Utjecaj ukrajinskog sukoba na okoliš: ugljični otisak i ekološke posljedice

Osim gubitaka života i financijskih troškova rata između Rusije i Ukrajine, treba spomenuti i učinke koje ratna tehnika (tenkovi, zrakoplovi, oklopna vozila) i konstantno bombardiranje u različitim područjima sukoba imaju na okoliš. . Ove radnje dovode, osim neposrednih lokalnih učinaka na ekosustav u “vrućim” područjima rata i njihovoj neposrednoj blizini, do onečišćenja površinskih voda i nekontroliranog povećanja dugoročnih emisija ugljika. Ekolozi bi mogli reći da ovaj nepotrebni sukob trenutno stvara astronomske količine stakleničkih emisija ugljika i pitanje je koliko je ovaj sukob ekološki skup?

U okviru programa Green Deal, Europa ima za cilj postati prvi ‘zeleni’, tj. ugljično neutralan kontinent do 2050. godine. Opravdano je pitanje može li se, bez naziranja kraja, postići cilj Europske komisije o klimatskoj neutralnosti na starom kontinentu.

Uz pitanje koliko rat košta, vrijedi se zapitati i koliko (što) nas košta?

Samo u prvoj godini sukoba, cijena ekološke štete na teritoriju Ukrajine iznosila je čak 51 milijardu dolara. Uzmemo li u obzir da je u drugoj godini sukoba pojačan intenzitet ruskog bombardiranja raznih dijelova Ukrajine, možemo bez zadrške reći da su u dvije godine rata negativni učinci na okoliš lako premašili 100 milijardi eura.

Ove podatke iznijela je Narodna banka Ukrajine (EkoZagroza), a raspodjela šteta uzrokovanih rusko-ukrajinskim sukobom je sljedeća: 27 milijardi dolara zagađenje zraka, 23,1 milijarda dolara otpad, 1,6 milijardi dolara zagađeni izvori vode i 0,3 milijarde dolara u onečišćenju tla. S obzirom da je Ukrajina država čija je poljoprivredna proizvodnja vitalna za gospodarstva mnogih država, možemo očekivati ​​da će za dekontaminaciju tla biti potrebna ogromna količina novca. Što se tiče ugljičnog otiska, u prvoj godini rata, prema studiji Lennarda de Klerka, stručnjaka za računovodstvo ugljika, ukupna emisija ugljika iznosila bi 155 milijuna metričkih tona, a oko 300 u dvije godine sukoba.

Vrijednosti praćene u studiji Lennarda de Klerka usporedive su s godišnjom emisijom ugljika u državi članici EU Nizozemskoj, no prije rata ukrajinska emisija ugljika iznosila je 220 milijuna metričkih tona. Smanjenje tih emisija moglo bi se povezati s činjenicom da je industrijska aktivnost u zemlji tijekom tog razdoblja znatno smanjena ili čak gotovo potpuno zaustavljena. S druge strane, emisije ugljičnog dioksida su također smanjene kao rezultat činjenice da je oko 18% stanovništva Ukrajine emigriralo u druge zemlje, a glavno odredište su zemlje Europske unije. S ove točke gledišta možemo reći da je dio ukrajinske emisije ugljika prenesen u druge zemlje.

Nakon rata, kao i prirodne katastrofe, većina resursa, a time i većina emisija ugljika, koristi se za obnovu uništenih domova i infrastrukture. Postotak emisije ugljika za obnovu civilne infrastrukture iznosi 50%. Iznenađujuće, manje od 10% ukupne emisije ugljika (ovaj postotak uključuje gorivo za avione i tenkove, kao i sve detonirane granate i bombe) proizvela je stvarna ratna oprema, prema izvješću Climate Focusa. Prema istom izvješću, gotovo četvrtina svih emisija ugljika nastala je zbog šumskih požara. Značajan udio zagađenja pripisuje se i curenju metana iz plinovoda Sjeverni tok (15%), čiji uzročnici još uvijek nisu identificirani. Postoji, međutim, ekološka srebrna podstava za svu ovu tragediju.

15% ukupne emisije ugljika u prvoj godini rata bilo je zbog sabotaže Sjevernog toka

Za one koji nisu upoznati, “Sjeverni tok” bio je projekt energetske infrastrukture koji se sastojao od dva podvodna plinovoda za prirodni plin koji su prolazili preko Baltičkog mora, izravno povezujući Rusiju s Njemačkom. Projekt je imao za cilj isporuku ruskog prirodnog plina izravno u Europu, izbjegavajući tranzit (a time i povezane naknade) kroz posredničke zemlje. Sjeverni tok 1 dovršen je i počeo je opskrbljivati ​​prirodnim plinom 2011. s kapacitetom od oko 55 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Sjeverni tok 2 projektiran je za dodavanje dodatnih 55 milijardi kubičnih metara, udvostručavajući ukupni kapacitet. Projekt Sjeverni tok bio je predmet rasprava i kontroverzi, kako političkih tako i energetskih. Neki tvrde da on osigurava siguran i učinkovit izvor prirodnog plina za Europu, dok se drugi boje da bi mogao ojačati europsku ovisnost o ruskom plinu i imati geopolitičke posljedice. Među državama članicama EU postoje različita mišljenja o ovom projektu. Neke zemlje, poput Njemačke, vjeruju da bi Sjeverni tok doprinio energetskoj sigurnosti, dok druge, uključujući neke istočnoeuropske zemlje, vjeruju da bi potkopao energetsku solidarnost unutar EU. Sjeverni tok 2 bio je predmet sankcija i kritika zemalja i organizacija koje se protive projektu. Sjedinjene Države i druge zemlje izrazile su zabrinutost zbog povećane ovisnosti Europe o ruskom plinu te su uvele sankcije protiv projekta 2020. i 2021. godine.

Zbog ruskog obustavljanja opskrbe plinom većini europskih zemalja, te pretjeranog poskupljenja energenata (u nekim zemljama i do 700%), bilo je potrebno rekonfigurirati plan osiguranja energenata. Iako su u početku neki bili zabrinuti zbog potrebe ponovnog otvaranja rudnika ugljena i njihove visoke razine zagađenja, sveukupno, emisije ugljika u većini europskih zemalja pale su tijekom tog razdoblja. To je omogućeno prvenstveno manjom potrošnjom energije zbog smanjenog rasipanja energije, ali i provedbom projekata koji su osigurali zelenije izvore energije.

Koliko zraka pročišćava jedan hektar šume?

Ne postoji točna brojka koliko zraka može pročistiti jedan hektar šume, jer to ovisi o nekoliko čimbenika. Među čimbenicima koji utječu na količinu pročišćenog zraka vegetacijom su: vrsta šume, vrsta drveća, klima i drugi lokalni čimbenici. Međutim, općenito su šume poznate po svojoj sposobnosti apsorbiranja ugljičnog dioksida i oslobađanja kisika tijekom fotosinteze. Prosječno stablo proizvede oko 20 kilograma kisika godišnje. Stoga bi šuma s većom gustoćom stabala po hektaru mogla znatno pridonijeti proizvodnji kisika. Osim toga, šume igraju važnu ulogu u vezivanju ugljika, pomažući u smanjenju koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi. Važno je napomenuti da specifični utjecaji mogu varirati i potrebno je kontinuirano istraživanje kako bi se bolje razumjeli ti procesi i razvile učinkovite strategije za očuvanje i obnovu šuma.

Želimo li Ukrajinu u zelenoj Europi?

Sigurno će nakon završetka rata Ukrajina pokušati ostvariti sve potrebne ciljeve za članstvo u EU. Jedan od problema svakako će biti ispunjavanje standarda i indeksa onečišćenja koji su u skladu s Paktom o zelenom dogovoru (Green Deal Pact) kojeg se većina država EU pridržava s najvećom svetošću. Određivanje glavnih zagađivača u Ukrajini može uključivati ​​različite izvore i industrijske sektore. Među glavnim izvorima onečišćenja u Ukrajini mogli bismo navesti: metaluršku industriju, energetiku, poljoprivredu, gospodarenje otpadom, promet.

Vrlo je jasno da Ukrajina ima razvijenu metaluršku industriju, posebno u regijama kao što je Donbas. Proizvodnja čelika i metala značajno pridonosi emisijama stakleničkih plinova i onečišćenju zraka, a ukrajinska energetska industrija također uvelike ovisi o fosilnim izvorima energije kao što su ugljen i prirodni plin. Elektrane na ugljen emitiraju značajne količine stakleničkih plinova. Drugi problem za ispunjavanje pristupnih pokazatelja je prekomjerna upotreba gnojiva i pesticida u ukrajinskoj poljoprivredi što može dovesti do zagađenja tla i vode. Pitanja gospodarenja otpadom bit će tema žestoke rasprave u procesu pristupanja Ukrajine EU-u. Nekontrolirana odlagališta i nepravilno gospodarenje industrijskim otpadom također su čimbenici onečišćenja, stoga ne treba zaboraviti kazne koje plaćaju neke države članice zbog nepoštivanja ekoloških uvjeta i ne zatvaranja odlagališta otpada koja ne ispunjavaju zahtjeve na vrijeme.

Ukrajina trenutno ima status zemlje kandidata. Ukrajina je podnijela zahtjev za članstvo u EU 28. veljače 2022., a 23. lipnja 2022. Europsko vijeće dodijelilo joj je status kandidata.