Subscribe
Napokon se i dogodilo, kako je svatko tko se prosječno razumije u europsku politiku mogao zamisliti. Von der Leyen je ponovno izabrana glasovima Europske pučke stranke i većine europske ljevice, plus vrlo mala i, po mom mišljenju, beznačajna delegacija konzervativne skupine. Mnogi navodno desničarski novinari te radijski i televizijski komentatori igrali su se tijekom izborne kampanje s idejom da bi Ursula Von der Leyen mogla promijeniti kurs i odlučiti se za desničarsku frontu. U stvarnosti su igrali na desničarske birače diljem Europe. Svjesno. Slijedeći slogane popularnih stranaka u Europi, kao što se dogodilo u Španjolskoj. Takozvani desničarski tisak u Španjolskoj (u stvarnosti, osim nekoliko iznimaka, u Španjolskoj ne postoji konzervativni tisak) prevario je birače Pučke stranke igrajući na ideji da će postojati savez između Ursule i Europski konzervativni, reformistički ili patriotski vođe. Istu stranačku podvalu prenijeli su i na njihove ovisne medije. No, na današnji dan prije samo petnaest dana Ursula Von der Leyen otkrila je sve svoje karte. Zaključila je veliki ugovor o ulaganju između Europske pučke stranke i Socijalističke stranke, kojemu se s oduševljenjem pridružila većina europarlamentaraca iz skupine Zelenih i Liberala. Velika većina, iako je istina da je protiv Nijemca glasalo čak 288 europarlamentaraca. Protiv ponavljanja Von der Leyenove komisije koja je, više nego razočaravajuća, bila pogubna za veliki dio europske srednje i narodne klase. 
Isti tjedan kada je Von der Leyen dobila potporu Europske pučke stranke u Španjolskoj, postalo je poznato da će do 3000 visokokvalificiranih radnika ostati bez posla zbog zatvaranja nuklearne elektrane Almaraz. Almaraz se nalazi u Extremaduri, jednoj od povijesno najmanje industrijaliziranih regija Španjolske. Nuklearna elektrana glavni je izvor bogatstva i prosperiteta goleme regije. Von der Leyenova ‘zelena’ politika – koja nastavlja desetljećima pogrešnih odluka u Bruxellesu – je katastrofa. U Španjolskoj raste svijest da su Partido Popular i Partido Socialista jedna stvarnost, neka vrsta jedinstvene stranke koja dijeli vlast u Bruxellesu dok birače u svojim zemljama tjera da vjeruju da imaju različite politike. Vjerujem da će taj ključ obilježiti europsku politiku u sljedećih pet godina. Uskoro počinje europski izborni ciklus; a cilj konzervativnih i domoljubnih stranaka mora ostati isti: razbiti antidemokratsku opsadu koju je uspostavila nova Europska socijalistička pučka stranka. Ursulin govor na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, prije njezina glasanja, bio je prava intelektualna uvreda za desničarske zastupnike u zastupničkim klupama. I gotovo objava rata njima, i njihovim biračima. Niti jedan ustupak u obrani vlasničkih prava, neprohodnoj zaštiti granica, hitnosti smanjenja neučinkovite potrošnje – posebno u samoj EU – i naravno niti jednog pozitivnog spominjanja političkih lidera poput Giorgie Meloni ili Viktora Orbana. Ursula je 9. lipnja na europskim izborima održala govor kao da se ništa nije dogodilo. Kao da treću i četvrtu skupinu u Europskom parlamentu ne čine stranke koje velikom većinom odbijaju njezinu klimatsku politiku, njezinu useljeničku politiku i njezinu socijalnu politiku. Došao je reći da se ništa neće promijeniti. Da će biti više Zelenog pakta – nakon što je uništio poljoprivredni sektor, sada se usmjerio na industrijski sektor -; da će postojati isti nedostatak kontrole na granicama i da promicanje wake kulture u Europi neće jenjavati. Ukratko, najgori od govora kada je Europa na rubu propasti.