Prostitucija kao degradacija žena: nevjerojatno

Paternalizam starih konzervativaca zamijenjen je maternalizmom radikalnih feministica…

Dugi niz godina predavao sam kolegij na Sveučilištu Islanda pod nazivom ‘Uvod u političku filozofiju’ gdje sam raspravljao o idejama i argumentima nekih velikih zapadnih mislilaca. Jedan od njih bio je John Stuart Mill koji je u svom Esej o slobodi (1859.) zagovarao je paternalizam, ideju da se sloboda izbora pojedinaca može i treba ograničiti za njihovo dobro, ili u njihovom vlastitom istinskom interesu, a ne samo kako bi se zaštitila jednaka sloboda drugih da biraju . Mill je istaknuo da paternalizam pretpostavlja postojanje grupe koja je znala bolje od običnih građana što će biti za njihovo dobro ili u njihovom vlastitom interesu. Daljnja pretpostavka je da se ova skupina može identificirati, osnažiti, zadržati neiskvarenom moći i glatko obnoviti kada stari članovi neizbježno umru ili odu u mirovinu. Svaka od ovih pretpostavki je vrlo diskutabilna. Stoga je primamljivo zaključiti, s Millom, da je paternalizam kao dosljedna, učinkovita politika nevjerojatan, premda se svakako široko prakticira.

Od paternalizma do majčinstva

U prošlosti su oni koji su podržavali paternalizam uglavnom konzervativci koji su htjeli da vlada ne samo da favorizira tradicionalne vrijednosti poput obitelji, već i da koristi zakon i njegove sankcije za nametanje tih vrijednosti građanima, zabranjujući, na primjer, blud i preljub (prethodno bračni ili izvanbračni seks), homoseksualnost, prostitucija i pornografija. U nekim muslimanskim zemljama, kao što su Iran mula i Afganistan talibana, ove seksualne aktivnosti su još uvijek ilegalne i ako se otkriju, podliježu strogim kaznama, uključujući kamenovanje zbog preljuba. Međutim, na Zapadu su se stavovi znatno promijenili u posljednjih nekoliko desetljeća. Danas izrazi poput bluda, preljuba, pa čak i homoseksualizma zvuče čudno i zastarjelo. Seks između odraslih osoba koje imaju pristanak smatra se pitanjem izbora. Očekuje se da će vlada ostati izvan spavaće sobe, osim ako ne štiti skupine od kojih se ne može očekivati da sami biraju, poput djece.

Međutim, glasan i moćan pokret ne prihvaća proširenje individualnog izbora na prostituciju i pornografiju. Radikalne feministice koriste različite argumente za korištenje zakona i njegovih sankcija za zabranu takvih aktivnosti (iako često žele samo kazniti kupce ovih usluga, a ne prodavače). Prostitucija i pornografija nisu zločini bez žrtava, tvrde oni. One uključuju i degradaciju i iskorištavanje žena i tako održavaju nevidljive okove u kojima ih je patrijarhat držao tijekom stoljeća. Ovdje bih se želio usredotočiti na prostituciju i na argument degradacije prema kojem se žene koje se bave prostitucijom tretiraju kao predmeti ili roba, samo sredstvo zadovoljenja, a ne kao ljudska bića. Radikalne feministice kažu da su to štetne i ponižavajuće aktivnosti i za kupce i za prodavače. Seks na tržištu je bezličan i emocionalno neispunjavajući, tvrdi se argument, ostavljajući sudionike s osjećajem srama i samoponiženja. Žene koje prodaju seks ne znaju što je za njihovo dobro ili u njihovom pravom interesu, dodaju radikalne feministice.

Ipak je pomalo ironično da radikalne feministkinje pribjegavaju paternalizmu. Kao što samo ime govori, paternalizam odnos između vlasti i građana daje na sliku odnosa između oca i njegove djece. On zna bolje od svoje djece. Možda bi se stoga ovaj novi paternalizam trebao nazvati maternalizmom. Također treba napomenuti da nije strogo govoreći da svaka prostitucija uključuje žene kao pružateljice usluga. Neki od njih su muškarci. Ali to samo slabi i ne pobija nužno argument degradacije. Ostaje činjenica da su na tržištu seksa kupci većinom muškarci, a prodavači žene.

Intrigantan kanadski slučaj

Ostavljajući po strani muške prostitutke, je li istina da su žene uvijek ponižene kada prodaju seks? Godine 1994. kanadska policija izvršila je raciju u ono što se zvalo ‘bawdy house’ u Thorntillu, Ontario, ili na običnom engleskom bordel. Usluge koje su pružale žene koje tamo rade nisu uključivale spolni odnos ili bilo koji drugi intimni fizički kontakt. Umjesto toga, bili su odjeveni u crnu kožu od glave do pete, mašući usjevima za jahanje koje su koristili na svojim mušterijama, također ih na druge načine ponižavajući, na vlastito inzistiranje muškaraca i prema prethodnom dogovoru. Zasigurno se čini pomalo nategnutim tvrditi da aktivnost u kojoj muškarci plaćaju ženama da ih ponižavaju uključuje degradaciju žena. Ono što ovaj primjer iz stvarnog života pokazuje jest da svaka prostitucija od strane žena ne uključuje degradaciju žena. Ako je taj argument valjan, vrijedi samo za neke vrste prostitucije, ne sve.

Međutim, ovo nije bio kraj kanadske priče. ‘Dominatrix’ koja vodi bordel (kanadski tisak slikovito opisuje kao ‘ropski bungalov’), Terri-Jean Bedford , izvela je slučaj na sud, a nakon duge pravne bitke u kojoj su joj se pridružile još dvije ‘seksualne radnice’, kako su se radije nazivale, 2013. Vrhovni sud Kanade presudio u njihovu korist. Prihvatio je argumente tužitelja da postojeći zakoni protiv držanja bordela, života od prostitucije i nagovaranja na ulici ugrožavaju sigurnost seksualnih radnica i da im se krše ustavna prava. Također treba napomenuti da je u eminentno konzervativnoj zemlji Švicarskoj prostitucija legalna.

Vile ne rade

Stari je uvid da bi posljedice zabrane prostitucije mogle biti gore od posljedica toleriranja. Nije slučajno što se prostitucija naziva ‘najstarijom profesijom’. Ili, kako je Horace uzviknuo: Naturam expellas furca, tamen usque recurret. Možeš istjerati prirodu vilama, a ona će stalno trčati natrag. Najugledniji crkveni mislioci, sveti Augustin i sveti Toma Akvinski, prepoznali su ovaj uvid. Akvinski piše u drugom dijelu drugog dijela Summa Theologiae (10. pitanje, članak 11.): ‘Ljudska vlada proizlazi iz božanske vlasti i treba je oponašati. Ali iako je Bog svemoguć i nadasve dobar, On ipak dopušta da se u svemiru dogode mnoge loše stvari koje bi mogao zabraniti – da se, ako su te loše stvari potisnute, uklone veća dobra ili slijede još gore loše stvari.’ Akvinski zatim citira svetog Augustina: ‘Uklonite prostitutke iz ljudskih poslova i zgrčit ćete svijet od požude.’

Argument koji podržavaju sveti Augustin i sveti Toma Akvinski je da je potreba za seksom stvarna ljudska potreba koja se vjerojatno ne može ispuniti samo nenovčanim aktivnostima odraslih osoba koje su pristale. Međutim, rasprave o prostituciji uglavnom su bile o ponudi, a ne o potražnji na tržištu za seksom. Obično su se odnosile na nevolje (ženskih) prostitutki, a ne na potrebe njihovih (muških) kupaca. Ali uzmite u obzir mladog, sramežljivog, neugodnog muškarca koji se nikada nije seksao sa ženom i koji stoga posjećuje bordel kako bi učio i trenirao. Ili pogledajte muškarca koji je u sretnoj vezi s djevojkom ili suprugom, ali koji ima određene fantazije koje ne želi otkriti svojoj partnerici, ali koje lako može zatražiti od bludnice da udovolji. Ili zamislite pretilu, hendikepiranu ili na neki drugi način deformiranu osobu koja nije u stanju pronaći odraslu osobu s kojom bi imala spolni odnos i čiji je jedini način da to dobije da plati za to. (Žurim da dodam da nemam predrasuda prema debelim ili hendikepiranim osobama, iako mi se čini da imaju više poteškoća od drugih skupina u pronalaženju voljnih seksualnih partnera. Ako to nije slučaj, ispravljam se.)

Istina je da je odnos između prostitutke i njezine mušterije bezličan. Ali i mnogi drugi odnosi na tržištu, kao što je onaj između vlasnika kuće i sakupljača smeća. Istina je i da prostitutka dopušta pristup svom tijelu, na intiman način. Ali to čini i bespomoćni stariji pacijent u bolnici koji se za svoje osnovne tjelesne funkcije mora osloniti na pomoć medicinske sestre. On (ili vlada u njegovo ime) plaća medicinskoj sestri za pomoć, baš kao što mušterija prostitutke plaća njoj za zadovoljenje njegovih želja. Neki zadaci koje medicinske sestre moraju obavljati mogu biti neugodni, ali iz toga ne proizlazi da je medicinska sestra kao profesija degradirajuća. Isto se može reći i za dojilje i surogat majke. Nadalje, osobni treneri, maseri i ginekolozi obično su u nekom fizičkom kontaktu sa svojim klijentima bez ikakvog zamjeravanja. Naravno, postoji protuargument da ljudi mogu ostati živi čak i ako moraju biti čedni, dok neće preživjeti ako njihova tijela ne mogu obavljati neke osnovne funkcije. Dakle, medicinska sestra je nezamjenjiva za razliku od prostitutke. Ali to ne mijenja činjenicu da je kod većine ljudi potreba za seksom stvarna i da može samo pogoršati stvar ako pokušate suzbiti njegovu prodaju na tržištu.

Priznanje poroka bez potpore odredima poroka

Ipak, i konzervativci i radikalne feministice, paternalisti i maternalisti, možda su u pravu da je prostitucija degradirajuća. Ali to nije ponižavajuće zato što su upletene žene, već zato što je samo po sebi ponižavajuće jer otkriva određene ljudske nesavršenosti ili nedostatke, kako kupca tako i prodavača seksa. To su međutim nesavršenosti ili nedostaci koje treba tolerirati, ako je vjerovati sv. Augustinu i sv. Tomi Akvinskom. Možda su poroci, ali ne bi trebali biti zločini. Iz vjerodostojne pretpostavke da je prostitucija ponižavajuća ne proizlazi nužno da je treba zakonom zabraniti, s policijom u žurnoj potjeri, preusmjeravajući resurse od drugih hitnijih zadataka. Porok može postojati, ali to ne znači da bi poroci trebali. Doista, prostitucija se ženama čini manje degradirajućom od njezine zakonske zabrane koja je tjera u podzemlje i ostavlja žene koje se njome bave bez zaštite zakona. Kao što Akvinski tvrdi, ako se neke loše stvari potisnu, veća dobra mogu biti uklonjena ili se mogu dogoditi još gore loše stvari. Dok liberali poput Milla uvjerljivo tvrde da paternalizam (ili danas maternalizam) ne funkcionira, čini se da vjeruju da država treba biti neutralna po pitanju vrijednosti i da trebamo poštivati sve izbore, ako se ne krše prava drugih. Ali time odbijaju prepoznati razliku između dobrih i loših izbora, između poroka i vrline. Spajaju toleranciju i prihvaćanje. Daju slobodi loš glas.

The text was translated by an automatic system