Fianna Fail, predsjednica von Der Leyen i Recycling the Butterfly

Tijekom nedavnih izbora za Europski parlament sve četiri kandidatkinje Fianne Fail koje su naknadno izabrane jasno su dale do znanja da će se protiviti ponovnom imenovanju Ursule von de Leyen za predsjednicu Europske komisije. Što je bilo čudno.

Za kontekst treba razumjeti niz stvari o irskom biračkom tijelu i njihovom poznavanju rada institucija EU-a. Od onih koji su glasovali za kandidate Fianna Fail, nevjerojatno mali broj je znao ili im je bilo stalo kojoj grupi u parlamentu pripada stranka ili kojoj Ursula pripada. Vrlo malo irskih glasača moglo bi objasniti ulogu parlamenta u odabiru predsjednika ili ulogu koju predsjednik ima u raspodjeli raznih povjereničkih dužnosti. Velike koalicije, uspon desnice, borba socijaldemokracije, sve je to arkana irskom glasaču koji istovremeno kao da misli da je parlament nebitan, ali da se ovih dana vlast odlučno preselila iz Dublina u Bruxelles. Tome su ih naučile generacije irskih političara koji će, kad žele progurati neku nepopularnu politiku, krsiti ruke i blejati da ne mogu ništa, napravila ih je Europa. Tko i koji dio “Europe” nikada nije sasvim jasan.

Bilo je teško razumjeti zašto su se onda trebali potruditi da Ursula postane dio njihove izborne utrke. Zatim su napravili još čudniju stvar. U normalnim okolnostima osoba se kandidira na platformi koja se nakon izbora pamti selektivno iu skladu s potrebama dana. Kontekst je sve. Međutim, četiri novoizabrana zastupnika u Europskom parlamentu iz Fianna Faila udvostručila su se i javno ponovila svoje protivljenje Von de Leyenu. Prije izbora smatrala se jakim favoritom za zadržavanje predsjedničke pozicije. Nakon izbora ona ostaje na najboljoj poziciji. Najvjerojatnije će biti ponovno izabrana, pa zašto se truditi da od nje stvorite neprijatelja?

Ovo je vrlo relevantno pitanje za voditelja Fianna Fail Michaela Martina. Posljednji irski povjerenik došao je iz Fine Gaela. Zapravo posljednja dva jer je Phil Hogan otišao prerano i zamijenila ga je Mairead McGuinness. Tako je ovaj put red da nominira Fiannu Fail i odlučili su se za Micheala McGratha, ministra financija. On je također Martinov kolega u izbornoj jedinici i potencijalni suparnik u vodstvu, ali to je druga priča. Jako se nadaju da bi McGrath mogao biti na redu za ekonomski portfelj visokog profila u komisiji.

Zabrinutost za Martina i njegovog koalicijskog partnera Taoiseacha Simona Harrisa jest da odbijanje glasovanja za nju i zapravo kritiziranje zbog šutnje u vezi s optužbama za genocid u Gazi možda nije najbolji način da je se uvjeri i McGrath bi mogao završiti kao glavni povjerenik popiti svima kavu ujutro. Harris i Martin rekli su da će surađivati ​​sa zastupnicima u Europskom parlamentu po tom pitanju, ali da naravno poštuju njihovo pravo da glasaju onako kako smatraju prikladnim. Harris, međutim, nije mogao jasnije izraziti molbu da pomogne svom stranačkom kolegi kada je izjavio: “Mislim da kada je riječ o tome da zastupnici Europskog parlamenta glasuju za predsjednike komisija, oni zapravo glasuju za povjerenikov tim”. Ne razmišljajte o tome kao da glasate za Ursulu, već kao da glasate za našeg starog prijatelja Michaela.

Naravno, sva ova briga i rad mogu biti potpuno potrebni. Ako i kada Parlament potvrdi Ursulu von de Leyen u njezinoj ulozi, ona će imenovati svoju komisiju na temelju njihovih posebnih talenata i sposobnosti, a ne zbog bilo kakve ljutnje ili želje za kažnjavanjem, a ponašanje zastupnika Fianna Fail u Europskom parlamentu savršeno je razumno i a ne idiotski čin nacionalnog i političkog samoozljeđivanja.

Recikliranje efekta leptira.

Sjetit ćete se koliko je teorija kaosa bila popularna prije nekoliko godina i koliko su često u bezbroj konteksta ljudi spominjali Efekt leptira. Bila je to ideja posuđena iz matematičkog modeliranja u meteorologiji, metafora korištena da se pokaže kako naizgled mali događaji mogu imati velike posljedice. Leptir koji maše svojim krilima u visokim planinama Perua mogao bi u konačnici stvoriti razorni uragan u sjevernom Atlantiku. U izbornim godinama poput ove u Irskoj uvijek je zabavno nagađati što bi se moglo pokazati kao kaotični leptirić za vladu, a ovog smo tjedna možda pronašli jednog.

Kampanja je sastavni dio irskog izbornog procesa. Kandidat ili njegovi pristaše idu od vrata do vrata izravno tražeći glasove od stanovnika koje zateknu kod kuće. Prava vrijednost ankete je njegova upotreba kao izvora podataka budući da anketa pruža vrlo velik uzorak birača i njihove brige. Kao što je najbolja praksa ove godine, diljem zemlje bit će održani sastanci agitatora tijekom i nakon izbora kako bi usporedili ono na što su naišli na vratima. Na dva takva sastanka, nakon očekivanih pitanja stanovanja i imigracije, tema koja je najviše živcirala ljude u jeftinim foteljama bilo je recikliranje.

Prvog veljače ove godine vlada je pokrenula program povrata depozita za razne plastične boce i limenke. Što se tiče shema, vrlo je slična desecima drugih koji već godinama rade u drugim zemljama. Svaka neoštećena posuda za piće vraćena u bilo koje maloprodajno mjesto koje sudjeluje i dobit ćete svoj polog natrag u cijelosti. Kaucija od 15 centi odnosi se na posude od 150 ml do 500 ml, dok se kaucija od 25 centi odnosi na posude od 500 ml do 3 litre. Šest pakiranja od pola litre vode poskupilo je za euro dvadeset pet centi dnevno, a to je bilo neugodno, pogotovo jer su mnoge obitelji po prvi put shvatile koliko su boca bezalkoholnih pića i mineralne vode popile u tjednu. Trgovci su se pobrinuli da ne griješe tako što su sve udvostručili, cijenu bez “poreza” i cijenu s njom. Međutim, pravi problem bila je činjenica da većina irskih kućanstava ovih dana ima izbor kanti za otpad, organski, stakleni i reciklirani, uključujući aluminij i plastiku. Zašto su ljudi pitali plaćamo li kantu za recikliranje, ali sada moramo vući vrećice s bocama itd. natrag u trgovine. Nije pomoglo ni to što je bilo više od nekoliko praktičnih problema s funkcionalnošću ili njezinim nedostatkom kod strojeva za povrat.

Možda se u ovom slučaju radilo o onoj rijetkoj pristojnoj ideji koju je promašila loša komunikacija. Ciljevi koji stoje iza sheme prema CEO-u za povrat “”Uvođenje ove sheme donosi brojne uzbudljive prednosti Irskoj — povećava stope recikliranja, smanjuje otpad, smanjuje emisije, sprječava otpad i smanjuje pritisak na naše prirodne resurse. Odvojeni prikupljanje ovih plastičnih boca i limenki jamči da se visokokvalitetni reciklirani materijal vraća i reciklira te da nema unakrsne kontaminacije. Uvođenje povrata depozita dokazana je metoda povećanja stope recikliranja, s velikim uspjehom u nizu drugih europskih zemalja.

Što god gdje i zašto, pokazalo se da su barem u nekim krajevima Otoka ljudi bili više uznemireni zbog depozitne sheme nego zbog činjenice da najskuplja dječja bolnica na svijetu još uvijek nije otvorena, a onda je ovaj tjedan donio vijest da možda cherry on the annoyance sundae. Proteklih je dana objavljeno da se tvrtke koje se bave prikupljanjem otpada suočavaju s milijunskim gubicima na prikupljanju kanti za reciklažu zbog nedostatka plastičnih boca i limenki pića koje se odlažu u kante za reciklažu. PET plastika, koja se koristi u bocama, vrijedi oko 500 eura po toni kompanijama za otpad, iako gubi kvalitetu što se češće reciklira. Aluminijske limenke, koje se mogu neograničeno dugo reciklirati, vrijede puno više, a tona metala vrijedi između 800 i 1400 eura.

Gubitak prihoda je naravno izravno povezan sa shemom povrata depozita, a tvrtke za prikupljanje otpada naznačile su da će cijene prikupljanja morati porasti kako bi se nadoknadio gubitak. Da pregledamo, shema koja je bila nepopularna zbog gnjavaže i toga što ljudi već imaju kante za recikliranje sada će povećati troškove tih istih kanti za recikliranje. Svaki izbor je drugačiji i bit će uglavnom o uobičajenim osumnjičenicima, stanovanju, imigraciji i The Economy Stupid, ali definitivno imamo kandidata za potencijalnog leptira na ovim izborima.