Mjesto predsjednika Vijeća EU-a za osvajanje: 3 moguća scenarija

Vijest koja je ovog mjeseca uzburkala europsku javnost (i uvijek budne analitičare) bila je skora ostavka Charlesa Michela, predsjednika Vijeća EU-a od 2019., koji se iznenada odlučio kandidirati na izborima u svojoj zemlji, kao što političari obično čini. Uspaničeni, kao i uvijek, ljevičari i liberali brzo su skočili na slučaj gospodina Michela i čak se nabacivali konceptima poput izdaje i dezerterstva prema političaru koji je odlučio raditi ono što političari rade.

Njihov strah, većinom iracionalan, kao što ću pokazati u ovom tekstu i kako sam Charles Michel objašnjava, dolazi od vremena. Ostavka Charlesa Michela uslijedit će tijekom mađarskog predsjedanja EU-om, pa, ako mjesto ostane prazno, Viktor Orbán može izabrati (ili ne) hoće li ga preuzeti za sebe tijekom druge polovice 2024.

Na Viktora Orbana sa skepsom gledaju čak i pro-NATO i ukrajinske konzervativne stranke u Europi zbog njegovog odbijanja da prekine veze s ruskim autokratom Vladimirom Putinom, nakon što je ovaj pokrenuo svoj agresivni rat prije dvije godine. Dužnosnici i komentatori EU-a nisu u potpunosti prožeti paranojom kada pričaju o scenariju u kojem bi Orbán, koji bi preuzeo mjesto predsjednika Europskog vijeća, mogao izazvati određeni kaos. To je zbog ovlasti koje Vijeće ima.

Jedna od primarnih funkcija Europskog vijeća je pružiti EU-u jedinstvenu i stratešku viziju. Okuplja šefove država ili vlada zemalja članica kako bi raspravljali i definirali sveobuhvatne ciljeve i prioritete Unije. Poticanjem dijaloga i suradnje na najvišoj političkoj razini, Europsko vijeće osigurava da EU učinkovito odgovori na globalno okruženje koje se stalno mijenja. Sposobnost Europskog vijeća da mobilizira koordinirane odgovore naglašava njegovu važnost kao stabilizirajuće snage unutar EU-a.

Nadalje, Europsko vijeće služi kao ključni pokretač integracije dajući poticaj za izmjene ugovora i institucionalne reforme. Odluke donesene unutar ovog foruma često postavljaju temelje za napredak u pravnom i institucionalnom okviru EU-a. Lisabonski ugovor, na primjer, proizašao je iz rasprava i sporazuma postignutih na razini Europskog vijeća, čime se povećala sposobnost Unije da djeluje u područjima poput vanjske politike i obrane.

Uz ovo rečeno, otvaraju se 3 moguća scenarija za ono što će se dogoditi nakon što Charles Michel “učini nezamislivo” i krene u kampanju:

A) Viktor Orbán doista zauzima svoje mjesto (najmanje vjerojatno)

Predsjednica Mađarske, Katalin Novák, obratila se novinarima 10. siječnja, tvrdeći da postoji legitiman interes za otvoreno mjesto. Ono što nije spomenuto je treba li zauzimanje ovog mjesta doći demokratskim glasovanjem ili korištenjem prava na to prema pravilima rotirajućeg predsjedništva EU. Gospođa Novák također je izjavila da će prioriteti mađarskog predsjedanja biti demografska pitanja i promicanje proširenja EU. Nije zaboravila napomenuti da Mađarska “podržava zapadne sile”, ali je i “pragmatična”. Neiskusnom čitatelju moglo bi se učiniti da su spremni za preuzimanje, ali…

Mađarska je više puta dokazala da su pregovori njihov glavni alat u međunarodnim odnosima. Ili postavljajući zahtjeve da se ne glasa protiv Ukrajine u Vijeću, ili pažljivo posredujući ukidanju nekih sankcija, Fidesz i Orbán pokazali su se kao pametni biznismeni, a ne uzurpatori. I to je bilo najpametnije. Ako dođe do guranje, trebalo bi očekivati ​​od njih da imaju prilično transakcijski pristup i ovoj aferi.

Štoviše, prošla su vremena kada su se Poljska i Mađarska međusobno spašavale od sankcija kada bi ih dužnosnici EU-a optuživali za gaženje prava LGBT osoba ili drugih progresivnih ciljeva koje je status quo smatrao krajnjim ishodom. Čak i najkonzervativniji šefovi država u EU čvrsto podupiru Ukrajinu (s dobrim razlogom), a Orbán je geopolitički na tankom ledu. Brutalni manevri poput onih koje liberali zamišljaju da bi učinio kad bi mu se pružila prilika (čak nam i ne govore koji bi to bili) vrlo su nerealni u takvoj cerebralnoj igri. Ali čak i ako je Orbán inkarnacija zla (nije), uvijek postoji opcija B.

B) Novi predsjednik Vijeća EU bira se na klasičan način (Moguće, ali nije vjerojatno)

Na temelju ideje da će se savez EPP-S&D-Renew održati i nakon 2024., mnoge bivše visoke osobe u nacionalnim vladama okupljaju svoje pristaše, pristaju svojim prijateljima u tisku i ispisuju svoje ime na glasački listić . Mario Draghi u Italiji, Klaus Iohannis u Rumunjskoj i Luksemburžanin Xavier Bettel samo su neki od onih koji su zdušno iskoristili priliku.

Teoretski, to bi bio jedini put. Europsko vijeće glasuje kvalificiranom većinom za kandidata za mjesto predsjednika, EU parlament odobrava ili stavlja veto i svi odlaze kući sretni. To je u teoriji. U praksi, predsjednik Vijeća EU jedna je od glavnih pozicija o kojoj se pregovara nakon europskih izbora, kada se sklapaju koalicije. Obično se okuplja u paketu, gdje glavni akteri nove ili stare koalicije dijele čelna mjesta algoritmom temeljenim na osvojenim izbornim postocima. Budući da se 2024. čini nepredvidljivijom nego 2019., igrači žele zadržati svoje pregovaračke čipove na stolu. Barem dok ne vide osvojene i izgubljene postotke tijekom javnog glasovanja.

A to nas može dovesti do…

C) Privremeni preuzima dužnost do kraja mandata (Najvjerojatnije)

Luksemburški premijer Luc Frieden izvijestio je Politico da bi Alexander De Croo, belgijski premijer i trenutno predsjedavajući Vijeća EU-a do kraja lipnja, mogao preuzeti Michelovu poziciju. Alternativno, čelnici bi mogli imenovati privremenog kandidata koji će dovršiti mandat, dajući europskim čelnicima dovoljno velik vremenski okvir za održavanje pregovora nakon što rezultati izbora za EU 2024. budu jasni.

Prema onome što drugi političari, savjetnici i stranački analitičari izjavljuju ovih dana, privremeni predsjednik Vijeća EU-a (koji nije Viktor Orbán) čini se najpoželjnijom opcijom za sve uključene strane. To bi bila terra incognita za tako visoku poziciju na kojoj nikad nije bilo privremenog člana, ali politika je igra “nikad ne reci nikad”. U tom ključu treba gledati i izbore koji će se dogoditi u lipnju. Nastavak saveza EPP-S&D-Renew nije gotov zaključak, misle neki analitičari i anketari, osobito ako skupine poput ECR-a dobiju dovoljno podrške javnosti da otvore nove pregovaračke mogućnosti.

Zaključak ostavke Charlesa Michela

Što se mjesta predsjednika Vijeća EU tiče, bijes liberala usmjeren prema Charlesu s vremenom će se ohladiti. Uostalom, on svojim pristupom ne krši nikakav zakon i status quo će prvi imati priliku izabrati njegovu zamjenu. Orbánovo mjesto kao privremenog zastupnika također bi bilo unutar demokratskog i pravnog okvira, iako bi doista predstavljalo rizike. No, srećom, njihovi najgori strahovi neće se ostvariti, ne ovaj put, kako im je čak i gospodin Michel objasnio:

Mislim da je izuzetno važno biti odgovoran i podržati demokratsku viziju EU. Ne želim predviđati odluku koju će Europsko vijeće donijeti u lipnju, […] ali postoji nekoliko opcija, a ako Europsko vijeće želi izbjeći Viktora Orbana, to je vrlo lako.