.
Put koji je sigurno u zastoju u posljednjem razdoblju zbog ukrajinske krize, ali koji označava smjer za istinski zeleno gospodarstvo.
Alessandro Fiorentino