Subscribe
Riječi banka, financije, zajam ili prijenos nisu nepoznate svima koji su dovoljno stari da mogu izvršiti bilo kakvu novčanu transakciju. No, brojni su novi pojmovi koji su se pojavili kao rezultat profesionalizacije gospodarstva unutar civilnog društva, odnosno budući da su građani stekli znanja u gospodarskom smislu; stopa povrata na kapital ili neto kamatna marža neki su od njih.
Možda su gotovo cikličke gospodarske krize od 2008., ranjivost bankarskog sektora s uvođenjem novih tehnoloških alata, neizvjesnost nakon ruske invazije na Ukrajinu ili inflacija stvorili osjećaj zabrinutosti ili interesa u društvu o potrebi da znaju što događa s njihovim novcem. To, uz mnoge druge podatke, pokazuje izvješće koje je predstavila Europska parlamentarna skupina ECR “Transformacija bankarskog sektora u Europskoj uniji i sjevernoj Europi i njezin utjecaj na sektorsko natjecanje u baltičkim državama”.
U ovom slučaju, iako se daje opća refleksija o trenutačnoj situaciji financijskog sektora u Europi, posebnosti koje karakteriziraju ovaj sektor u baltičkim zemljama: Litvi, Latviji i Estoniji, dovode do važnih zaključaka.
Prvo, važno je naglasiti da je posao koji obavljaju bankarske i financijske institucije od relevantne važnosti za društvo u cjelini u bilo kojem dijelu svijeta. Drugim riječima, banke su, između ostalog, zadužene za financiranje mostova, cesta, zračnih luka i raznih infrastruktura koje su neophodne za dobro funkcioniranje svake zajednice. Štoviše, ovdje se ne radi samo o stvaranju nove infrastrukture, već i o stvaranju novih radnih mjesta i povećanju broja zaposlenih, s posljedičnom dobrobiti za gospodarsko i socijalno zdravlje.
Gore navedene promjene ili okolnosti donijele su sa sobom duboke, gotovo strukturne promjene unutar financijskog sektora, a to je izravna posljedica prevladavajuće potrebe za postojanjem banaka, iako ih je potrebno ponovno pretvoriti u digitalniju stvarnost. Tako nastaju takozvane “neobanke”, odnosno banke koje nude samo digitalne usluge. Čini se da je to za današnje tehnološko vrijeme prednost i više nego koristan alat da ne propustite ono što neki nazivaju tehnološkom revolucijom. To, s druge strane, nikako ne može biti na štetu osnovne usluge, koja, kao što je spomenuto u prethodnim retcima, izgleda utječe na svaku osobu dovoljno staru da izvrši ekonomsku transakciju. Ta činjenica ima negativne i izravne posljedice posebno na najstarije dijelove europskog stanovništva, odnosno na one kojima dugujemo stvaranje ove Europe i ovog društva mira i, u određenoj mjeri, prosperiteta. Europske institucije stoga moraju iz svoje regulatorne ovlasti osigurati bankarske usluge koje bi mogle biti potrebne starijim osobama, pridajući posebnu pozornost i onim regijama s velikim ruralnim područjima, kao u Španjolskoj ili Poljskoj, gdje su osnovne usluge rijetke.
Još jedan zanimljiv zaključak koji se može izvući iz ovog izvješća, a koji je vezan uz prethodnu točku, je ESG politika koju banke provode. Drugim riječima, one politike čija je okosnica okoliš, društvena odgovornost i dobro upravljanje i koje su izazvale toliko kontroverzi u zemljama poput Sjedinjenih Država. Ovdje u Europskoj uniji, međutim, sve više i više tvrtki, uključujući i gospodarske, odlučuje primjenjivati ove politike, iako zaboravljaju uzeti u obzir ono što je važno za financijske institucije: ponuditi zajamčenu uslugu koja funkcionira za sve građane, bez obzira na dob , ekonomska situacija ili kontekst.
Ova dva gore navedena problema, primjena ESG politika i novi model tehnoloških banaka ubrzali su stvaranje fenomena koji je izvješće, a evo još jedan od zaključaka, nazvalo mobilnost kupaca. Istina je da prema Accentureovoj anketi Global Banking Consumer Survey 2023, samo 23% ispitanih građana visoko ocjenjuje asortiman proizvoda svoje banke, a osim toga, čini se da taj trend dovodi do podjele u kupnji financijskih usluga u različitim subjektima prema isti korisnik. Ta je realnost, unutar granica Europske unije, naglašenija u baltičkim zemljama: Litvi, Latviji i Estoniji, što upućuje na posljednji zaključak.
Čini se da baltičke zemlje imaju dva velika problema koji ih izdvajaju od trenda koji održavaju ostale države Europske unije. S jedne strane, čini se da postoje problemi sa stranim klijentima koji posluju u ovim bankama zbog njihove geografske blizine Rusiji, moraju primijeniti stroge mjere protiv pranja novca ili koruptivnih radnji, što je dovelo do smanjenja broja klijenata. S druge strane, čini se da su banke u tim zemljama, posebice u Latviji, uvelike ovisne o švedskim bankama, što ih čini manje konkurentnima regionalno i lokalno. To znači manje poticaja za njih da među sobom ponude dosljedne kamatne stope na otplate hipoteke ili kredita, tako da je alternativa u tim zemljama malo, što ih čini europskom iznimkom.
Možda bi stoga moguće rješenje ovih problema bila revizija institucionalnih zahtjeva za banke, poštujući njihov dobar rad i neovisnost, ali imajući na umu potrebu pružanja sveobuhvatnih usluga koje zadovoljavaju potrebe svih društvenih slojeva, kao i za Baltičke zemlje kako bi postigle veći stupanj ovisnosti o ruskim klijentima koji ne rade uvijek prema pravnim formulama, te kako bi postigle veću financijsku suverenost prema vanjskim agentima koji ometaju konkurentnost i usluge građanima.