U žurbi da spasi planet, EU riskira žrtvovanje gospodarstva

Europska unija vrlo ozbiljno shvaća svoje obveze protiv onečišćenja, pokušavajući odrediti ritam u utrci za borbu protiv onečišćenja u svim zemljama članicama. Tijekom proteklog desetljeća, EU je preuzeo vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, dok su druge velike svjetske sile posustale ili čak nazadovale, ili jednostavno odbijale i još uvijek odbijaju odigrati svoju ulogu u izazivanju globalnog onečišćenja. Stav izvršne vlasti EU-a u tom je pogledu u najmanju ruku čudan, s obzirom na to da se čini da EU trči ovaj maraton na postojan, nepokolebljiv način, ispred ostalih, dok najveći svjetski zagađivači namjerno zaostaju, kao da kako bi izbjegli iscrpljivanje svojih resursa. Ekološka politika EU-a, sa svojim Green Deal-om i Industrial Green Deal-om, tim je značajnija jer se želja bloka EU-a da pridonese zaštiti zraka koji planet udiše čini nesrazmjernom šteti koju čini u usporedbi s drugim zemljama.

EU treća po ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u atmosferu

Iako je EU na trećem mjestu po ukupnoj emisiji stakleničkih plinova, pet zemalja, od kojih nijedna u EU bloku, odgovorne su za više od 60% globalnog onečišćenja. Najveći svjetski zagađivači, koji su se kroz povijest “natjecali” za prvo mjesto, su Kina i SAD, a slijede Indija, Rusija i Japan, otkriva istraživanje Global Carbon Projecta.

35% ukupne globalne emisije ugljičnog dioksida i metana iz samo 20 tvrtki

S druge strane, prema analizi Richarda Heedea iz američkog Climate Accountability Institutea, najvećeg svjetskog autoriteta za praćenje utjecaja fosilnih goriva na okoliš, 20 svjetskih kompanija pridonosi 35% svih globalnih emisija ugljičnog dioksida i metana. Riječ je o poduzećima u energetskom sektoru čije su aktivnosti imale značajan utjecaj na okoliš u proteklih šest desetljeća. Među njima su Chevron, Exxon, BP, Shell, Saudi Aramco i Gazprom. PetroChina je također na popisu, ali dužnosnici kažu da je to tvrtka odvojena od svog prethodnika, China National Petroleuma, te da nije imala nikakav utjecaj niti odgovornost za utjecaj prve na okoliš. Na ovom popisu također nema tvrtki iz EU-a.

Obećanje EU da će smanjiti emisije CO2 za najmanje 55% do 2030. i postići klimatsku neutralnost do 2050. te Europski zeleni pakt vrijedan 1.800 milijardi eura više je nego velikodušan. Tijekom posljednja dva desetljeća EU nije samo surađivala, nego se i natjecala sa SAD-om u inicijativama za klimatske promjene. Nažalost, na prvi pogled, u žurbi da spasi planet, EU riskira žrtvovanje svoje ekonomije.

SAD je bio jedina zemlja koja se povukla iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama u prvim danima mandata republikanca Donalda Trumpa jer je jasno dao do znanja da “ne želi žrtvovati američko gospodarstvo”. SAD se također ponovno pridružio sporazumu prvog dana mandata novog demokratskog predsjednika Joea Bidena, za kojeg su ekološka pitanja bila visoko na izbornoj agendi. Bidenovi najavljeni ciljevi – pad emisija ugljika od 50-52% u odnosu na razine iz 2005. do 2030. – gotovo su dvostruko veći od obveze njegovog demokratskog prethodnika Baracka Obame, koji je postavio cilj od 26-28% do 2025. U isto vrijeme, Bidenova administracija vrši pritisak na Kinu – i ohrabrila je druge da to učine – da smanji emisije i preuzme plaćanje duga zemljama u razvoju.

Prema izjavi Jakea Sullivana, američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, savjetnik Bijele kuće za klimu John Kerry navodno se zalagao za to tijekom svog srpanjskog posjeta Pekingu.

“Svaka zemlja, uključujući Kinu, dužna je smanjiti svoje emisije”, naglasio je Sullivan, a “svijet mora dodatno poticati, pa čak i pritiskati Kinu da poduzme mnogo radikalnije korake za smanjenje svojih emisija”.

Konkurencija između dvaju najvećih svjetskih gospodarstava osjetila se i u njihovom stavu o inicijativi Bruxellesa Loss and Damage za stvaranje posebnog fonda iz kojeg bi se nadoknađivale zemlje u razvoju i u koji bi doprinosili veliki zagađivači.

SAD je konačno pristao na ovu inicijativu prošle godine u Sharm-el-Sheiku (Egipat) na COP27 (Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama) nakon što je odbio tu ideju na prethodnom sastanku zbog uvjeta koje je postavila Kina. Inicijativa “Šteta i gubitak” poziva na moralnu odgovornost industrijaliziranih zemalja koje su već gotovo dva stoljeća glavni izvori onečišćenja. Kina, međutim, tvrdi da je zemlja u razvoju.

Za razliku od EU-a, Kina se obvezuje postati ugljično neutralna tek 2060. godine. Do tada je kineski predsjednik Xi Jinping dao jamstva da će njegova zemlja smanjiti upotrebu ugljena od 2026. Ali do 2022. Kina je odobrila najviše novih elektrana na ugljen od 2015., prema izvješću Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) i Global Energy Monitora (GEM). Emisije ugljika u Kini sada su više nego dvostruko veće od emisija u SAD-u i trend je prema gore. I to u trenutku kada Europa i SAD poduzimaju ozbiljne korake da ih smanje.

Europska unija ne natječe se sa SAD-om samo u ciljevima, već iu velikodušnim izdvajanjima za zelenu industriju. Protuponuda EU-a IRA-i – masivni američki plan subvencija – je takozvani Green Deal Industrial Plan. No, prema Politicovoj analizi, ulazi u “rat nadmetanja” u kojem ne može pobijediti.

Američki Zakon o smanjenju inflacije (IRA) vrijedan 369 milijardi dolara inicijativa je koja bi izazvala strah među izvršnim vlastima u Bruxellesu da bi mogla odvući europske poslove preko Atlantika. Strah je jasno izrazila predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.

“Moramo imati alternativu ponudama pokrenutim u inozemstvu. Želimo da industrija ostane ovdje, da ovdje napreduje”, rekla je na predstavljanju Green Deal Plana.

Industrijski plan Green Deal dolazi sa smanjenjem poreza za održive tvrtke, ima za cilj preusmjeriti gotovinu u “čiste” tehnološke industrije i ublažiti pravila državne potpore. Ali plan se suočava s velikim kritikama iz dva razloga, izvještava Politico. Prvo, uvelike se oslanja na postojeće linije financiranja, a ne na nove – Komisija koristi nepotrošena sredstva iz mehanizma od 800 milijardi eura koji financira nacionalne NREN-ove i želi porezne olakšice za zelene tvrtke u okviru svog fonda za alternativnu energiju REPowerEU, koji je “prepakirao ” 220 milijardi eura neiskorištenih zajmova, s dodatnih 20 milijardi eura novih objedinjenih zajmova. Drugo, riskira antagoniziranje zemalja EU-a zbog straha da će većina subvencija otići velikim zemljama, posebice Njemačkoj i Francuskoj. To je unatoč činjenici da su njih dvoje primili 80% subvencija koje je Komisija odobrila 2022.

“EU čini važan korak za zelenu tranziciju. Ali tvrtke će same odlučiti gdje je najatraktivnije poslovno okruženje”, rekao je američki dužnosnik, a prenosi Politico.

Bez značajnih subvencija europska je automobilska industrija u opasnosti

EU i SAD također se svađaju oko oporezivanja električnih automobila, samo su metode različite. Biden je početkom prošle godine najavio ambiciozan prijedlog politike koji bi mogao zahtijevati da električna vozila čine dvije trećine novih automobila prodanih u SAD-u do 2032. godine. Kao rezultat toga, Ministarstvo energetike SAD-a objavilo je planove za pomoć autoindustriji u prijelazu na električna vozila s 12 milijardi dolara zajmova i bespovratnih sredstava. Program ima za cilj izgraditi ili obnoviti tvornice u zajednicama s postojećim pogonima za proizvodnju automobila i ojačati domaći lanac opskrbe električnih vozila. U isto vrijeme, “proizvođači automobila u Europi suočavaju se s asimetričnim izazovom”, rekao je Luca de Meo, predsjednik Europskog udruženja proizvođača automobila.

“Više nismo na čelu tehnološke utrke (…) dok subvencije u EU za električna vozila s nultom emisijom opadaju, vidimo ogromnu potporu naših konkurenata u Kini i SAD-u”, primijetio je dužnosnik ACEA-e. u kontekstu rasprava o uvođenju novog standarda onečišćenja Euro 7, čime bi se u Europi do 2035. godine prešlo na električne automobile.

U nedostatku značajnih subvencija, neki su glasovi u to vrijeme upozoravali da nova pravila ugrožavaju europsku automobilsku industriju i ulaganja u taj sektor te da će naštetiti gospodarstvima nekih zemalja ugrožavajući tisuće radnih mjesta.

“U svom sadašnjem obliku, Euro 7 pravila o onečišćenju ugrožavaju automobilsku industriju diljem Europe. Istodobno, ugrožavaju radna mjesta”, upozorio je češki ministar prometa Martin Kupka.

S druge strane, koalicija osam zemalja potpisala je neslužbeni dokument kojim optužuje Europsku komisiju da proizvođače automobila opterećuje dodatnim obvezama, izvijestio je u kontekstu Euronews.