Subscribe
Na dnevnom redu konferencije koju je stranka ECR organizirala na Cipru između 28. i 31. ožujka, članovi ECR-a pred impresivnom publikom u Nikoziji raspravljali su o politici zaštite okoliša koju je Europska komisija nametnula državama članicama. „Europski kulturni vikend – izazovi energetske sigurnosti Europe“, gdje ova osjetljiva tema izaziva oprečna mišljenja među europskim čelnicima.
Ekološka tranzicija koju predstavnici EK-a žele za zelenu Europu u budućnosti uglavnom se temelji na smanjenju emisije ugljika, no nažalost politike u Bruxellesu ne podržavaju svaku državu članicu pojedinačno. Zašto ovo kažemo? Jer ako uzmemo primjer Cipra, iako je ova zemlja sposobna proizvoditi energiju koristeći tehnologiju fotonaponskih panela, imajući sunčane dane 365 dana u godini, glavni izvor energije koji se koristi na razini kućanstva temelji se na fosilnim gorivima, tj. energetskim potrebama ciparske države proizvode se iz nafte. Stoga je većina govornika tvrdila da se tranzicijska politika treba prilagoditi specifičnostima svake zemlje. Istodobno je dovedena u pitanje ovisnost Europske unije o uvozu uglavnom iz Kine. Poznato je da se većina tehnologije (solarni paneli, vjetrenjače, itd…) koja omogućuje korištenje obnovljivih izvora energije trenutno ne proizvodi u zemljama EU, a tamo gdje se ta tehnologija proizvodi (u zemljama EU), troškovi su puno veći od onih koji dolaze s azijskog tržišta. To se očituje u konačnoj cijeni koju obični građanin plaća u želji da koristi obnovljivi izvor energije. Jedan od zaključaka debate bio je da je dobro biti potpuno neovisan kada su u pitanju nove energije, ne ovisiti o drugima (zemljama izvan EU).
Ideološki pristup predstavnika EK-a ovom toliko forsiranom Green Deal projektu i implicitno postizanju europske klimatske neutralnosti ima mnogo veće troškove u trećim zemljama. Ovdje mislimo na troškove iskorištavanja sirovina potrebnih za izgradnju tehnologije za podršku proizvodnji obnovljive energije. Te se sirovine uzimaju iz nerazvijenih zemalja i često imaju negativan utjecaj na okoliš. Drugim riječima, Europa postaje zelena, klimatski neutralna, dok afričke i azijske zemlje povećavaju svoje globalne stope onečišćenja. Ove afričke i azijske zemlje također su glavni izvor migranata koje su Europljani donekle dužni podupirati novčanom pomoći.
Zato je nužno shvatiti da svaka država članica Europske unije ima različite kapacitete za obnovljive izvore energije. To je prvenstveno zbog geografskih razlika. Zemlje na jugu EU mogle bi proizvoditi električnu energiju na temelju fotonaponskog sustava, dok bi zemlje na sjeveru Europe i one na atlantskoj obali trebale proizvoditi obnovljivu energiju koristeći vjetar, hidro i geotermalni sustav. Pojam geotermalna znači kako se toplina iz unutrašnjosti zemlje može pretvoriti u energiju koja se može koristiti za grijanje domova ili proizvodnju električne energije u geotermalnim elektranama.
Zaključak konferencije o energetskoj sigurnosti Europe u Nikoziji je da budući zastupnici u Europskom parlamentu ne samo da moraju, nego su čak i dužni, osigurati, putem budućih zakona koji će biti usvojeni u EP-u, gospodarsku i društvenu održivost mjera koje provodi Europski parlament. Europske komisije kako bi stvarno postojala ravnoteža između svih država članica.
Autor fotografije: Facebook / Stranka europskih konzervativaca i reformista