Subscribe
‘Tražim ovo od talijanske vlade i premijerke Giorgie Meloni, da nas podrže u procesu koji provodimo kako bi se poštovao suverenitet i kako bi Venezuela napokon bila u miru’. Ovo je apel koji je Williams Davila, venezuelanski političar i član venezuelanske Nacionalne skupštine za stranku Demokratske akcije, uputio premijerki Giorgii Meloni putem Adnkronosa. U toj južnoameričkoj državi, pak, ne jenjavaju prosvjedi i polemike nakon ishoda prošlih izbora. Oporba u Venezueli nastavlja žestoko osporavati pobjedu koju je na nedavnim predsjedničkim izborima proglasio Nicolas Maduro, a to čini na temelju izvješća sa biračkih odbora koja, prema izvješćima, daju podatke koji su potpuno drugačiji od onih proglasili Maduro i njegovi ljudi. U međuvremenu su u represiji nad uličnim prosvjedima nakon izbora poginule najmanje 24 osobe. Riječ je o, u najmanju ruku, eksplozivnoj situaciji koja sigurno neće završiti ‘rukovanjem’ i koja Venezuelu vodi prema izolaciji, po mogućnosti i većoj nego što je sada. Da je Maduro više diktator nego predsjednik demokratske države, odavno je očito. Zemlja u kojoj su protivnici bili progonjeni, u kojoj su prosvjedi završavali u krvi od ruku predsjedničkih vojnika i u kojoj su siromaštvo i kriminal sada na nepodnošljivoj razini. Situacija koju je godinama osuđivao i veći dio međunarodne zajednice i oporbena stranka Demokratska akcija. Slike tisuća i tisuća Venezuelanaca koji su pobjegli u susjedne zemlje vraćajući se kući kako bi glasali za Edmunda Gonzáleza Urrutiju, Madurovog protukandidata, obišle su svijet. Nažalost, čini se da sve to nije bilo dovoljno da izbori poluče željeni ishod, odnosno da budu provedeni na transparentan način. I dok bitka bjesni na društvenim mrežama i novinama, dok međunarodna zajednica diže svoj glas, Venezuelanci se pripremaju za antichavističke demonstracije u kojima bi se po prvi put venezuelanska desnica protiv Madura ujedinila s venezuelanskom ljevicom protiv Madura krilo. Demonstracija koja se, nažalost, čini kao prolog građanskog rata. Jer jedno se čini sigurnim: Maduro neće popustiti, a vojska, koja ga okružuje i ponekad ga nadjača ako uzmemo u obzir da je devet ministara vlade dio vojske, spremna je osigurati da se status quo ne poljulja . A sigurno neće biti dovoljni ni apeli Lule, bivše argentinske premijerke Cristine Kirchner, koju je sam Maduro politički i financijski podržavao, te kolumbijskog predsjednika, kojeg je tada podržavao i venezuelanski predsjednik. Maduro ne želi i ne može otići s čela Venezuele; da jest, bilo bi mu gotovo nemoguće dugo izbjeći zatvor zbog popisa zločina za koje bi mogao biti optužen u domovini i istraga američke agencije za narkotike. I on, kao i drugi u prošlosti, odbija bilo kakvo otvaranje stvaranjem osovine sa svojom saveznicom Kubom, koja, čini se, godinama zapovijeda venezuelanskim sigurnosnim službama. I zato svoju pobjedu na sve načine pokušava legitimirati klicanjem međunarodne zavjere, uobičajenim državnim udarom, očito ‘ekstremno desnim’. u koji uključuje razne tajkune od Elona Muska do Jeffa Bezosa u banalnu retoriku korisnu za pokretanje rata protiv neistomišljenika Metoda je uvijek ona komunizma sovjetskog stila: denunciranje. Od svih militanata zatraženo je da prijave imena i prezimena poznanika koji sudjeluju u oporbenim demonstracijama i šire kritiku režima na internetu. Ukratko, film koji smo već gledali, a koji se nažalost ne prikazuje u kinima već se odvija u stvarnoj zemlji, zemlji u kojoj će vrlo vjerojatno uskoro teći krv njezinih stanovnika.