Subscribe
U kolovozu 2021. regularna afganistanska vojska, koju su obučavale zapadne snage i koja je odana vladi Ashrafa Ghanija, brzo se raspala pred talibanskom ofenzivom. Talibani, koji su s vlasti svrgnuti invazijom pod vodstvom SAD-a gotovo dva desetljeća ranije, ponovno su preuzeli kontrolu nad zemljom. Samo nekoliko sati nakon zauzimanja Kabula, talibani su najavili uspostavu Islamskog emirata Afganistana i ponovnu primjenu šerijatskog zakona u njegovom najstrožem tumačenju. Od tada je situacija u zemlji ostala složena i kontradiktorna. Talibani su nametnuli stroga ograničenja ljudskih prava, posebno za žene i djevojke, zabranjujući im mnoge oblike zapošljavanja i pristup visokom obrazovanju. Islamski pokret također je proveo široku kampanju cenzure, uhićujući i mučeći novinare i aktiviste, te uveo nove propise koji dodatno ograničavaju slobodu izražavanja žena, čak zabranjujući javnu upotrebu njihovih glasova. Donet je novi zakon. Prema afganistanskom Ministarstvu za promicanje vrline: “Inshallah, uvjeravamo vas”, izjavio je glasnogovornik ministarstva, “da će islamski zakon uvelike pomoći u promicanju vrline i uklanjanju poroka.” Navodna “intimnost” ženskog glasa koristi se kao izgovor za sprječavanje žena u javnim ulogama ili sudjelovanju u područjima kao što su umjetnost ili obrazovanje. Ovaj novi zakon učinkovito eliminira mogućnost da se žene vrate u politiku, umjetnost ili podučavanje. Njihovo svođenje na tihe i nevidljive “duhove” dodatno je pojačano zabranom nošenja lagane, uske ili kratke odjeće i gledanja u muškarce koji nisu muževi ili bliski rođaci. Dodatno, od žena se traži da se pokriju u prisustvu muškaraca i žena nemuslimana kako bi izbjegle “iskvarenje”. Ionako krhko gospodarstvo Afganistana dodatno se urušilo nakon prestanka razvojne pomoći od strane Sjedinjenih Država, Svjetske banke i drugih međunarodnih donatora. Preko 90% afganistanskog stanovništva suočava se s nedostatkom hrane i porastom bolesti povezanih s pothranjenošću. Prema podacima Ujedinjenih naroda, trećina od gotovo 40 milijuna stanovnika preživljava na kruhu i čaju, a nezaposlenost je velika. Ionako slabo zdravlje U kolovozu 2021. regularna afganistanska vojska, koju su obučavale zapadne snage i koja je odana vladi Ashrafa Ghanija, brzo se raspala pred talibanskom ofenzivom. Talibani, koji su protjerani invazijom pod vodstvom SAD-a gotovo dva desetljeća ranije, ponovno su preuzeli kontrolu nad zemljom. Samo nekoliko sati nakon što su zauzeli Kabul, talibani su najavili uspostavu Islamskog emirata Afganistana i ponovno uspostavljanje šerijatskog zakona, u njegovom najrigidnijem tumačenju. Od tada je situacija u zemlji ostala složena i kontradiktorna. Talibani su nametnuli stroga ograničenja ljudskih prava, posebno za žene i djevojke, zabranjujući im mnoge oblike zapošljavanja i pristup visokom obrazovanju. Islamski pokret također je proveo široku kampanju cenzure, uhićenja i mučenja novinara i aktivista, te uvođenja novih propisa koji dodatno ograničavaju slobodu izražavanja žena, čak zabranjujući javnu upotrebu njihova glasa. Donet je novi zakon. Prema afganistanskom Ministarstvu za promicanje vrline: “Inshallah, uvjeravamo vas”, izjavio je glasnogovornik ministarstva, “da će islamski zakon biti od velike pomoći u promicanju vrline i uklanjanju poroka.” Navodna “intimnost” ženskog glasa koristi se kao izgovor za sprječavanje žena u javnim ulogama ili sudjelovanju u područjima poput umjetnosti ili obrazovanja. Ovaj novi zakon učinkovito eliminira mogućnost da se žene vrate u politiku, umjetnost ili podučavanje. Njihovo svođenje na tihe i nevidljive “duhove” dodatno je zacementirano zabranom nošenja lagane, uske ili kratke odjeće te gledanja muškaraca koji im nisu muževi ili bliski rođaci. Dodatno, od žena se traži da se pokriju u prisustvu muškaraca i žena nemuslimana kako bi izbjegle “iskvarenje”. Ionako krhko gospodarstvo Afganistana dodatno se urušilo nakon prestanka razvojne pomoći Sjedinjenih Država, Svjetske banke i drugih međunarodnih donatora. Više od 90% afganistanskog stanovništva suočava se s nedostatkom hrane i porastom bolesti povezanih s pothranjenošću. Prema podacima Ujedinjenih naroda, jedna trećina od oko 40 milijuna ljudi u zemlji živi na kruhu i čaju, a nezaposlenost je velika. Već slabi zdravstveni i obrazovni sustavi dodatno su oslabljeni nedostatkom sredstava i klimom terora koju su nametnuli talibani. Unatoč tome, talibanska vlada uspjela je zadržati određenu kontrolu nad teritorijem i pokušala je eksploatirati rudna i poljoprivredna bogatstva zemlje, iako je ometana slabom infrastrukturom, nedostatkom stručnosti i nedostatkom kapitala. Uočena su određena poboljšanja u naplati poreza i smanjenju korupcije u usporedbi s prošlošću, ali ti uspjesi nisu bili dovoljni za oživljavanje gospodarstva. Na međunarodnoj razini, različiti akteri, uključujući Pakistan, Iran, Kinu i Rusiju, uspostavili su ili obnovili odnose s talibanskom vladom, iako često na ograničen i dvosmislen način. Kina je posebno održavala otvorene diplomatske veze s Kabulom, nastojeći zaštititi svoje strateške interese u regiji. Ovaj pragmatičan pristup nekih zemalja izazvao je zabrinutost međunarodne zajednice, strahujući da bi takvi odnosi mogli dodatno legitimizirati režim optužen za ozbiljna kršenja ljudskih prava. Tri godine nakon povratka talibana na vlast, ograničenja su se pojačala. Talibanska vlada donijela je mnoga prethodno nametnuta ograničenja u zakone, rješavajući pitanja poput punog vela na ženskoj i muškoj odjeći. Novi propisi zabranjuju ženama pojavljivanje u javnosti bez muškog skrbnika i zahtijevaju od njih da se potpuno pokriju kako bi izbjegle “iskušenje”. Dodatno, zakon zabranjuje objavljivanje slika živih bića u medijima i puštanje glazbe, čime se označava kraj svake informativne djelatnosti. Ubrzo su uslijedile međunarodne osude. Ujedinjeni narodi izrazili su zabrinutost zbog novog zakona pod nazivom “Promicanje vrline i sprječavanje poroka”. “To je uznemirujuća vizija za budućnost Afganistana”, rekla je Roza Otunbayeva, voditeljica Misije Ujedinjenih naroda za pomoć Afganistanu, ističući da je to zakon koji “proširuje ionako nepodnošljiva ograničenja prava afganistanskih žena i djevojčica”. Sada se “čak i zvuk ženskog glasa izvan kuće očito smatra moralnim prekršajem”, rekla je Otunbajeva u izjavi koju je objavio njezin ured u Kabulu. Europska unija dijeli to stajalište, izražavajući užasnutost dekretom koji su nedavno izdali talibani. “Uredba potvrđuje i proširuje stroga ograničenja na živote Afganistanaca koje su nametnuli talibani, uključujući nametanje kodeksa odijevanja, posebno nalažući ženama da pokriju svoja tijela i lica u javnosti. Uredba također propisuje da se glasovi žena ne smiju čuti u javnosti , učinkovito lišavajući afganistanske žene njihovog temeljnog prava na slobodu izražavanja”, stoji u priopćenju. Međutim, međunarodna zajednica je podijeljena oko toga kako se pozabaviti ovim pitanjem, a neke zemlje radije drže otvorene diplomatske kanale iz strateških razloga, unatoč stalnim kršenjima ljudskih prava. Čini se da je Afganistan, koji je i dalje zona nestabilnosti s potencijalno destabilizirajućim posljedicama za cijelu regiju, skliznuo na dno dnevnog reda međunarodne zajednice, dok druge globalne krize, poput onih u Ukrajini i na Bliskom istoku, dominiraju svjetskom pozornošću . Međutim, budućnost zemlje i njezinih građana i dalje je obavijena velom neizvjesnosti, u kontekstu međunarodne izolacije i teških kršenja ljudskih prava. Ono što nije moguće za one koji su uvijek bili svjetionici civilizacije i slobode u svijetu jest stajati po strani i gledati kako krvavi režim podjarmljuje vlastitu djecu, posebno kćeri. Tijekom strašno probuđenih Olimpijskih igara u Parizu, koje su uvrijedile njihove vlastite korijene, bilo je izvanrednih svjedočanstava otpora prema Afganistanu od onih koji bi željeli da žene šute. Ovaj oblik bunta iskazali su, naravno, afganistanski sportaši koji su na svojim uniformama ispisali “sloboda za afganistanske žene”. Jednostavna poruka za osvjetljavanje onih koji nestaju i umiru u općoj tišini. Nepotrebno je reći da MOO nije imao apsolutno nikakve veze s inicijativom te je umjesto toga sankcionirao sportaše. Navodno je politika u sportu prihvatljiva samo kad je u skladu s probuđenim ideologijama. Gdje su feministice? Gdje su dobronamjerni ljudi? Gdje je tu ljevica koja je uvijek, samo na riječima, bila angažirana u borbi za prava? Prezauzet novom razdornom i destruktivnom ideologijom koja nema veze sa slobodom misli, već naprotiv, nastoji nametnuti samo jedno stajalište. Zapad mora zauzeti čvrst i jedinstven stav pred ovim globalnim izazovima. Rizik ignoriranja onoga što se događa u Afganistanu je taj što će omogućiti konsolidaciju režima koji ne samo da gazi ljudska prava, već bi mogao postati i svjetionik za druge ekstremističke snage diljem svijeta. Ne možemo si dopustiti da zaboravimo Afganistan, ne samo zbog pravde i ljudskih prava, već i zbog međunarodne stabilnosti i sigurnosti. Zapad se, međutim, čini podijeljenim, ne može pronaći zajednički i adekvatan odgovor na nove prijetnje. Situacija u Ukrajini i na Bliskom istoku zahtijeva pozornost, ali ne bi trebala skrenuti pozornost s afganistanske krize. Ekonomske sankcije i diplomatske osude nisu dovoljne; potrebna je jasnija strategija i veća predanost za potporu afganistanskom narodu, posebice ženama, koje se nastavljaju tiho boriti za svoja temeljna prava. Europa, koja se kroz povijest zalagala za ljudska prava, ima ključnu ulogu. Vrijeme je za preispitivanje politika i odlučno djelovanje. Ako Zapad doista želi braniti vrijednosti slobode i demokracije, to mora pokazati ne samo riječima već i konkretnim djelima koji mogu utjecati na budućnost Afganistana i spriječiti da zemlja definitivno padne u ruke najmračnijeg fanatizma.