Subscribe
Ljeto je definitivno najaktivnije razdoblje za turizam u zemljama Europske unije. Uz velike glavne gradove, planine i mjesta od kulturnog značaja, kao i svake godine, većinom će biti zastupljena primorska odredišta, posebice na južnim obalama Europe koje graniče s Mediteranom. Naravno, za europsko primorje turistički je fenomen od vitalne važnosti, posebice u zemljama poput Italije koja ima oko 7500 kilometara obale, od ukupno oko 89 tisuća kilometara u Europi. Politike koje su pozorne prema turizmu i njegovom razvoju (analiziraju i podržavaju sve aspekte sektora) stoga su ključne za uvođenje na europskoj razini i provedbu na nacionalnoj razini. Međutim, postoje i drugi čimbenici koji se ne mogu zanemariti. Prije svega, razvoj onoga što se obično naziva ‘pomorsko gospodarstvo’. To je zaštita svih onih poduzeća kojima je more postalo posao, počevši od kupanja, pa do brodogradnje, brodogradnje i trgovine. Pozornost prema svakom od ovih sektora mora biti vrlo visoka i izražena kroz zajedničke, određene politike koje su također usmjerene na održivost kroz vrijeme tog velikog resursa koji je more za zemlje članice Europske unije. Stoga su potrebne inovativne i hitne razvojne strategije koje će obuhvatiti pomorsko gospodarstvo u svim njegovim aspektima. Samo obnovljeni fokus od strane država članica može osigurati stabilnost koja je potrebna u upravljanju ovim jedinstvenim resursom. TURIZAM Jedan od najvećih resursa, posebice za zemlje koje graniče s Mediteranom, nedvojbeno je obalni turizam. Kako bi turistički sektor bio jači, stabilniji, sigurniji i održiviji iz sezone u sezonu, važno je braniti i podržavati poduzeća koja se bave ovim aktivnostima. Osobito u Italiji, gdje ove inicijative predstavljaju apsolutnu izvrsnost u sektoru, potrebna je ispravna i poštena primjena Bolkesteinove direktive, kako bi se osigurala prava kombinacija javnog interesa i privatne poduzetničke inicijative. Samo kroz tu suradnju možemo težiti ozbiljnom i stabilnom razvoju sektora. Naravno, razvoj turizma mora imati i europsku perspektivu. Njegovo unapređenje nužno mora proći kroz novu i aktivniju suradnju između država članica EU. Imajući to na umu, bit će moguće maksimalno povećati europski potencijal i privlačnost izgradnjom i njegovanjem s odgovarajućim politikama mreže izvrsnosti u ovom sektoru. LUKE I NAUTIČKI SEKTOR Briga i razvoj turizma ne može zanemariti interes Europske unije za nautičku i lučku politiku. Postoje različite radnje koje treba poduzeti po ovom pitanju, a koje u svakom slučaju ne mogu zanemariti posvećene politike usmjerene na integraciju na europskoj razini. Lukama je posebno potreban interes koji se ne svodi na intervencije na licu mjesta, već je dugoročno zacrtan, samo tako možemo doista govoriti o politici ponovnog pokretanja. Konkretno, podupiranje aktivnosti marina je element snage koji može prožeti cijeli teritorij, a ne ostati vezan uz usku kontingenciju luke. Tu je i (intrinzična i vrlo često neizražena) vrijednost koju mogu predstavljati komercijalne luke koje se trenutno ne koriste. Promjene u svjetskoj trgovini, tonaži plovila i, ne manje važno, fiskalnoj i trgovinskoj politici (o čemu ćemo raspravljati kasnije) u posljednjim desetljećima zapravo su dovele do toga da su neka prije prometna čvorišta nedovoljno iskorištena iako zapravo nisu napuštena. Gubitak komercijalne vrijednosti ovih područja ne može predstavljati kraj gospodarstva za te teritorije, već mora biti čimbenik za drugačiji i održiviji oporavak. Iz tog razloga moraju se proučavati i provoditi politike kako bi se ta mjesta ponovno razvila i pretvorila u marine, uvijek s mrežnom perspektivom. Razvoj nautičkog turizma stoga je drugi element na koji se treba fokusirati. Međutim, kako bi se olakšala plovidba i iskorištavanje različitih čvorišta, potrebno je djelovati i s administrativnog stajališta, kroz reviziju i usklađivanje svih nautičkih naslova unutar granica Europske unije. Time će se dovršiti integracija u ovom sektoru i ubrzati razvoj. Pažnja se mora obratiti i na zaleđe. Luke zapravo moraju postati istinska vrata, intermodalna čvorišta korisna za korištenje i razvoj zaleđa i teritorija i nekoliko kilometara od obale. Na taj se način cijelom europskom teritoriju nude mogućnosti daljnjeg razvoja. Upravo te politike koje su pozorne prema cijelom sektoru i cijelom opskrbnom lancu mogu stvarno promijeniti perspektivu europskog turizma. MORSKO GOSPODARSTVO Dugoročno gledano, europske politike također se moraju pomiriti s potrebom da podrže pomorsko gospodarstvo u smislu trgovine i proizvodnje. Prije svega, ribarstvo se mora vratiti u središte pozornosti zemalja članica koje moraju prepoznati njegovu važnost u socio-ekonomskom smislu. Propisi koji mogu proizaći iz ove obnovljene pozornosti moraju poštivati različite nacionalne i lokalne kontekste, kako bi jamčili ne samo održivost resursa i profitabilnost za ribare, već i zaštitu društvene i kulturne baštine koju ovaj gospodarski sektor predstavlja. za povijest obalnih teritorija i stanovništva. Veća pažnja prema tradiciji i ovom sektoru također može biti, gdje je to moguće, pokretač rasta turističkog sektora. U ovom slučaju potaknut gastronomskim specifičnostima koje nudi morsko gospodarstvo. Europska brodogradilišta, ključna za gospodarstvo i tešku industriju, također predstavljaju znanje i iskustvo koje treba zaštititi i obogatiti. Svakako bi smanjenje fiskalne konkurentnosti moglo biti element snage u usporedbi s međunarodnim konkurentima. Ovo posebno kako se ne bi izgubile velike narudžbe privučene izvan granica Europske unije mogućnošću poreznih olakšica. Ako je kompetentnost europskih brodogradilišta neupitna, to također mora biti podržano izgledima i politikama koje pozivaju ulagače da se usredotoče na kvalitetu. Istodobno, osiguravanje, opet srednjoročno i dugoročno, kontinuiranih izvora financiranja za razvoj sektora također može biti pravi pokretački čimbenik za sektor. ETS PRAVILA Zatim postoji bolna točka na kojoj je potrebno nešto poduzeti, čak i žurno, kako se ne bi ugrozila ekonomska stvarnost zbog koje je pomorska trgovina njihova glavna prednost. To su troškovi koje od prošle godine uvodi ETS regulativa o brodskim emisijama. Skup načela koja nažalost kažnjavaju europske luke u usporedbi s njihovim međunarodnim konkurentima. Trošak ovog oporezivanja, koji pada na brodove koji pristaju u europskim lukama, mogao bi dovesti do kolapsa prometa, posebice u središtima (od kojih je jedno Gioia Tauro). Izravna posljedica je pomak prema područjima koja ne podliježu ovoj direktivi, što bi stvorilo neprirodno narušavanje tržišnog natjecanja, kao i vrlo negativan utjecaj na talijanske i europske luke. Nezamislivo je da bi ovaj fokus na emisije mogao dovesti do toga da se pomorska trgovina udalji od europskih luka, dajući prednost udaljenijim lokacijama i čvorištima. Pogotovo ako onda pomislimo na potrebu da se roba u svakom slučaju plasira na europsko tržište. Aktivnost koja bi također mogla povećati emisije u drugim prometnim sektorima, čineći da troškovi padnu na gospodarstva država članica.