Austrijanac na Balkanu

Dao sam Laudatio za Veselina Vukotića u Beču 4.11.2021.

Austrijski ekonomski centar u Beču već više od desetljeća dodjeljuje godišnju Hayekovu nagradu za životno djelo. Prijašnji primatelji uključuju znanstvenike kao što su Niall Ferguson, Deirdre McCloskey i Arthur B. Laffer, javne intelektualce kao što je Mario Vargas Llosa i poduzetnike kao što su Peter Thiel i Richard J. Stephenson. Ove godine dobitnik Nagrade je izvanredan po tome što nije samo znanstvenik, već i javni intelektualac i poduzetnik.

Obično počinje s Hayekom

Veselin Vukotić rođen je 5. kolovoza 1949. u Piperima na sjeveroistoku Crne Gore, od sina Napoleona Vukotića i njegove supruge Ljubice, rođene Ivanović. Njegova je zemlja prema europskim standardima mala, 14.000 četvornih kilometara, sa 620.000 stanovnika. Crna Gora je bila samostalna kneževina, a kasnije i kraljevina, sve dok nije ušla u sastav Kraljevine Jugoslavije nakon Prvog svjetskog rata. Godine 1945. komunisti su preuzeli vlast u Jugoslaviji i uspostavili jednopartijsku državu. Vukotić je odrastao u komunizmu koji je podijelio mnoge obitelji. Doista, i njegov otac i njegov ujak su neko vrijeme bili u radnim logorima na otocima u Jadranskom moru.

Vukotić je kao mladić bio strastveni i uspješan nogometaš, a bio je pred izborom između ekonomista ili profesionalnog nogometaša. Na sreću Crne Gore, odabrao je ekonomiju. Kad je Vukotić bio na prvoj godini fakulteta, pridružio se studentskim novinama koje su se usudile uvoditi nove ideje umjesto da vuku stranačku liniju. Ali njemu i njegovim prijateljima prijetilo je suđenje i zatvor samo zato što su izrazili svoje mišljenje. Ipak, Vukotić je zadržao svoju intelektualnu neovisnost. Magistrirao je ekonomiju na Državnom sveučilištu Crne Gore 1977., a doktorirao na Sveučilištu u Beogradu 1980. godine. Oženjen je Ljiljanom, rođenom Kovačević. Imaju tri kćeri Milicu, Milenu i Mariju. Zanimljivo je kako se Vukotić susreo s austrijskom ekonomijom. Dok je pisao doktorsku disertaciju, proveo je neko vrijeme u Moskvi gdje je jedan od nastavnika napao ‘austrijskog reakcionara’ po imenu Friedrich Hayek. Vukotić je odlučio sam doznati što uči taj ozloglašeni reakcionar. Počeo je čitati Hayekovo djelo i ubrzo se uvjerio u njegove argumente. Moram dodati da je to bio i moj put do slobode, otkrivajući Hayekovu duboku obranu slobodnog društva.

Agregati ne djeluju sami od sebe

Nakon diplomiranja Vukotić postaje docent na Državnom sveučilištu Crne Gore. Tamo je započeo okrugli stol, Sveučilišnu tribinu, gdje su bili pozvani ugledni govornici da sa svojim studentima raspravljaju o brojnim i kompliciranim problemima Jugoslavije. Vukotić je poučavao svoje studente o objašnjavajnoj snazi austrijske ekonomije, koju su predstavili Carl Menger i njegovi učenici poput Hayeka. Naglasili su da se ekonomske aktivnosti i procesi moraju objasniti pozivanjem na pojedince koji biraju te da matematički modeli i statistički agregati ne mogu djelovati sami od sebe, koliko god zanimljivi bili.

U međuvremenu, Jugoslavija je prolazila kroz velike političke promjene. Josip Broz Tito je od kraja rata vladao zemljom željeznom rukom, iako je dopustio više ekonomske slobode od ostalih komunističkih vođa, ali nakon Titove smrti 1980., njegovi su nasljednici teško izlazili na kraj s napetostima između mnoge nacionalnosti. Slom komunističkih režima u drugim zemljama srednje i istočne Europe 1989. također je imao veliki utjecaj na Jugoslaviju.

Ideje u zavjeri s okolnostima

Do sada je socijalizam kao ekonomski sustav bio potpuno diskreditiran u cijelom svijetu, a ekonomski liberalizam je iznenada pronašao publiku. Ideje su bile u zavjeri s okolnostima, sretnom frazom Johna Stuarta Milla. Vukotić je bio član Vlade Crne Gore od 1986. do 1989., te član posljednje savezne vlade Jugoslavije 1989.-1992. gdje je bio zadužen za privatizaciju i poduzetništvo. Ali centrifugalne sile u zemlji bile su prejake da bi Jugoslavija preživjela. I Slovenija i Hrvatska proglasile su svoju neovisnost u lipnju 1991., a do sljedeće godine Jugoslavija je prestala postojati, budući da su se Makedonija i Bosna i Hercegovina također odvojile. Crna Gora je bila u zajednici sa Srbijom do 2006. godine kada je većina glasala za neovisnost. Bilo je to turbulentno i zaista traumatično vrijeme za Crnu Goru, teško je bilo održati ravnopravnu glavu, ali Vukotić je to uspio.

Nakon raspada Jugoslavije Vukotić se vraća na sveučilište i osniva poslijediplomski studij iz poduzetničke ekonomije. Bio je to prvi program na sveučilištu financiran od školarina, a ujedno i prvi koji se izvodio na engleskom jeziku. Među stranim znanstvenicima uključenim u program bili su istaknuti ekonomisti Steve Pejovich i Enrico Colombatto. Nepotrebno je reći da poduzetnici igraju ključnu ulogu u kapitalizmu, kao što je Hayek naglasio. Kapitalizam bez poduzetnika je poput Cheshire mačke: nema mačke, samo vragolasti osmijeh. Vukotić je osnovao i Institut za strateške studije i prognoze, ISSP, koji je postao vrlo utjecajan u Crnoj Gori. Vukotić je 1998. objavio knjigu Konceptualne osnove novog ekonomskog sustava u Crnoj Gori u kojoj je obrazložio i branio ekonomske slobode. Mnoge reforme koje su naknadno provedene u Crnoj Gori mogu se pripisati njegovom utjecaju. Na primjer, carine su snižene sa oko 30 posto na 2,9 posto, a za nekoliko godina privatizirano je oko 80 posto privrede Crne Gore.

Priprema za neovisnost

Jedan od najvećih izazova za Crnu Goru bio je kako se pripremiti za neovisnost i kako se integrirati u Europu. Vukotić je učio da je jedini način da se odgovori na taj izazov ukidanje jugoslavenskog dinara i usvajanje njemačke marke. To je učinjeno 1999. godine, a kada je euro zamijenio njemačku marku, Crna Gora je uvela euro, 2002. godine. Ljudi se možda ne slažu oko toga koji je monetarni sustav najpogodniji za malu, otvorenu ekonomiju, ali u ovim okolnostima ovo je bio razuman izbor i utrlo je put crnogorskoj neovisnosti. To je također značilo da je u biti ukinuta svaka diskrecijska ovlast domaće monetarne vlasti, kao što je to bio slučaj prije Prvog svjetskog rata gdje se monetarni sustav temeljio na zlatnom standardu.

Ovdje bih želio dodati zapažanje o malim državama. Ponekad se odbacuju kao nebitne fantazije. Ali činjenica je da ekonomska integracija olakšava nastanak malih država jer im ekonomska integracija omogućuje da imaju koristi od međunarodne podjele rada. Što je veća ekonomska jedinica, politička jedinica može biti manja. To je naravno ono što je Adam Smith primijetio: podjela rada ograničena je opsegom tržišta. Što je tržište opsežnije, to bi bilo više mogućnosti za samoupravne zajednice. Doista, sami po sebi su poželjni. Kao što je Hayek napisao u The Road to Serfdom: ‘U maloj zajednici postojat će zajednički stavovi o relativnoj važnosti glavnih zadataka, dogovorenih standarda vrijednosti o velikom broju tema. Ali njihov će broj biti sve manji što budemo širili mrežu: a kako je sve manje zajednice stajališta, potreba za oslanjanjem na silu i prisilu raste.’ Hayek je dodao: ‘Nije slučajno da je općenito bilo više ljepote i pristojnosti u životu malih naroda, a da je među velikima bilo više sreće i zadovoljstva srazmjerno tome što su izbjegli smrtonosnu bolest centralizacije.’

Osnivanje privatnog sveučilišta

Ekonomske reforme u Crnoj Gori uvelike su provodili Vukotićevi studenti, uključujući i Mila Đukanovića, koji je dugo bio dominantni politički lider u zemlji, a sada je predsjednik Crne Gore. Vukotić je rano shvatio veliki potencijal koji Đukanović ima kao politički reformator. Doista, jednom prilikom vožnje vlakom sa svojim studentima, rekao je jednom od svojih kolega: Pogledaj pažljivo ovog mladića. On će napraviti razliku. Reforme u Crnoj Gori uvelike su osnažile ekonomiju i omogućile da se zemlja 2006. godine pojavi kao samostalna država. Važnu ulogu u tom procesu imao je Vukotićev institut, ISSP, koji je i dalje najvažniji istraživački institut u Crnoj Gori. No Vukotić nije mirovao na lovorikama. Želio je više mogućnosti za ostvarivanje svojih znanstvenih interesa, posebno o poduzetništvu. Vukotić je 2007. godine sa starim kolegom Draganom Vukčevićem pokrenuo privatno sveučilište, Sveučilište Donja Gorica, UDG, smješteno u blizini glavnog grada, u poslovnoj četvrti. Jedan za drugim su se osnivali fakulteti, a 2010. godine integrirani u sveučilište. Danas UDG ima 3500 studenata, moderno je, dinamično i živopisno mjesto s velikim međunarodnim vezama.

Vukotić je bio jedan od prvih pojedinaca iz bivših komunističkih zemalja srednje i istočne Europe koji se pridružio društvu Mont Pelerin, međunarodnoj akademiji konzervativnih i klasičnih liberalnih znanstvenika i javnih djelatnika, te je neko vrijeme bio i u njenom upravnom odboru. Društvo Mont Pelerin osnovali su 1947. Friedrich von Hayek , Karl R. Popper, Ludwig von Mises, Milton Friedman, Bertrand de Jouvenel i drugi pisci i znanstvenici. Bio sam član Uprave između 1998. i 2004. i s velikim zanimanjem i simpatijama smo promatrali kako se nekoliko hrabrih političkih i intelektualnih vođa u srednjoj i istočnoj Europi bori za slobodu, kako gospodarsku tako i osobnu. Dolazeći poput Vukotića iz male europske ispostave, u mom slučaju Islanda, mislim da mogu više od većine cijeniti njegove napore da izgradi slobodno društvo u svojoj zemlji. On je i prosvjetni djelatnik i poduzetnik. Ova nagrada je itekako zaslužena.

The text was translated by an automatic system