fbpx

Superliga ili Liga prvaka (I) o politici

Kultura - 1 ožujka, 2024

Izazov između UEFA-e i kluba ima ekonomsku i političku težinu

Superliga, predloženo natjecanje koje ima za cilj nadmašiti UEFA-ine tradicionalne međunarodne kupove uključujući Ligu prvaka, Europsku ligu i Ligu konferencija, ponovno je postalo tema rasprava u nogometnom svijetu. Superliga je osmišljena tako da uključuje najbolje klubove iz cijele Europe, a ideja je prvi put predstavljena 2019. godine. Međutim, prijedlog je naišao na široku reakciju navijača, nogometnih saveza i igrača, što je dovelo do njegove odgode. Unatoč početnim otporima, još uvijek postoje klubovi koji ostaju privrženi Superligi i guraju se za njezinu provedbu. Potencijalni utjecaj Superlige na trenutni nogometni krajolik je tema o kojoj se mnogo raspravlja, a njena budućnost ostaje neizvjesna.

Nakon duge i mukotrpne pravne bitke okončan je spor između Aleksandra Čeferina, predsjednika UEFA-e, i utjecajnih predsjednika nekoliko nogometnih klubova uključujući Florentina Péreza iz Real Madrida, Andrea Agnellija iz Juventusa, Joela Glazera iz Manchester Uniteda, Johna W. Henryja iz Liverpoola i Stana Kroenkea iz Arsenala, konačno je riješen djelomičnom pobjedom klubova. Dana 21. prosinca 2023., Europski sud pravde donio je značajnu presudu kojom je odlučio da bi bilo protiv europskog zakona spriječiti drugu asocijaciju da održava klupska natjecanja koja su u suprotnosti s onima koje organizira UEFA. Ovom presudom zakonski je okončan UEFA-in monopol nad međunarodnim nogometom, otvarajući put većem natjecanju i raznolikosti u svijetu profesionalnog nogometa.

Financijski aspekti sporta uvijek su tema od interesa za mnoge ljude. U slučaju UEFA-e, organizacija godišnje prikupi 1,8 milijardi dolara od televizijskih prava povezanih s Ligom prvaka. Iako se ova brojka može činiti visokom, znatno je niža od iznosa koje generiraju tradicionalni američki sportovi. Primjerice, vrijednost jednog NBA prvenstva iznosi 2,6 milijardi dolara godišnje, a NFL (American Football League) sklapa višegodišnje ugovore vrijedne impresivnih 110 milijardi dolara. To je prvenstveno zato što finalna utakmica NFL-a, poznata kao Super Bowl, svake godine privuče ogroman broj gledatelja. Na primjer, 123 milijuna ljudi gledalo je veliko finale ove godine, čime je postavljen novi rekord. Razumijevanjem financijskih aspekata raznih sportova, možemo steći jasniju sliku o prednostima i slabostima svake lige.

Unija europskih nogometnih saveza (UEFA) daje značajan dio ukupnih prihoda između TV prava i sponzora klubovima, što je na površini pozitivan aspekt. Međutim, bitno je razumjeti koliko od tog doprinosa završi u džepovima pojedinih klubova. Na primjer, momčad u skupinama Lige prvaka počinje s hvalevrijednim iznosom od 14,8 milijuna eura, koji se povećava kako napreduju dalje u natjecanju. Unatoč unosnoj prirodi Lige prvaka, maksimalni iznos koji klub pobjednik može odnijeti kući ograničen je na oko 200 milijuna eura, što je pozamašna svota novca. No, to je još uvijek ograničeno ako se uzme u obzir da NBA momčadi, unatoč znatno nižem nagradnom fondu od Lige prvaka, imaju mogućnost sklapanja privatnih ugovora s drugim televizijskim kućama, pri čemu samo za sponzorstva prikupljaju slične iznose.

Prema analizi, Superliga je nastala kao rezultat nezadovoljstva nekoliko vrhunskih europskih nogometnih klubova. Predloženi projekt predviđa sudjelovanje velikih klubova u međunarodnom natjecanju, gdje bi bili uključeni u sustav napredovanja i ispadanja između manjih internih liga. Predloženi format uključivao bi ligaško natjecanje u kojem bi svaki klub igrao protiv svake druge momčadi. Nakon toga bi uslijedio niz doigravanja i play-outa, što bi rezultiralo s minimalno 16 utakmica i maksimalno 19 utakmica po klubu, u usporedbi sa trenutnim minimalno 6 i maksimalno 13 utakmica.

Štoviše, cjelokupno natjecanje odvijalo bi se na besplatnoj i online platformi, što bi sponzorima pružilo široke mogućnosti da zauzmu oglasni prostor i doprinesu bogatom nagradnom fondu. Predloženi format stoga bi koristio ne samo klubovima sudionicima nego i sponzorima, pružajući im maksimalnu izloženost i povrat ulaganja.

UEFA je u tom smislu odgovorila izmjenom (treći put od 1991.) propisa Lige prvaka: zbogom 8 skupina od po 4 momčadi, 36 momčadi sudjelovat će i igrati 8 utakmica (4 kod kuće i 4 u gostima) protiv protivnika koje odredi ždrijebom, 24 momčadi idu u izravnu eliminacijsku fazu te se uvodi “play-off” runda za momčadi od 9. do 24. mjesta na ljestvici, da bi se potom nastavilo tradicionalnom metodom osmina finala, četvrtfinale, polufinale i finale.

Oba su rješenja pogrešna: smanjenje ukupnog broja momčadi (Superliga bi imala najviše 64 sudionika u tri različite lige, a UEFA bi u završnu fazu svojih natjecanja primila čak 108 klubova) svakako ima prednost u podjeli ” s manje momčadi i time povećati prihode, ali bi se sredstva potrebna za razvoj nogometnog gospodarskog sektora izgubila u zemljama s manjim interesom za nacionalna prvenstva u odnosu na „velike”; s druge strane, neproporcionalno povećanje broja klubova i natjecanja uzrokuje gubitak interesa jer je jasno da je veći interes javnosti za utakmicu dva velika kluba nego za utakmicu velike i manje momčadi. klub. “Egzotično”.

Ono što mora ostati jasno je razlika između europskog i američkog sporta: u NBA, naime, momčadi per se… ne postoje! To su franšize, odnosno sportski nazivi dodijeljeni određenom gradu koji se mogu dodijeliti drugim gradovima ako se za to pokaže interes. Nema napredovanja ili ispadanja, nema velikog natjecanja koje omogućuje pristup na temelju sportskih zasluga jer sportskim naslovom klubova upravlja savez. U nogometu očito – a na neki način i na sreću – to nije slučaj i samo u Engleskoj ima 20 momčadi u nacionalnom prvenstvu, kao iu Španjolskoj i Italiji, 18 je u Njemačkoj i tako dalje, a sve su to u vlasništvu pojedinih tvrtki ili obitelji koje na temelju ulaganja određuju sportske rezultate.

Ekonomski utjecaj nogometa ključni je aspekt koji se ne može zanemariti. Talijanski nogometni savez, poznat i kao FIGC, ostvaruje nevjerojatan promet od 3,7 milijardi eura, a sport u cjelini ima značajan utjecaj na talijanski BDP, pridonoseći težini od 10 milijardi eura. Nogomet je postao najprofitabilniji sport na globalnoj razini, s prometom od 47 milijardi eura, što je izvanredan podvig.

S obzirom na ove brojke, bitno je razviti ozbiljnu politiku koja može nadzirati budućnost međunarodnih klupskih natjecanja. Ova bi politika trebala težiti uspostavljanju ravnoteže između očuvanja sportskih zasluga klubova i izbjegavanja zatvorenih natjecanja ili “franšiza”. Dodatno, politika bi se trebala usredotočiti na pronalaženje rješenja koje može obogatiti sport, koji je kucajuće srce Europe, bez ugrožavanja njegove biti.

Postoji prijeteći rizik da bi Saudijska Arabija ili Sjedinjene Države mogle oduzeti ovaj rekord Europi. Ovaj rizik je još veći činjenicom da su te zemlje već privukle neka od najvećih imena nogometa, poput Cristiana Ronalda i Lionela Messija. Stoga je imperativ poduzeti proaktivne mjere kako bi se osiguralo da nogomet ostane živahan i napredan sport, ne samo u Europi nego i globalno.